U Zadru je prošloga tjedna predstavljena knjiga koja na jednom mjestu sakuplja svu građu zadarske glazbene baštine druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća. Autorica knjige “Glazbeni život Zadra u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća”, Katica Burić, građu za ovu knjigu sakupila je najvećim dijelom u arhivima te u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Knjiga je nastala kao nastavak odličnog diplomskog rada čija važnost je prepoznata odmah po nastanku te ga je tiskala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Autorica Katica Burić završila je muzikologiju na Hrvatskoj muzičkoj akademiji u Zagrebu, a trenutačno polazi izvanredni studij knjižničarstva na Sveučilištu u Zadru te doktorski studij kroatologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Radi kao redoviti profesor na Odjelu za knjižničarstvoi na Odjelu za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru te kao vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nakon promocije knjige “Glazbeni život Zadra u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća” nastavlja se baviti ovom tematikom te sakuplja građu za slijedeću knjigu. S muzikologinjom Burić razgovarali smo o njenoj knjizi, glazbenom životu Zadra koji knjiga obuhvaća, ali i planovima za daljnji rad.
Cjelokupni glazbeni život Zadra
Prošlog tjedna promovirali ste knjigu koja se bavi glazbenim životom Zadra kroz 18. i 19. stoljeće. Kako je knjiga nastala?
– Zapravo tu temu počela sam istraživati još u sklopu studija muzikologije u Zagrebu. Kako sam rodom iz Zadra htjela sam istražiti što se događalo u zadarskoj glazbenoj prošlosti i tako je nastao moj diplomski rad. On je donio toliko novih stvari da su ga hrvatski muzikolozi koji djeluju u Zagrebu htjeli objaviti te je objavljen u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od tog trenutka ja se zapravo nastavljam baviti tom temom i širiti je pa je tako nastala i ova knjiga.
O čemu knjiga zapravo govori, što točno obrađuje?
– Knjiga se bavi glazbenom poviješću Zadra kroz 18. i prvu polovicu 19. stoljeća. Dakle, obuhvaćeno je jedno razdoblje dulje od 150 godina. Kroz cijelu knjigu bavim se s dvije strane glazbenog života: crkvenom glazbom, onom koja se odvijala u sklopu katedrale Svete Stošije, i svjetovnom glazbom, koja se odvijala u sklopu zadarskoga opernoga kazališta “Teatro Nobile”. Osim tog crkvenog i svjetovnog glazbenog života u knjizi je obrađen i glazbeni dilentantizam toga vremena, a nešto malo govorim i o vojnoj glazbi, jer je vojna glazba ili tzv. vojna banda onoga vremena također bila važno glazbeno tijelo u gradu. U tom smislu pokrivam cjelokupni glazbeni život Zadra, obuhvaćam sve skladatelje koji su djelovali u tom vremenu: i one koji su bili rođeni Zadrani, ali bavim se i onim stranim skladateljima, uglavnom Talijanima, koji su došli u Zadar jer su ga prepoznali kao neko plodno središte.
U knjizi sam također obuhvatila i glazbenike, tj. instrumentaliste. U tom smislu prvenstveno izvlačim Zadrane, neke poznate virtuoze, violiniste, orguljaše i tako dalje, na svjetlo dana, ali i one koji nisu bili profesionalci, koji su se bavili glazbenim amaterizmom. Tu je možda moj najveći doprinos, na neki način popisala sam sve skladbe zadarskih skladatelja koje se nalaze, ne samo u zadarskim arhivima, nego i u ostalim hrvatskim arhivima, od Dubrovnika, kroz Split, Krk i slično. Nastojala sam vidjeti kamo su te skladbe zadarskih skladatelja putovale kroz Hrvatsku.
Kulturno središte regije
Kako ste se zainteresirali za ovu temu i počeli se baviti baš ovim dijelom zadarske glazbene povijesti?
– Ja sam prava Zadranka i oduvijek sam bila vezana za Zadar. Kad sam otišla u Zagreb na Akademiju, već tad znala sam da ću se vratiti u Zadar i baviti se nekom zadarskom temom. Uvijek me nešto vuklo da saznam što više o svom gradu, a kroz studij sam shvatila da me najviše privlači povijest glazbe. U ovom slučaju ta tema krenula je nekako slučajno, naiđete na jednu stvar o kojoj želite nešto saznati, a zatim se ta tema stalno proširuje, to je zapravo jedan pravi istraživački rad kojem, u principu, nikada nema kraja. Imala sam sreću da prije tri godine radim na Muzičkoj akademiji u Splitu gdje mi je mentor bio profesor Miljenko Grgić, muzikolog koji je bio dugogodišnji dekan Muzičke akademije u Splitu te se bavio istom temom, ali na splitskom području. Na taj način mogli smo razmjenjivati neke informacije, on me kao stariji mentor mogao i uputiti kamo dalje da idem te se moja tema jednostavno sve više razvijala dok se nije razvila u knjigu.
