Vlajternativci: Nadasve volimo naš grad iz čega proizlazi sve drugo

Vjerojatno ne postoji osoba koja nije čula za Vlajternativu, festival koji se redovito održava svako ljeto u kolovozu u Benkovcu. Iza cijele te priče stoje odvažni Benkovčani iz Udruge VlajterEgo koji stvari nipošto ne prepuštaju slučajnosti.

Naravno, riječ je o Dunji Gusić i Anti Gusiću, koji uz ostale članove odlučno prkose monotoniji provincijalne sredine unoseći dašak urbanosti u grad, rušeći pritom razne stereotipe, pa čak i predrasude. Oni su primjer kako se može! Zato smo odlučili porazgovarati s njima i saznati koji su im ciljevi za ovu godinu i s čime se trenutno bore.

Muke po prostoru

– Otkako smo ostali bez vlastitog prostora za djelovanje teško i gotovo nikako provodimo svoje aktivne dane s jako malo onih aktivnosti i događaja koje bi mogli istaknuti kao one koji okupljaju i potiču razvijanje alternativne scene u našem gradu. Naime, tri pune godine smo bez naše Prostorije tzv. Partyje – plejsa koji je održavao scenu u gradu, započeo je Ante.

Dodaje kako ih je taj prostor sa svojom lokacijom, sadržajem, slobodom izražavanja, vizualima i značenjem motivirao na okupljanje, stvaranje i razvijanje. Međutim, iako teško, ni to ih nije pokolebalo!

– Unatoč tome dogodile su se neke druge stvari koje su nas motivirale i osnažile da nastavimo dalje s djelovanjem, primjerice Vlajternativa festival, ali i dokumentarni film Ante Sorića »Vlajternativa itd« koji se prikazivao u više od deset gradova, kino dvorana i prostorija.

Pored toga, benkovački punk bend Kamp Kućice se ponovno aktivirao te smo odradili nekoliko sjajnih nastupa i dovršili smo snimanje prvog albuma s kojim ćemo se uskoro pojaviti po bespućima interneta i streaming servisa. Uz sve to smo dobili EU projekt koji je trebao bljesnuti kao nekakav novi zamah i iskorak, te pojačati i proširiti našu aktivnost.

Međutim, neobično je i žalosno što se to dogodilo upravo u trenutku kad smo izgubili prostoriju radi obnove i rekonstrukcije Doma kulture, objašnjava Gusić i dodaje – Grad Benkovac nam je dodijelio ključeve prostorije koju dijelimo sa Zavičajnim muzejom na Kaštelu. Iako je prostorija multimedijalno opremljena, nije baš namijenjena za punk svirke.

Tamo smo odradili većinu radionica i sve sastanke, dok čekamo našu vlastitu prostoriju koja bi trebala udovoljiti svim kriterijima nezavisne scene. Dovršenje nove zgrade Doma kulture u Benkovcu čekamo kao kraj rata u Ukrajini! Izgradnju pratimo širom otvorenih očiju i čula koje bacamo kao ješku ne bi li se dokopali ili ulovili neku informaciju o završetku radova.

Zgrada trenutno izgleda u dobroj fazi, ogromna je i s puno prostora kojima će zasigurno trebati znati dovesti sadržaj i udahnuti nekakav život i opstojnost. Nadamo se i očekujemo da ćemo kroz manje od godinu dana biti u našoj novoj, vlastitoj prostoriji u centru grada u zgradi Doma kulture i odraditi prvu svirku koja će privući više od 25 ljudi, rekao je Ante.

Otpor konzervativizmu

Upitali smo Dunju otkuda crpe volju, želju i energiju za ostankom u maloj sredini i boru za poboljšanjem.

– Kad me pitaš o benkovačkoj sredini, prije svega jedna naoko nebitna informacija, ali nama vlajternativcima jako bitna – mi prije svega volimo Benkovac iz čega proizlazi sve drugo. Da nema te snažne povezanosti s našim gradom mislim da Vlajternative danas ne bi bilo.

Benkovac je grad koji vas kupi na prvu, ne kupe vas možda njegove često puste ulice, ali se tu svatko osjeća opušteno, domaće. Kroz organizaciju festivala upoznali smo puno ljudi iz cijele Hrvatske i najčešća njihova reakcija je čuđenje zašto smo ostali u tako malom gradu i tu gradili našu priču, a samim tim i naš život.

Mala sredina često postane i izvor kompleksa, nesigurnosti, ali kod nas to nije bilo tako. Nemamo se kome dokazivati, samo radimo ono što volimo u gradu u kojem smo odrasli i prema kojem nam je ljubav usađena od naših roditelja.

