Otvoren Zadarski festival monodrame posvećen preminulom glumcu Zlatku Košti

Mjesto više tražilo se u Kazalištu lutaka za monodramu “Pračovjek” u režiji i izvedbi Peđe Gvozdića, kojom je u ponedjeljak započeo 1. Zadarski festival monodrame, koji će u trajanju od osam dana zadarskoj publici ponuditi osam tematski, dramaturški i konceptualno različitih kazališnih predstava u čijem je središtu jedna glumica ili jedan glumac. Festival je nastao u produkciji Drame plus i Kazališta lutaka Zadar, a posvećen je zadarskom glumcu Zlatku Košti.

“Defending the Caveman” autora Roba Beckera, najdugovječniji je one man show u povijesti Broadwaya i Las Vegasa, koji nudi odgovore na vječni rat spolova – stereotipne, ali opet istinske razlike između muškaraca i žena od prapovijesti do danas. Peđa Gvozdić na pozornicu je tako donio izvrsnu komediju koja je do suza nasmijala zadarsku publiku, koja ga je nagradila gromoglasnim pljeskom.

Vinko Radovčić je pozdravljajući okupljene gledatelje kazao kako će sljedeći dani biti u znaku soliranja.

– Zlatko Košta, kojem je Festival i posvećen, je svojim talentom, uspomenama i prijateljstvom spojio Dramu plus i KLZ. Stručni žiri Jasna Ančić, Teodora Vigato i Dominik Karakašić odlučuju kome će u ruke otići nagrada “Zlatko Košta”, a i publika će imati svoje učešće nagradom publike, kazao je Radovčić, dok je Iris Pavić – Tumpa, ravnateljica KLZ dodala kako je inicijativa za kreacijom ovakvog festivala došla sa strane, od nekog tko je poznavao Zlatka.

– Obitelj Zlatka Košte tu je s nama, jer svima je ostao u dobrom sijećanju, ne samo kao divan glumac, već i zaljubljenik u svoju publiku, kazala je Pavić – Tumpa. Pozornicu je tada preuzeo Peđa Gvozdić.

Svijet “pravog muškarca”

Kakav je to svijet postojao prije Instagrama, Asosa i Twittera, pitao nas je Gvozdić, svijet kada žene nisu znale za brazilku, voljele su svoje muškarce i rađale djecu. Kada je muškarac oblikovao pećine i spavao s bizonima.

“Pračovjeka” je na početku predstave njegova “piranica” izbacila iz kuće u arhetipskom događaju svake bračne veze s kojom se suočavaju parovi, čime i počinje ispovijed na pozornici. Pračovjek je bio zaštitnik žena, njihov obožavatelj, dok je danas s druge strane odvratno šovinističko pećinsko sranje, kretenski neandertalac.

Osnovica predstave zato i je pitanje “Što danas znači biti muškarac, kada su oba spola doživjela promjene”? Gvozdić na sceni prolazi kroz faze razvoja svakog muškarca, od opsjednutosti alatkom i curama, do spoznaje da one vole senzibilne muškarce, do faze “tipično muški” s kreditom na 30 godina u švicarcima.

Ironija muško-ženskih relacija i dvostrukih pravila provlači se kroz cijeli komad, kao i odnos s publikom, interakcija s njom i improvizacija, koja zavisi od reakcije gledatelja. Pošto nas Gvozdić pita je li penis spolni organ ili urođena deformacija, muči se s pojmom “muškarca” kroz povijest.

Od kauboja, koji je u 50-im godinama prošlog stoljeća bio utjelovljenje muškosti, do 60-ih i djece cvijeća, 80-ih i “Poroka Miamija”, kada je muškarac po prvi puta osvijestio ženu u sebi te na kraju 90-ih i očekivanja koja su kod suprotnog spola stvorile holivudske uspješnice “Zgodna žena”, “Duh” i “Titanic”, prema kojima muškarac mora biti lijep ili bogat da bi bio zanimljiv.

Kako se snaći u modernom društvu?

Prelazi potom na heteroseksualne godine, od “modnog mačka” do modnog sraćka i beckhamice, kada je savršen muškarac bogat i obrazovan s dozom feminizma i prstohvatom sadomazohizma da bi došao do suvremenog pojma savršenog muškarca – hipster Vikinga s undercut punđicom.

No, gospon Pećinić je uvijek tu, on nikada ne napušta muškarce, zbog čega se razlike između muškaraca i žena čine kao dva svijeta različita. S jedne je strane radnja, a s druge pregovaranje. Problem nastaje u miješanom društvu, u kojem žene uvijek nešto rade, a muškarci prigovaraju.

