ĐIR PO KVARTU (10) Bokanjac, selo na kraju grada: 'Nitko ne vodi o nama računa, zatrpat će nas smećem...'

Foto: Luka Jeličić

Naselje Bokanjac nalazi se na sjevernom dijelu grada i kao tako je svojevrsni ulaz u grad. Jedna od posebnosti Bokanjca je blizina šume i plodnih polja, a selo je bilo poznato kao i mjesto bogato s pitkom vodom i bunarima koji su opskrbljivali šire područje. Bokanjac je do nezavisnosti Hrvatske bio selo, a mnogi ga mještani i danas tako zovu i govore nam »u našem selu …«. Upravo je možda ta atmosfera i mir sela, razlog zašto postaje sve privlačnije ljudima koji se, kako smo saznali, sve više doseljavaju.

Nije jutro za priču…

I zaista, na Bokanjcu je zbilja mirno. Toliko mirno da smo ovaj đir po kvartu radili u dva navrata. Prvi put nismo imali toliko sreće, nismo sreli nego par mještana, a ne računamo ptičice i najpoznatijeg bokanjačkog psa jazavčara koji nas je pratio po kvartu. Više sreće imali smo drugi put kad je više mještana bilo na ulicama.

Tako smo susreli i Josipa koji nam je kazao kako nema boljeg kvarta u gradu, a isto tako nam je napomenuo da nije jutro baš za priču, da je bolje da dođemo popodne kad se na boćalištu svi okupe, kad dođe, kako kaže,«popodnevna smjena«.

– Kvart je odličan, nema boljeg jer smo u gradu, a kao da nismo. To je najveća ljepota ovog mjesta. Do grada nam je pet minuta, a ipak smo malo izolirani i u miru. Malo što nam fali, imamo udrugu, školu, vrtić i najvažniji mir. Okupljamo se tu kod udruge, a iza nam je boćalište ili zog gdje se buća po starinski, po starim pravilima. Recimo da nam je to jedina zanimacija u Bokanjcu, iako to meni paše. Odgovara nam da nema kafića, stambenih zgrada i slično pa da ostane ovakav kakav je, kazao je Josip dok nam je Ivica Mrkić, čuvši kojim smo tu povodom, iz automobila doviknuo kako nitko ne vodi računa o Bokanjcu.

Foto: Luka Jeličić

Starosjedioci i drugi

– Niko ne vodi o nama računa, nema ni mjesnog odbora, nema ništa, jako malo i ništa. Mi smo selo na kraju grada, nismo vam mi u gradu, selendra. Dobili smo kanalizaciju, to svaka čast, ali drugo…Di su gradski, komunalni redari? Svugdi se odlaže materijal, otpad i zatrpat će nas smećem. Iza groblja je deponija jedna, pogotovo nakon što se prije par godina ekshumiralo njemačko groblje i onako nakaradno je sve ostavljeno. Imamo mi more problema, samo se ne možemo nikom obratiti u selu, kazao je Mrkić dodavši kako ni na zgradi mjesnog odbora ni na spomeniku nema hrvatske zastave.

U šetnji kroz kvart možete vidjeti kako nema puno novih zgrada, kako su većinom kuće lijepe i obnovljene »po starinski«, a vidjeli smo i neke koju su napuštene i čekaju obnovu. U obilasku kvarta, susreli smo i Branka Pestića koji nam je kazao kako je ostalo malo seljana, kako ima više tuđinaca u kvartu.