Naša generacija je uglavnom otišla iz Benkovca jer u njemu nisu vidjeli perspektivu, a mi smo ostali graditi našu priči i priču našega grada. Sigurno zvuči patetično, ali je tako. Rekla bih kranjčevićevski, »sve što po njemu gazi, po mom srcu pleše, njegov rug je i moj rug…« No, da ne bi sve bilo slatkorječivo, svjesna sam da je Benkovac grad s velikom perspektivom, ali s puno problema koji tu perspektivu ne čine svjetlom.

Stanovništvo je starije, mladi školovani ljudi uglavnom odlaze, ostaju oni koji imaju stranačke iskaznice i čija je budućnost sigurna. Boli me izgovoriti činjenicu da nekoliko članova udruge i dalje nema stalan posao, a iz grada ne odlaze jer tek onda neće imati tko organizirati Vlajternativu.

Tu ću se zaustaviti jer sve dalje može biti shvaćeno kao politizacija, a to nikako ne želim, kaže Dunja koja inače radi kao profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi. Dunja dodaje kako su mladi i nezavisna scena goruća tema na svakoj svirci na koju odu ili događaj na kojem se »scena« okupi.

– Svi se samo žale kako nema mladih na metal svirci ili na punku, ali nije to toliko crno-bijelo. Istina je da su možda ti žanrovi mladima manje privlačni, ali opet koliko smo se i mi otvorili mladima da nam ponude i pokažu što njih zanima i što ih tjera da izađu vikendom van.

Puno sam puta čula da je trap novi punk. Što kod nekih izaziva zgražanje, ali ako uzmete u obzir da postoji čitava jedna generacija mladih koja stvara takvu glazbu i čiji su tekstovi aktualni, ponekad i kritični ne možemo ih samo odbaciti i zaključiti kako smo mi bolji.

Svi mi koji na bilo koji način doprinosimo sceni moramo malo izaći iz sigurnih, utabanih i poznatih staza koje su se generacijski gradile i priznati da scena nije samo nas 20 na zidiću ispred kluba koji se prisjećamo kako je nekad bilo i jadikujemo kako nema nigdje nikoga.

Dokumentarni film

Ante nam je otkrio nešto više o njihovom dokumentarnom filmu.

– Ideja o filmu rodila se kada smo uspješno organizirali 8. Vlajternativu i kada smo za devetu, između ostalih, doveli Pankrte iz Slovenije i Pobel und Gesocks iz Njemačke. Time smo probili RH granice i postali internacionalni, kazao je kroz smijeh Gusić.

Govorili smo, pa je li ovo moguće da će Pero Lovšin pjevati na bini iza knjižnice, pa to bi trebalo obilježiti! Nakon toga smo vidjeli kratki film o prijateljskoj udruzi iz Ražina, koji nam je odmah zapeo za oko kao vrlo zanimljiv i kvalitetan prilog. Odmah smo došli do redatelja i glavnog krivca, genijalnog Šibenčana imena Ante Sorić, s kojim smo kliknuli na prvu.

Njegov pristup nije bio strogo poslovni te je prije snimanja htio čuti cijelu priču, sve detalje, fore, anegdote, okolnosti, i na koncu upoznati nas kao ekipu. Zapravo cijeli taj proces je djelovao kao psihoterapija. Tek nakon upoznavanja uslijedilo je snimanje, ali i njegov posjet gradovima i ljudima koje smo izvukli kao osobe koje bi trebale biti u filmu.

Nažalost, nismo mogli ubaciti apsolutno sve ljude koje smo htjeli jer film traje 63 minute. Ispred nas je nekoliko događaja i ciljeva koje planiramo ostvariti, ili sami, ili u suradnji s drugim udrugama. Nedavno smo u Svetom Filip i Jakovu održali projekcija filma »Vlajternativa itd.« u organizaciji Udruge Super 8.

Posljednju projekcija filma održat će se u Sinju u okviru Gljevstock festivala sredinom lipnja, kazao je Ante te dodao kako u suradnji s Udrugom SUK (Sinjska umjetnička komuna) planiraju i dovesti Kamp Kućice koje bi trebale odsvirati svoj repertoar drugi dan festivala, s ostalim izvođačima, u podnožju Kamešnice.

Dok su ruke još mlade

Pored promocija dokumentarnog filma »Vlajternativa itd«, planiraju i 12. Vlajternativu, ali i suradnju s Tetrom Verrdi iz Zadra u okviru festivala »Nosi se«.

– Na ljeto se planira i »kuva« 12. Vlajternativa Benkovac koja će se održati u subotu 12. kolovoza 2023. To je zasad sve što možemo reći o tome, na budućim sastancima i druženjima ćemo otkrivati detalje javno na društvenim mrežama.

