Nepoznati član slavne obitelji

Nakon što završi ljeto, sa svim svojim rasplesanim bojama i dinamičnosti, uđemo u jesen kao u smiraj i tišinu nakon jako bučnog koncerta. Svugdje po prirodi se situacija smiruje. Boje su uglavnom ograničene na plodove i jesensko lišće. Od cvijeća praktički skoro ništa nema. Možda baš zato jako privlači pažnju ogromna masa žute boje. Ima ih doslovno svuda, uz putove, autocestu, kraj polja… I uredno me ljudi pitaju – što je ovo žuto cvijeće?
Ljepljivi oman, Dittrichia viscosa joj je ono ozbiljno latinsko ime od kojeg Dittrichia pripada u čast njemačkog botaničara koji je proučavao obitelj u koju ovaj sunčano žuti cvijet pripada – a to su Asteraceae, glavočike. Ta obitelj obuhvaća oko 23.600 dosad prihvaćenih vrsta, u 1.620 rodova i 13 potporodica. U pogledu broja vrsta, sa Asteraceae se može usporediti još samo porodica orhideja. A poneke od njih su jako dobro poznate. Zelena salata, suncokret, artičoka, cikorija, margarite, neven, tratinčice, kamilica…
Skromniji pripadnik, očito vrlo slavne obitelji. Onaj dio koji se odnosi na viscosa je opis jedne od glavnih fizičkih karakteristika ovog trenutno sveprisutnog cvijeta. Znači upravo ljepljivi. Ta karakteristika je nešto što je biljka razvila da bi se obranila od biljoždera, Sunca i hladnoće.
Ispitivanja su pokazala da ova biljka štiteći samu sebe, je razvila spojeve koji bi vrlo dobro mogli štititi i nas.
Prvenstveno ima dvije karakteristike: protuupalna i antibakterijska. I usprkos tome što na prvi pogled to izgleda kao isti problem, to ustvari i nije baš tako. Upala je lokalna reakcija na ozljedu tkiva. Do ozljede može doći kontuzijom, ali i lokalno napadom mikroorganizama. Zato se ponekad ti pojmovi miješaju. Konkretno limfa puna leukocita koje možemo smatrati našim borbenim stanicama se skoncentrira oko problematičnog mjesta i započinje izlječenje. No do upale može doći i kao odgovor organizma na artritis. Bilo da je on genetski ili izazvan činjenicom da nam je rodni list pomalo požutio, pa smo posljedično, ponešto potrošili zglobove, tijelo reagira samo na jedan način. Upalom. Ona dakle sama po sebi nije negativna. Govori nam da naše tijelo reagira i da se brani. Govori nam gdje je problem. Taj problem možemo prepustiti vremenu da se sam od sebe riješi. No osim što je bolno, najčešće u životu bježeći od problema ništa ne rješavamo.
Tako da bolje tijelu pomoći. To možemo napraviti sa ljepljivim omanom. Još u starom Egiptu su primijetili da je odličan saveznik baš kod upaljenih zglobova. Stavljen u maslinovo ulje na maceraciju postaje divno ulje za smirivanje artritisa. I općenito bolnih kontuzija i upala.
Njegova druga karakteristika, ova antibakterijska se pokazala kao moćno oruđe protiv čira na želucu.
Današnji kemijski laboratoriji nam otkrivaju i zašto. U njemu i njegovoj ljepljivosti se skrivaju spojevi koji ga štite od svega i svačega. To i mi možemo iskoristiti. Stimulira prostaglandin E2, koji djeluje na opuštanje grlića maternice. To je pomoć prilikom poroda, no ujedno zato ovu biljku treba izbjegavati u trudnoći.
Sadrži u korijenu i cvijetu beta-kariofilin, (E-BCP), koja značajno inhibira upalu u tijelu i stoga pozitivno podržava osteoporozu, arteriosklerozu i metabolički sindrom. Smanjenje upale donosi olakšanje od bolova i grčeva, optimizira razine energije i smanjuje rizik od degenerativnih bolesti.
Gama-terpeni, limonen, beta-pinen, p-cimen, alfa-pinen, vrlo ozbiljna imena, na kojima se rade vrlo ozbiljna istraživanja, koja upućuju da se još jednom dokazuje narodna zapažanja. Jer ovu biljku su koristili kod otvorenih rana, malarije, mišićnih grčeva, mamurluka, reumatskih tegoba, bronhitisa, tuberkuloze, tegoba uro-trakta, čireva na želudcu. Oman djeluje odlično protiv Helicobacter pylori (krivac za čir), i kao fungicid.​
Nekoć se govorilo da je ljepljivi oman vjesnik dozrijevanja grožđa. Zasigurno je pčelicama vjesnik ispaše, jer je naime medonosna biljka, koja proizvodi puno peluda. Pa iako taj med nije pretjerano cijenjen za nas, za pčele je pravo veselje, jer im garantira zalihe za prezimljavanje. I ne samo to, nego po nekim istraživanjima moglo bi biti rješenje za varoa problem, nametnik koji uništava pčele. No tu će trebati još puno toga prokljuviti, jer iako uništava pošast, i jadne pčelice dobiju po glavi.
A kad smo kod insekata oman je posredno pomoć i kod maslinove mušice, koja je zadnjih godina žestoko ugrozila proizvodnju maslinovog ulja. Naime u cvijetu živi napasnik, koji napada mušicu. Tako da je dobra vijest ako kraj maslinika u jesen vidimo procvjetale žute grmove.
I tako, kao što nitko nije otok sam za sebe, sinergije u prirodi su često neprimjetne. Puno puta prolazimo kraj biljaka koje su višestruko iako posredno korisne i nama a da toga nismo ni svjesni. Žuti cvijet uz ceste koji sada cvate pomaže pčelama i maslinama. Nama direktno smiruje upale zglobova i pomaže u borbi protiv čira na želucu. Drži korijenjem ovo malo dalmatinske zemlje da ju vjetar ne otpuše. Braneći samu sebe ova biljka, brani i nas svojim sinergijama. Možda je nešto manje poznati član slavne obitelji. Možda je vrijeme da postane malo poznatiji.