Sport o kojem se priča ima svoje poklonike i u Zadru: 'Da samo imamo prostor i bolji marketing...'

Koliko puta vam se dogodilo da ste došli u kafić i onda je postojao »onaj jedan« prijatelj ili prijateljica koji su ugledali pikado aparat i bili izrazito naporni da morate odigrati jedan meč. I onda ste nakon nekoliko minuta nagovaranja otišli pred ploču te prije prve strelice komentirali »kako pikado dugo niste igrali«. E pa, mnogi ne znaju kako u zadarskim krugovima raste brojka ljudi koja je ovaj sport shvatila ozbiljnije od pukog »bacanja strelice«. Zadarska pikado priča uzela je maha još prije 15-ak godina, no prekinuta je 2016. iz raznoraznih razloga. U siječnju prošle godine ekipa s Tomislavom Rančićem na čelu osnovala je Pikado savez Zadarske regije i strelica je ponovno – bačena!

– Pikado se u Zadru počeo igrati po lokalima, dakle kava, piva, cigareta i »ajmo bacit pikado«. Sada već davnih dana, 2010. – 2011. godine nekoliko ljudi se skupilo i osnovalo Pikado savez Zadarske županije. Počeli su se skupljati ljudi, klubovi, igralo se po lokalima, a tako je i dan danas. Prije desetak godina ja sam osnovao svoj klub i od tada se lagano gura – započeo Rančić te dodaje kako ni sam ne zna odakle se javila ljubav prema ovom sportu.

Početak iz nule

Pikado u Zadru i okolici temelji se na istinskim zaljubljenicima u ovaj sport, no nekada su rezultati bili na zavidnoj razini.

– Pikado klub Novi Bokanjac je 2015. godine bio prvak Hrvatske u B kategoriji u elektronskom pikadu. Postoje tri kategorije koje se najviše razlikuju u tipu »izlazaka«, A kategorija je isključivo »double-out«, B kategorija »master-out« i C kategorija »single-out«. Još 2009. godine u Zadru je održano Svjetsko prvenstvo u elektronskom pikadu. U Hrvatskoj velika većina natjecanja se igra u elektronskom pikadu. Koncipirano je da se igraju županijska prvenstva da bi se na kraju odigrali Državno prvenstvo. Nema vremena i novaca za organizirati jedinstvenu ligu, a isto tako ima i previše klubova i ne bi se moglo to održati na državnoj razini. Mi smo sada u Zadru, prvi put nakon 2016. godine, službeni sudionici Hrvatskog pikado saveza. Po službenoj dužnosti ukinut je prijašnji Savez, tako da smo mi prošle godine krenuli od »nule« – objasnio je Rančić dodajući kako ipak nisu na samom začeću.

– Po papirima jesmo nešto novo, međutim po klubovima i igračima nije to ništa novo. Već smo uhodana ekipa, ali u vrhu našeg Saveza više nisi ljudi od prije, nego novi. Ti stari jesu još u našoj priči, no samo kao igrači.

U trenutačnom »rasporedu snaga« Savez nema svoje prostorije, kako ni za administraciju, tako ni za treniranje.

– Pitanje prostora ovisi o tome kako će se pikado razvijati. Za sada nam prostor za administrativne stvari ne treba, ali prostor za igranje i treniranje, to bi bilo dobro imati. Siguran sam da se pikado u Zadru može vratiti na prijašnje razine. Tada se pikadom ozbiljnije bavilo 200-250 ljudi. Prostor za igranje bi bio poželjan u smislu da netko tko želi probati, vidjeti, naučiti dođe i vidi kako to izgleda, a isto tako mogli bi se organizirati turniri koji su prilično česti – kazao je Rančić te istaknuo kako zanimanje »običnih ljudi« raste.

– Znaju mi se ljudi javljati, samo im je teško objasniti da ovo nije samo ubadanje strelica u metu, nego malo više. Imali smo Županijski masters turnir u Benkovcu na kojeg je došlo desetak ljudi recimo »iz fore« i probe. Za nas je to dobra brojka. Možda da imamo prostor ili malo bolji marketing bi se još diglo. Kod nas ljudi još uvijek na pikado gledaju da je to »kavanski« sport i puko bacanje strelica, a zapravo je potrebno puno koncentracije i matematike u glavi.

Boris Krčmar

Pikado je u »bijelom svijetu« poprilično uzeo maha i došao na razinu na kojoj profesionalci zarađuju milijune. Hrvatska je miljama daleko od toga.