S godinama postaje sve teže organizirati radi manjka ljudi, odlazaka, seljenja, promjena životnih stilova, vjenčanja, ali dok su naše ruke još uvijek mlade, valja uraditi sve što možemo. Bendovi koje možemo čuti i vidjeti na Vlajternativi su uvijek dosad bili iz široke lepeze punk/metal/rnr žanrova i varijacija.

Nastavljamo u tom tonalitetu i ove godine, ali ekskluzivno ove godine možda nam dođe i četvrti žanr koji dosad nikad nije bio na festivalu. Marko Brecelj je negdje izjavio kako je kompromis ono što svaki mainstream razlikuje od avangarde.

Vlajternativa je uvijek dosad bila beskompromisna, ali je bila društvena i voljena, što je rijetkost u alternativnim krugovima. Zbog svega toga imamo draž i inspiraciju nastaviti s festivalom koji je odavno prestao biti samo običan glazbeni festival na koji ljudi dođu, plate ulaznicu i odu kući.

Vlajternativa kad se održi i kad prođe dobro simbolički desi se »pobjeda«! Valjda zato što pobjedi sve one okolnosti (društvene, socijalne, političke, egzistencijalne…) koje nas tjeraju da se ništa od toga ne dogodi, da nas nema, da odemo »ća«, ostavimo sve, maknemo se i da ne smetamo, objasnio je Gusić te istaknuo kako ih, pored Vlajternative, za kraj ljeta čeka jedna zanimljiva suradnja s Teatro Verrdi iz Zadra.

Naime, na temelju prošlogodišnjeg uspješnog dana »Nosi se« festivala u Benkovcu, Verrdijevci su odlučili i ove godine raditi dio festivala u Benkovcu, a pri čemu će im Udruga VlajterEgo biti partner u benkovačkom dijelu programa.

EU projekt

Ante se osvrnuo i na izvore sredstava koji su im prijeko potrebni za organizaciju svih ciljeva koje žele ostvariti. Financijsku podršku od početka dobivaju na temelju Javnog poziva za doprinose u kulturi od Grada Benkovca i Županije, no prije tri godine su im odobrena i sredstva iz EU fondova.

– Od početka dobivamo financijsku podršku od Grada i Županije, ali tu su i natječaji HDS ZAMP, a od ove godine i Ministarstva kulture RH, za koji smo se zapravo prvi put prijavili.

Nakon što se prijavimo na sve natječaje na koje stignemo, onda šaljemo dopise ili molbe za suradnju, tako nas uvijek podrže na bilo koji način TZ Ravni kotari, Benković d.o.o., medijski su uvijek za nas razna radija iz Zadra, Šibenika, radio Benkovac i Biograd. Lokalna pomoć dragih i dobrih ljudi u vidu prijevoza i nekih infrastrukturnih stvari je također nemjerljiva i značajna. Svatko tko na bilo koji način pomogne zapravo sudjeluje u organizaciji i može se smatrati organizatorom.

Potom se Ante osvrnuo na aktualni trogodišnji EU projekt koji uskoro završava.

– Pred sam početak ljeta završava nam i naš trogodišnji EU projekt kodnog imena POKRET – uključivanje osoba u nepovoljnom položaju kroz umjetnost i kulturu.

Do tada imamo u cilju oslikavanje dva gradska zida s muralima i prigodnim radionicama izrade murala, organizirat ćemo i jednu kazališnu predstavu u sklopu radionica glume koje se događaju već neko vrijeme i nadamo se jednu književnu večer, promociju zbirke pjesama pjesnika/inje prema našem izboru.

Organizirali smo i organiziramo likovne radionice, radionice izrade fanzina, oslikavanje zida, radionice glume. Projekt je dosad okupio 50-ak sudionika/ca koji su kroz radionice sudjelovali manje ili više na određenim projektima ili aktivnostima.

Konačni cilj je bio da im se svidi organizacija i da uvide smisao postojanja kulturnih sadržaja u svojoj sredini radi zdravijeg razvoja pojedinca te obogaćivanja društvenog života. Svi koju su sudjelovali mogli su se uvjeriti koliko je entuzijazam, želja i povećana aktivnost dovoljna da se nešto promijeni i napravi osim običnog kukanja da nema ničega i da se ništa ne može.

Čekajući nekoga drugoga da nešto napravi za nas nije nikad bilo rješenje ni opcija – da nismo uzeli stvar u svoje ruke i svojim trudom, zalaganjem, željom i sposobnostima stvorili sve ovo, ne bi bilo ničega.