Dok žene očekuju komplimente i “djele ih ko grah za prvi maj”, sve svađe i komplimenti između muškaraca počinju i završavaju isto, žene su direktne, a muškarci dijele tajni jezik između prijatelja.

Problem stoga nastaje zbog mimoilaženja jezika; lovci su monolitni, a sakupljačice sve primjećuju, lutaju i zamišljaju; jer muška i ženska mašta ne izgledaju isto, što najbolje utjelovljuju jadnici izgubljeni na ženskim odjelima. Muškarci sputavaju žene, upravo zato što su monolitni, imaju manji broj okretaja, dok žene prate intuiciju i ne daju se smesti logikom pa se s njima teško svađati, ili se pak daju smesti logikom zbog čega se nemoguće s njima svađati.

Žena se može svačemu suprotstaviti, dok su muškarci predvidljivi i dosljedni. Sva su muška društva zato jednaka. U prapovijesti se muškarce poštivalo radi njihovih djela, snage i lovačkih sposobnosti. No, dok su muškarci u tišini hvatali plijen, žene su skenirale svoju okolinu tražeći sredstva za preživljavanje, zbog čega smo mi danas sposobne multitaskati i povezati se kroz razgovore.

Muška su prijateljstva zato podcijenjena jer ih se sudi prema ženskim kriterijima. Muškarac više ne može biti teritorijalan i polako ga predaje u ženske ruke, koje vladaju kućama. Krevet je pak ostao teritorij zajedništva, seks svijet bez predrasuda, a intimna veza, nastojanje da se osigura ženi da bude na sigurnom dok stvara svoje čarolije.

Kao zaključak predstave nameće se činjenica kako će “pračovjek” uvijek dio muškarca, no kako to ne mora biti loša stvar.

Što nas očekuje do kraja festivala

Drugog dana Festivala na rasporedu je bila predstava “Sagradit ćemo kuću ponovno” u izvedbi Sanje Grgine, glumice KLZ i režiji Vinka Radovčića.

Za monodramu “Mala čuda” koja je na rasporedu u srijedu, 30. kolovoza, Sanja Milardović osvojila je vrijednu nagradu “Marin Držić”. Riječ je o predstavi vrlo slojevitog narativa koji fragmentirano prati sadašnjost i prošlost spisateljice Ane.

U četvrtak, 31. kolovoza u Kazalištu lutaka Zadar gostuje slovenska predstava “Bogaljeva obrana”, “komedija” koja na originalan način prikazuje glumčevu autobiografsku priču o rehabilitaciji i integraciji osoba s invaliditetom.

U petak, 1. rujna na rasporedu su dvije predstave. Prva je “Dodaj me” redateljice i glumice Karmen Sunčane Lovrić koja na satiričan i tragikomičan način propitkuje suvremenu potrebu i neophodnost svakodnevnog korištenja pametnog telefona, konstantnog bivanja online i kreiranja virtualnih verzija sebe na društvenim mrežama.

Nakon nje od 21 sat slijedi “Zemlja vukova” redateljice Gale Nikolić u izvedbi Tonke Mršić. Žanrovski odjekuje crna komedija s elementima apsurda, a nastala je iz potrebe da se zapitamo što znači biti žena u maloj zajednici kao što je Lika.

“Digitalno sama” Dine Vukelić drama je o fragmentiranom (post)modernom ženskom subjektu, kroz kazališnu izvedbu osmišljena kao one girl show u izolaciji. Režiju predstave potpisuje Iva Srnec Hamer, a izvodi ju Petra Svrtan. Na rasporedu je u subotu 2. rujna od 21 sat.

Festivalski niz uspješnih monodrama zatvorit će u nedjelju 3. rujna “Cabaret Valeska” redatelja Edvina Liverića u maestralnoj izvedbi Nike Ivančić.

Posljednji dan 1. Zadarskog festivala monodrame, 4. rujna rezerviran je za dodjelu nagrade “Zlatko Košta” najboljem ostvarenju po mišljenju stručnog žirija u sastavu Teodora Vigato, Jasna Ančić i Dominik Karakašić, te ocjeni publike koja će prije svake predstave dobiti glasački listić. Nagrade će biti dodijeljene u crkvi sv. Lovre s početkom u 20 sati, gdje će biti upriličeno svečano zatvaranje Festivala.