Kad sam u 48 godini života i sa 30 godina radnog staža ostao bez posla, bez ikakvih primanja ali i bez uvjeta za prijevremenu i starosnu mirovinu počeo sam se vraćati motici, kaže Ivica Grubić Lolo iz Briševa koji već 15 godina svakodnevno kopajući prehranjuje sebe i svoju obitelj
U petom razredu jedne zadarske osnovne škole na pitanje učitelja tko zna što je motika, ruku je podigao samo jedan od ukupno četrdesetak učenika:
– Ja poznam Lolu, a on je tata-mata za motiku, reče dječak.
Nije, dakle, znao odgovoriti, ali je znao tko zna i to je već nešto.
Lolo , kako od milja zovu stasitog Ivicu Grubića (61) iz Briševa na ti je s motikom otkad zna za sebe, doslovce živi od tog osnovnog alata u poljodjelstvu, oruđa starijeg od pluga. Jer, podsjetimo, čovjek je najprije radio sam, kasnije je pripitomio životinje da mu pomažu u radu. Danas više nema ni konja ni volova, nego traktore i motokultivatore.
Nadnica na Barabuši
– Ima, ali bez motike se ipak ne može, kaže Lolo kojega smo zatekli u jednom od sve brojnijih maslinika u briševačkom polju. Točnije na Barabušama ponad znamenitog Kvartira u Grusima gdje je crkvica iz 11. stoljeća. Utvrdu Kvartir nisu uspjeli osvojiti ni Turci u svojim pohodima, a i u našem Domovinskom ratu odatle su briševački branitelji motrili i branili pa definitvno protjerali neprijateljsku vojsku koja je zakratko bila okupirala selo.
Sve ovo dobro zna i Lolo , ali nemojmo, kaže, sada o tome.
– Vidite, vlasnik ovog nasada frezom je uredija zemlju između redova. Strojem nije iša blizu maslina jer bi ih oštetija ili, nadajbože, polomija, pojašnjava Lolo , dok vještima zamasima okopava i rahli zemlju ‘ciko’ uz masline. Prethodno je prema preporuci stručnjaka oko svake bacija po dvi-tri šake Kana, dušičnog gnojiva, koje kao prihrana u ovoj fazi vegetacije maslinama najviše odgovara.
– Kan triba zakopati da ne izvitri, govori Lolo , koji se razumije u raznorazne poljodjelske poslove, sadnju voća i povrća, okopavanje biljnih usjeva i sve ostalo što težak triba znati.
Posao u spomenutom masliniku, gdje je obradio i prihranio 120 stupi maslina, završio je za četiri sata i zaradio okruglo 100 kuna.
Pola nadnice. Cila za 8 do 9 sati rada vridi od 200 do 250 kuna zavisno do vrste posla. Lolo kaže da kopa svaki dan, osim nedjeljom i blagdanom.
– Zovu me čudo, ne mogu odoliti pozivima i to ne samo iz Briševa, već i susjednih sela, sa Stanova, otoka..
Bez posla i mirovine
Ljudi se polako vraćaju zemlji, obrađuju je pa tribaju one koji znaju kopati.
– Kopam cili život, ali motici kao izvoru prihoda počeja san se vraćati 90-ih godina prošlog stoljeća, kada smo ja i moja obitelj ostali bez sredstava za život. Supruga je izgubila posao u propalom Bagatu, ja u Mesoprometu. Ona je u međuvremenu uspjela do kakve-takve mirovine od 1.000 kuna, a ja sam ostao ni na nebu ni na zemlji. U 48. godini života sa 30 godina radnog staža, bez uvjeta za prijevremenu i bez godina potrebnih za starosnu mirovinu.
– Ni posla ni mirovine, kaže Lolo , koji je počeo zarađivati svoj kruh s nepunih 18 godina. Najprije u ustanovi Put, nakadašnjem poduzeću za ceste kod pokojnog Ignjatovića. Zatim u Čistoći, pa na brodovima dubrovačke Atlantske plovidbe i slovenske Splošne plovbe iz Pirana. – Bija san noštromo, šef palube, kaže Lolo , otkrivajući da je navigavanje napustija ponajviše zbog domotužja za svojim Briševom i da bi bija uz svoju obitelj, suprugu Savu i sina Marka.
Kriza i povratak motici
– Motici san se, rekoh, vratija prije 15 godina. Ovo je sad dobro kako je bilo na početku. Nije se odmah moglo zarađivati, mali mi je iša u školu, a namaš mu dati za autobus. Ali s vrimenom, kad uđeš u štos, kao i u svakom poslu, kad se pročuje da si dobar ljudi zovu i tako se počelo nešto bolje zarađivati. Danas sam zadovoljan, imamo fala Bogu svega, ništa nam ne fali, govori Lolo . Sin je završija za zidara, ali radije radi uz mene, kopa i nadničari, kaže Lolo .
