Ne trebamo kopirati Talijane: Hrvatski sivi pinot ima priliku postati ozbiljno gastronomsko vino

Dok Talijani prodaju milijune litara pitkog, ali nezahtjevnog sivog pinota, a Francuzi od iste sorte stvaraju neka od najozbiljnijih bijelih vina svijeta, Hrvatska još uvijek traži pravi identitet. Neupućenom promatraču moglo bi se učiniti da je problem u samoj sorti. No problem je što neki proizvođači od te sorte uporno pokušavaju napraviti pogrešno vino.

Zanimljivo je da su nacionalni nazivi sorte među vinskim znalcima postali i svojevrsne stilske odrednice. Talijanski »pinot grigio« najčešće označava lagano, svježe i jednostavno vino, francuski »pinot gris«, osobito u Alsace-u, sinonim je za punoću i aromatsku kompleksnost, dok njemački »grauburgunder« predstavlja strukturiraniji i gastronomski usmjeren stil. Naravno, riječ je o generalizacijama, ali one pokazuju koliko različitih lica ima ista sorta. Hrvatski sivi pinot prečesto ostaje između tih stilova, bez dovoljno izraženog vlastitog karaktera.

Sivi pinot, poznat i kao burgundac sivi, prirodna je mutacija crnog pinota. Njegove bobice mogu biti sivoplave, ružičaste ili smećkastocrvene, što omogućuje proizvodnju vina od bijelih do bakrenih i jantarnih. No njegova najveća osobitost jest odnos šećera i kiselina. Šećer nakuplja relativno lako, dok mu kiseline, osobito u toplijim uvjetima, brzo padaju. Zato bi Hrvatska morala biti selektivnija pri odabiru položaja. Nije dovoljno da sorta negdje može dozreti, nego mora dati kvalitetno, uravnoteženo vino. U sve toplijim vegetacijskim sezonama prednost bi trebali imati hladniji i viši položaji Hrvatske, koji omogućuju očuvanje kiselinske strukture.

Dva lica iste sorte

Talijanski pinot grigio postao je globalni komercijalni fenomen, ali ne nužno zahvaljujući kvaliteti. Goleme količine vina, nerijetko u cjenovnom razredu od svega nekoliko eura, nude malo sortnog karaktera, aromatske dubine ili terroirskog identiteta. Ipak, zahvaljujući niskoj cijeni i snažnoj distribuciji, osvojila su međunarodno tržište.

Upravo tu vidim problem hrvatskog sivog pinota. Ako proizvodimo slična, neutralna i aromatski skromna vina, zašto bi ih potrošač plaćao znatno više od talijanskih? Nemamo ni proizvodne količine, ni cjenovnu konkurentnost, ni distribucijsku snagu potrebnu za takvu utakmicu.

No bilo bi nepravedno sve talijanske sive pinote svesti na jeftina industrijska vina. U Furlaniji, osobito na položajima Collija, nastaju ozbiljni primjerci izraženije voćnosti, slojevite teksture i potencijala dozrijevanja. Pokazuju što sorta može ponuditi kada prednost dobiju podrijetlo, kvaliteta grožđa i promišljena vinifikacija.

Na drugom kraju stilskog spektra nalazi se francuski Alsace, gdje pinot gris pripada skupini plemenitih sorata. Ovdje govorimo o vinima punijeg tijela, bogate teksture i nešto višeg alkohola, s aromama zrele kruške, žutog voća, meda i začina. Najbolji primjerci imaju izvanredan potencijal dozrijevanja, a predikatne kategorije pokazuju čudesan doseg.

Hrvatska takav model ne treba preslikavati jer nema istu kombinaciju klimatskih uvjeta i položaja. No pojedini hladniji dijelovi Hrvatske u povoljnim jesenskim uvjetima itekako nude kompleksnija predikatna vina.

Zanimljivijim uzorom smatram njemački grauburgunder, osobito ozbiljnije primjerke iz Badena. Takva vina spajaju koncentraciju, teksturu i sortni karakter sa svježinom, a dozrijevanje u drvu, često na finom talogu, može im dati dodatnu slojevitost. Ovdje vidim jedan od mogućih smjerova hrvatskog sivog pinota. Tim više što Hrvatska ima bogatu gastronomsku tradiciju, uz koju bi strukturirana, kompleksnija bijela vina mogla pronaći prirodno mjesto. Takav sivi pinot imao bi što ponuditi i za stolom i na tržištu.

Kada sivi pinot pokaže svoju boju

Posljednjih godina pojedini hrvatski proizvođači počeli su istraživati i drugačije mogućnosti ove sorte, među kojima se ističe ramato, povijesni furlanijski stil bakrenaste boje, dobivene kontaktom mošta s kožicama. Uz uobičajene voćne arome pojavljuju se nijanse crvenog bobičastog voća, sušenog cvijeća i začina, dok blaga fenolna struktura donosi dodatnu teksturu i gastronomsku širinu. Ramato ipak ne treba poistovjećivati s dulje maceriranim orange vinima, koja mogu imati i izraženiju taninsku strukturu.

Upravo u svim tim stilovima, ali i ozbiljnim, strukturiranim bijelim vinima po uzoru na grauburgunder, vidim priliku za Hrvatsku. Svaki nudi prostor za vlastitu interpretaciju, u kojoj kvaliteta, terroirski karakter i gastronomski potencijal mogu biti važniji tržišni aduti od količine i niske cijene. Ne zagovaram pritom da svaki sivi pinot mora biti skup ili odležan. Ima mjesta i za jednostavnija vina, ali samo ako su kvalitetom i cijenom konkurentna.

Coletti, Francesco Grande, Sivi Pinot, MV
Ocjena: 94
Francesco Grande, vinara Franje Kolarića s Plešivice, jedan je od najuspjelijih hrvatskih sivih pinota koje sam kušala. Ambiciozno i promišljeno oblikovano vino koje pokazuje koliko ova sorta može ponuditi kada se odmaknemo od jednostavnih, mladih vina. Njegova posebnost leži u multivintage konceptu, odnosno kupaži triju berbi – 2021., 2022. i 2023. Dio vina dozrijevao je u inoksu, a dio u velikim korištenim drvenim bačvama od 2.000 litara. Time su povezane svježina mlađeg vina i kompleksnost odležanijih komponenti, bez dominantnog utjecaja drva.

Na nosu je slojevit i postupno se otvara, s aromama zrele kruške, bijele breskve i livadnog cvijeća, koje prate nijanse sušene citrusne korice, čaja, meda i diskretnih začina. U pozadini se naziru i nježni orašasti tonovi koji pridonose njegovoj kompleksnosti. Na nepcu je punijeg tijela, zaobljen i uljaste teksture, ali bez težine. Svježina uravnotežuje njegovu punoću, dok blaga fenolna struktura i začinske nijanse pridonose dugom, slojevitom završetku. Alkohol je iznimno dobro integriran. Gastronomski bih ga rado sljubila s brancinom pripremljenim uz patlidžan, masline i rajčice, riječnom ribom u bogatijim umacima, rižotom s gljivama, jelima s korjenastim povrćem ili peradi uz kremaste priloge na bazi maslaca. Francesco Grande pokazuje upravo ono što bih voljela češće susretati kod hrvatskog sivog pinota – ozbiljnost, teksturu, razvojni potencijal i prepoznatljiv vinski identitet.