Koliko je uopće bilo bogato glazbom razdoblje zadarske povijesti koje ste istraživali?
– Za 18. stoljeće nema puno podataka, oni su malobrojni pa sam ga rekonstruirala kroz neke sekundarne izvore. Nemam pravih skladbi, ali uz pomoć literature i događanja onog vremena mogu rekonstruirati to razdoblje. Razlog zbog kojeg nema puno građe je taj što je Zadar puno kasnije bio i bombardiran, kad je pala Mletačka Republika mnogi Talijani odlazili su i odnosili građu sa sobom i slično, tako da smo mišljenja da je puno toga odnešeno iz Zadra. Međutim, već za prvu polovicu 19. stoljeća postoje brojni podaci i u našim zadarskim arhivima nalaze se brojne muzikalije zadarskih skladatelja koji su, uglavnom, svi u rukopisima, tzv. autografi. Među tim skladbama ima mnogo vrijednog materijala koji bi se danas mogao izvoditi od strane zborova, orkestara ili manjih komornih sastava. Zato je važno da se ta djela izvuku, pogledaju, kritički obrade i onda da se izvedu i snime. Od te prve polovice 19. stoljeća, a onda i kasnije kroz drugu polovicu 19. stoljeća Zadar je zapravo bio kulturno središte ove regije, možda čak na neki način jače i od samoga Splita. Imao je dva velika operna kazališta u kojima se godišnje izvodilo nekad čak i po dvadesetak opernih predstava, po nekoliko baleta, tridesetak drama, dolazile su poznate talijanske gostujuće trupe…
Značilo je, u principu, ako prođete s jednom opernom izvedbom u Zadru, onda ćete sigurno proći po svim talijanskim kazalištima. Po godinama izvedbe možemo vidjeti da su neke opere, odmah, ili godinu dana nakon što su skladane, već izvedene u Zadru. Po tome možemo vidjeti koliko je Zadar bio ažuran grad, željan kulture, i ono što je važno, koliko su gradski oci toga vremena ulagali u kulturu i umjetnost. Njima nije bio problem otvoriti dva kazališta, plaćati puste novce za dirigente i operne trupe, oni su ulagali u kulturu. Još je interesantnije koliko je publika bila željna umjetnosti i kulture, i ono što mene strašno fascinira, koliko je ta zadarska publika bila na svojevrsnom nivou. Nije se mogla dogoditi jedna loša izveba opere i da to tek tako prođe. Sve što je bilo površno, nekvalitetno, to bi se odmah iskritiziralo u novinama, o tome su ljudi razgovarali i kritizirali. Mi smo imali jednu obrazovanu publiku i to znači da je kultura bila na jednom nivou bez obzira što socijalne i gospodarske prilike nisu bile jednostavne i lake, Zadar se još uvijek u tom razdoblju borio i za samostalnost, jezik, pismo…
Izvoditi i snimiti zadarske skladbe
Koliko je bilo teško istražiti i sakupiti svu tu građu koju ste uvrstili u svoju knjigu?
– Bilo mi je lakše u tu ruku što se muzikolozi već zadnjih dvadesetak godina bave sređivanjem te građe u arhivima. Zapravo imala sam olakšan posao jer sam dobivala već popisane kataloge i mogla sam samo uzeti neki katalog, recimo iz Dubrovnika, i vidjeti koji su to zadarski skladatelji. Nisam morala ulaziti u te druge arhive i kopati da bih našla, to sam radila u arhivima u Zadru. Velik dio posla odradila sam u Nacionalnoj knjižnici u Zagrebu koja čuva gotovo sve stare novine iz toga vremena pa sam i uz pomoć novina pratila što se izvodilo, koja djela, i na taj način sam rekonstruirala koje skladbe i skladatelji su bili aktivni. Ali ono što nije napravljeno, i što ne može napraviti jedan čovjek sam, dakle, ući u ostale hrvatske arhive i vidjeti što se još u svim tim arhivima nalazi.