Na upit hoće li se svi ljudi početi vraćati prirodi i poljoprivredi Lolo također ima zanimljivo razmišljanje: – Hoće, jer nastavimo li isti ovu ‘umjetničku’ hranu, umjetno uzgojeno meso, voće i povrće mi smo gotovi. Nema nam života. Naša je šansa da radimo svoja polja, razvijamo poljodjelstvo u kojemu će kakvoća biti važnija od količina. Jer samo na zdravoj domaćoj hrani ljudi mogu biti zdravi, siti a ne debeli, govori Lolo kojega ova kriza toliko i ne zabrinjava. Je, veli, ako se ovako nastavi za 20 godina i prije možda ljudi neće moći kupiti gorivo za traktore i freze. A možda goriva više i ne bude. Tada bi opet mogla doći do izražaja izreka: Nema kruha bez motike. Toga se ne triba plašiti. Kopanje daje kondiciju, jača duh, ljudi će biti zdraviji i duže živjeti, kaže Lolo . On će veli, zato nastaviti kopati i kad za nekoliko godina ode u starosnu mirovinu.
I tako, dok neki muku muče kako sačuvati preko noći stečeno bogatstvo, drugi čekaju da im mana padne s neba, treći sedmicu na lotu, Ivica Grubić Lolo iz Briševa ide polako naprid. Spokojan, mirno kopa. Kopa, a osmijeh mu ne silazi s lica.
Gospodin s motikom u futroli
U ovo doba godine susreo sam jednom Ivicu Grubića Lolu i na trajektu, putujući iz Zadra prema Ižu. Preplanuo, nasmijan kao uvijek, u laganoj besprijekorno ispeglanoj košulji, štofanim hlačama i oglancanim postolima, doimao se kao da ide na feštu.
– Iđen, zva me Stojko da ima ništo posla u vrtlu i oko maslina, reče Lolo . U ruci je držao putnu torbu s futrolom.
Na odredištu u Ižu Malom, iz torbe je najprije izvadija trliš, radno odijelo, prisvuka se pa iz futrole izvukao motiku i, ajde udri okopavaj krumpire i kapulu, posici redinu, uredi oko maslina i voćaka… Predvečer, kad je posao dovršen, otuširao se, večerao, malo popričao s domaćinom Stojkom Suraćem i njegovom suprugom Svjetlanom pa na počinak. Ujutro ja valjalo rano ustati na trajekt za Zadar pa u Briševo gdje čekaju novi poslovi.
– Kopati nije lako. Nije ni prikoviše teško ako znaš s motikom, pojašnjava Lolo . A kopanje, kao i svaki koristan posao, ako sam dobro razumija Lolu, ne donosi čoviku samo zaradu nego i unutarnje zadovoljstvo zbog dobro obavljenog posla.
– E, tako, dobro si razumija, reče na kraju Lolo zadovoljan i zbog dobro obavljenog posla kod vrsnog maslinara Stojka, ali i što je od iške nadnice u njegovu džepu 200 kuna više.
Zapni pa ćeš uspiti
Hrvatska ima milijun hektara neobrađenih površina, 330.130 nezaposlenih, 70.000 ljudi radi, a ne prima plaće, uvozimo hrane za tri milijarde eura godišnje..
– Što prije shvatimo da nema kruha bez motike, bit će bolje. Triba zapeti, truditi se pa ćeš uspiti, jer nema uspjeha priko noći, kaže Lolo
MOBNA
Briševljani su oduvijek slovili kao dobri kopači. Svojedobno u tzv. mobnama, na zajednički besplatan rad u poljima Lolo je još kao golobradi dječak pozivan na kopanje sa znatno strarijima, primjerice Gajom Bulićem, Ivom Jusupom, Šimom Rončevićem, Krstom Grabovcem, Vinkom Milinom i drugima, od kojih većina više nije živa. – Svi smo disali kao jedan. Sad je malo drukčije, ljudi gledaju svoje interese i malo mare jedan za drugoga, kaže Lolo , ne misleći pritom samo na stanje duha u Briševu.
najnovije
najčitanije
Županija
POVODOM PRAVOSLAVNOG USKRSA
Župan Longin čestitao episkopu Nikodimu i vjernicima pravoslavni Uskrs
Crna Kronika
POLICIJA
Državljaninu BiH u Novom Zagrebu pronađene veće količine droge, streljivo i novac
Zadar
WINGS FOR LIFE
Niko Kovač o Wings for Life utrci: ‘Ova je utrka više od zabave, ali i od puke tjelesne aktivnosti’
Nogomet
Josip Butić
Napravili smo odličan posao u oba natjecanja
Zadar
GUŽVE
‘PRIJE BI DO SPLITA DOŠAO’ Građani ogorčeni gužvama na relaciji Zadar – Vir: ‘Cirkus nad cirkusima’
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
PU ZADARSKA
Zbog utrke u nedjelju pojačan promet i gužve, policija uputila preporuku vozačima
Zadar
SANACIJA KROŠNJI
Od ponedjeljka se zbog radova privremeno zatvara ova ulica u Zadru
Nogomet
UGODNO IZNENAĐENJE
Delegacija srpskog nogometnog saveza posjetila Josipa Skoblara u Privlaci: ‘Ove fotografije oživljavaju sjećanja’
Zadar & Županija
TOČKA NA I