Komemoracijom odana počast nedavno preminulom Antunu Doličkom

Bez glazbe se ne može živjeti, ali nitko ne zna zašto. Jer ne bi ljudi odvajkada ulagali tolike žrtve, rad, napor u nju, da ona čovjeku ništa ne predstavlja. Njezino je djelovanje još uvijek misterij, kazao je jednom prilikom pokojni maestro Antun Dolički. Povodom obljetnice ovog velikog zborovođe, pedagoga, skladatelja i organizatora glazbenog života Upravni odjel za kulturu i šport te Koncertni ured Zadar organizirali su u Koncertnoj dvorani braće Bersa u Kneževoj palači svečanu komemoraciju. Na komemoraciji su, uz predstavnike Grada Zadra, prisustvovali predstavnici ustanova i manifestacija u čijem je radu maestro Dolički ostavio neizbrisiv pečat, primjerice Glazbene večeri u Sv. Donatu, Međunarodno natjecanje pjevačkih zborova Zadar, Kazalište lutaka Zadar, Hrvatsko pjevačko glazbeno društvo Zoranić, Glazbena škola Blagoja Berse i Djevojački zbor.

– Čuli ste dio skladbe iz zbirke »Spiriti Eccellenti« Petra Bergama u izvedbi Zadarskog djevojačkog zbora koja je praizvedena na Festivalu u Međugorju i Splitskom ljetu 24. i 25. srpnja 1994. godine, započela je voditeljica programa, Ana Marušić, te zamolila publiku da se minutom šutnje oda počast maestru Antunu Doličkom koji je preminuo 13. prosinca 2022. u Zadru.

Sličice iz davnih dana

– Rođen je u Krapini 17. svibnja 1935. godine. Školovan u Zagrebu, upravo je Zadru posvetio svoje zrele godine, najveći dio znanja i kreativne energije, kazala je Marušić te pročitala citat Erike Krpan u kojem kaže sljedeće: »U doba kada se uobičajilo pod svaku cijenu razlog življenja tražiti u glavnom gradu Dolički je našao smisao u obratnome, nadahnjujući, potičući, učeći druge glazbi i glazbom svjedočeći uvjerenje kako istinski sadržaji duhovnog obzora nemaju glavnog grada«.

U njegovom razredu su obrazovani mnogi kasnije ugledni glazbenici, a jedna od njih je i Elizabet Novak koja se prisjetila svog profesora.

– Danas, u ovom trenutku, govorim u ime Glazbene škole Blagoje Bersa. Naravno, puno toga je već rečeno o profesoru Doličkom. Zato ću sad reći samo nekoliko vlastitih sjećanja, neke sličice i osjećaje. Naš dragi, dragi profesor… Upoznali smo ga u učionici davne 1972. godine. Odmah smo znali da će postati nas najdraži profesor! Otvarao nam je nove prozore u svijet glazbe, u srž glazbe. Nikad ne zaboravljam s koliko entuzijazma nam je svirao Bachove preludije i fuge, do tada nama nepoznate. Pamtim s koliko beskrajnog strpljenja je vježbao sa mnom klavirsku dionicu… Pamtim koliko me poticao i vjerovao u mene i moj put k Akademiji. Da, puno je toplih sličica iz tih davnih dana. I, čini mi se da mu nikad nisam jasno rekla – hvala profesore. I zato ću reći – hvala vam dragi profesore, prisjetila se Novak.