Što je s okolnim mjestima oko Zadra? Ako je Zadar bio jedno kulturno središte, koliki dio te kulture je završio i u mjestima u okolici Zadra?
– Zadar je bio središte regije, kako u kulturnom, tako i u svim drugim pogledima. Ono što se događalo u zadarskoj katedrali i u zadarskom kazalištu “Teatru Nobile” imalo je naravno odjeka po cijeloj regiji. Što se tiče tih okolnih mjesta, ako se nešto i čuva od tih starih muzikalija najvjerojatnije se čuva u nekim mjestima gdje postoje samostani. To je obično ono što su crkvenjaci prepisali, ili naručili da im se prepiše, nakon što bi čuli izvedbu u Zadru. Ta istraživanja će prije dočekati neke mlade muzikologe nego mene. No, često mi se događa, s obzirom da je moj prošli rad objavljen na internetu, da mi se ljudi iz okolnih mjesta i drugih gradova: Dubrovnika, s Korčule, pa čak i iz Italije, javljaju s materijalima koje su našli, ne znaju što bi s tim pa onda meni to šalju. Kad vidim da u nekom mjestu ima nečega tako zanimljivoga onda bih mogla doći tamo, ali da bih sustavno išla po svim mjestim, pa i otocima, gdje ima samostana to bi bio ogroman posao.
Koji je krajnji cilj vašega rada?
– Trebalo bi biti tako da kad muzikolozi nešto otkriju pa to objave u smislu nekoga članka ili knjige, njihov cilj bude završen. Međutim, pošto sam ja na neki način i glazbeni praktičar, vodila sam zborove te sam i sama sam pjevala u njima, meni se čini da je zapravo šteta ako se ta građa ne izvede. Šteta je što ljudi ne mogu čuti o čemu se zapravo tu radi. Mi u Zadru imamo dosta prilika gdje se ta glazba može izvesti, imamo zadarski komorni orkestar, nekoliko zborova: Zoranić, katedralni, male crkvene zborove, djevojački zbor u Glazbenoj školi, dakle zašto ta djela koja su za orkestar ili za zbor ne bi postala dijelom njihova repertoara? Zašto oni kada negdje otputuju ne bi na taj način promovirali zadarsku umjetnost, zadarsku glazbenu prošlost? Također zalažem se i da se sve to snimi, na tome već pomalo surađujem s dirigentom Edom Mičićem koji vodi orkestre i zborove u Grazu. On već dvije godine sakuplja tu građu koju sam ja iskopala i polako je snima. Na kraju imate jedan povijesni dokument koji traje zauvijek, i tko god želi čuti što su bili zadarski skladatelji tog razdoblja može ih poslušati.
U kojem smjeru će se nastaviti vaš rad. Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom ili prelazite na neko novo područje?
– Već dvije godine intenzivno se bavim drugom polovicom 19. stoljeća, negdje do 1. svjetskog rata. Uglavnom istražujem sve što mogu naći u Zadru, kopam po arhivima, otkrivam nove skladatelje, mnogo toga sam već i popisala, češljam kroz koncertne programe, opere, našla sam mnoge domaće i strane glazbenike. Tih daljnjih šezdesetak godina je ono što sada intenzivno proučavam.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Josip Butić
Napravili smo odličan posao u oba natjecanja
Zadar
GUŽVE
‘PRIJE BI DO SPLITA DOŠAO’ Građani ogorčeni gužvama na relaciji Zadar – Vir: ‘Cirkus nad cirkusima’
Nogomet
Priznanje
Hrvatski reprezentativac nominiran za ulazak u najbolju momčad španjolskog prvenstva
Nogomet
TREĆA NL LIGA
Kristijan Jurić, veznjak Zadra, o gostovanju u Omišu u 27. kolu: Moramo nametnuti svoju igru
Nogomet
NOGOMET
U Pakoštanima se igra derbi 23. kola Prve ŽNL: Pobjednik će biti korak do titule
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
PU ZADARSKA
Zbog utrke u nedjelju pojačan promet i gužve, policija uputila preporuku vozačima
Zadar
SANACIJA KROŠNJI
Od ponedjeljka se zbog radova privremeno zatvara ova ulica u Zadru
Nogomet
UGODNO IZNENAĐENJE
Delegacija srpskog nogometnog saveza posjetila Josipa Skoblara u Privlaci: ‘Ove fotografije oživljavaju sjećanja’
Zadar & Županija
TOČKA NA I