– Što se tiče sadržaja, imamo knjižnicu, imamo vrtić i školu, a jedino što mogu reći je to da su ljudi malo zavidni, ljubomorni i ti međuljudski odnosi malo me žaloste, al to nije samo tu, to je svugdje. Bile su tu dvije stolice ispod dva bora, baš onako lipo za sisti i odmarati. Polomili su ih. Inače, u kvartu recimo da naših seljana ima 20%, a tuđinaca ima 80%. Ali to je tako. Dosta starosjedioca je umrlo, u mojoj ulici od jutra do mraka ne prođe živ čovik. Ako je i prošao, onda je prošao u autu. Tu di ja živim, tu ima pet ili šest kuća, starina. Baš nedavno, dok sam sjedio u dvoru pala je tik do mene hrpa sa susjedne kuće. Nitko ne vodi računa o tim napuštenim kućama. Išao sam to prijaviti, ali mi je rečeno da je to privatno i da bi trebalo na sud, kazao je Pestić.

Josip Ivanković

Stariji na boćalištu, mladi na trgiću

Josip Ivanković nam je kazao kako on nije rođen na Bokanjcu, kako je s obitelji doselio prije par godina, ali da su starosjedioci ovog naselja njegova supruga i cijela njena obitelj.

– Doselili smo se radi životnih prilika, ali i ambijenta. Ovdje je dosta mirno, ovaj stari dio Bokanjca je super jer je sve blizu, igralište, škola i vrtić. Više je kao da smo na selu. U biti, to i je bilo selo, sad je samo jedan veći kvart grada. Puno se ljudi doseljava u stari Bokanjac, a pogotovo na Novi Bokanjac koji je dolje ispod ceste i to je ogromno naselje. Postoji taj antagonizam starih Bokanjana prema novom naselju, ali to će se već s vremenom stopiti jer se međusobno već druže i djeca i odrasli. Stariji se druže gore na boćalištu, a mlađi se druže na ovom malom trgiću gdje su postavljene klupice i česma. Tu je nekad bila samo zemlja i prašina, iako nije baš da se sad održava, kazao je Ivanković.

Naša sljedeća sugovornica, upravo je jedna od onih koji su doselili na Bokanjac. Saru smo susreli u šetnji s njenim psom Zarom, a kazala nam je da uživa u novom kvartu.

– Super nam je tu, lijepo nam je jer je kvart miran, praktički kao selo. Nije ni daleko od grada, za sekundu si dolje što god da ti treba. Nema potrebe za nekim novim sadržajima, ovako je baš lipo i mirno i nek tako i ostane. Meni je super, jedino što bi bilo dobro je nekakav park za pse da ju mogu malo pustiti s lanca, kazala nam je Sara dok je Zara iskoristila našu prisutnost i na pločniku malo odmorila od šetnje.

Franko

Živi se super

Ispred udruge, susreli smo nekoliko mještana koji su ispijali jutarnju kavu, a među njima i Franka koji nam je također kazao da u naselju imaju sve potrebno.

– Živi se super, evo, nek se itko potuži da mu je loše! Imamo svega, samo daj Bože zdravlja. U naselju imamo sve, a najvažnije, dobili smo kanalizaciju. To nam je bio prioritet i to se ostvarilo. Dalje nam ništa ne fali. Imamo i škole, vrtiće i novo na Žmirićima igralište dječje za skejt, kazao je Branko dok su se drugi pobunili da je to od Naselja, ne njihovo bokanjačko.

– U našem dijelu, nastavio je Franko, prema groblju tamo imamo novo dječje igralište gdje možeš mirno pustiti djecu da se igraju, kazao je ponosno Franko kojeg smo upitali treba li im neki novi sadržaj u kvartu, a koji nam je objasnio da uvijek, naravno, teže prema boljem, iako na Bokanjcu imaju sve što nam treba.

U razgovoru s mještanima kod udruge, povela se rasprava o tome treba li im samo možda neka trafika, kao što je nama jedna gospođa rekla. Mišljenja su bila podijeljena, što dovoljno govori o tome koliko su zadovoljni s onim što imaju. Možda i radi toga što svakodnevno odlaze do grada, gdje obave sve što im je potrebno.

Komentirali smo i deponij kod groblja, a mještani su nas informirali o novopostavljenim kamerama koje su od velike koristi jer se smeće više ne baca otkad su tu, što su svi s odobravanjem pozdravili.