– U Hrvatskoj samo jedan čovjek živi od pikada, a to je Boris Krčmar. Svima ostalima je to hobi. Boris je cijelog sebe dao u pikado, ja to sebi ne mogu dopustiti. Da bih igrao na razini kao Boris, treba se trenirati više vremena nego za neke druge sportove. Da bih došao na svjetsko prvenstvo, među tih 128 odabranih, mora se tijekom godine odigrati preko 20 turnira i postizati rezultate. Zašto je u svijetu krenula pomama za pikadom, malo ću karikirati. Da vama netko kaže hajdemo trenirati, svaki dan bacati strelice i za pet godina ćete zaraditi pola milijuna funti, normalno da ćete probati. Kod nas toga nema, mi možemo obećati 250-300 eura ako pobijedite Masters, ništa više od toga – kazao je Rančić, te se dotaknuo Krčmarovog nastupa na Svjetskom prvenstvu.

– On je sjajan igrač, čovjek je višestruki svjetski prvak u elektronskom pikadu. Imao je nesreću na Svjetskom prvenstvu da je »naletio« na Garyja Andersona, koji je odigrao najbolji meč u posljednjih pet-šest godina. Anderson je odmah sljedeće kolo ispao, ali što je tu je. Ući među 32 na svijetu je veliki rezultat. Imao sam priliku igrati protiv Borisa i to je bilo smiješno, pitate sami sebe što tu radite kad vidite kako on igra.

Treninzi

Čar pikada je to što ga mogu igrati mladi i stari, oni koji su više »fit« i oni koji su manje »fit«.

– Najbolji način kako trenirati ovaj sport je uzeti strelice, stati pred ploči i »bušiti«. Igrati, igrati i samo igrati, koliko god se može. Postoje igre koje su jako dobre kako za »učenje« ruke za izlazak. Ćorava koka nabode zrno i svatko može pogoditi tri puta 20, ali problem većini ljudi nastaje kada trebaju »završiti posao«. Meni je jako draga igra 180, dakle od 180 do 0 se spušta i treba brzo razmišljati, a i kriket je dobar. U principu što god da se igra, dobro je – objasnio je Rančić dodajući koja je najvažnija vrlina pikadista.

– Koncentracija i smirenost su sve. Ako su vas suprug ili supruga naljutili, ako imate neki problem zbog kojeg niste smireni, nemojte taj dan igrati pikado jer ćete se samo raživcirati dodatno. Smirenost dolazi s iskustvom i zato ljudi najbolji pikado većinom igraju, ako govorimo o profesionalcima, oko 40. godine života. Osim toga pikado nije skup sport, realno kupite strelice za nekoliko eura u trgovini i krenete bacati – zaključio je Rančić.

Pikado podjela

Dvije tipa pikada postoje – »soft«, tj. elektronski pikado i »steel«.

– U elektronskom pikadu je aparat sudac, znači sve što aparat kaže to vrijedi, aparat zbraja tako da igrač ne mora, vrhovi strelica su plastični. S obzirom na to da aparat zbraja, igrač odmah vidi što treba gađati i kako. S druge strane u »steel« tipu igrač sam mora računati. U elektronskom pikadu aparat nakon svake strelice izračuna ostatak, dok u »steelu« sudac oduzima i javno pokaže nakon tri bačene strelice. U »steelu« su teže strelice, vrhovi su željezni ili aluminijski i meta je napravljena od pluta. Najbolja usporedba elektronskog i »steel« pikada je kao nogomet na travi i na betonu, ista igra, ali različita igra.

Uspjeh karijere

Apsolutni vrh u pikadu je izvesti tzv. »nine-darter«, odnosno s devet strelica s 501 doći do nule. Isto tako posebno se pamte »veliki« izlazi.

– Nikad nisam uspio »nine-darter«. Ima nekoliko ljudi u Zadru koji su uspjeli, što je gotovo van pameti. Najveći izlaz u karijeri mi je bio sa 174 u »master-outu«. Tri puta 20, tri puta 19 i tri puta 18 sam bacio s tri strelice.

Eksplozija pikada

Nakon prošlogodišnjeg finala Svjetskog prvenstva pikado je doživio potpunu renesansu u svijetu te veliki medijski »boom«.

– Taj meč, onda Boris Krčmar i Luke Littler, momak od 16 godina koji je u svjetski viceprvak. Društvene mreže se su oko toga svega »upalile«, jako dobar posao je odradio marketing svjetskog pikada. Bilo bi super da ostane na ovoj razini jer će se s vremenom i za nas male čuti.