Prodavači na Benkovačkom sajmu ogorčeni: 'Muku mučimo da nešto zaradimo...'

Na Benkovačkom sajmu razgovarali smo sa zakupcima koji već drugi mjesec zaredom plaćaju skuplju cijenu zakupa. To je tako otkad je odlukom benkovačkog GV-a upravljanje Sajmom i njegovim prihodima pripalo komunalnom poduzeću Benković d.o.o, koje je s početkom travnja uvelo novi, skuplji cjenik. Cijene zakupa štandova tako su rasle od tri do čak 20 eura, a uređenjem novih kapaciteta sajma uvedene su i neke nove naplatne kategorije. Zakupci, naravno, nisu oduševljeni višim cijenama.

Najskuplji je tako sada najam mjesta dimenzije 78 metara kvadratnih za prodaju poljoprivrednih proizvoda iz kamiona koji iznosi 70 eura, tj. 40 posto skuplje u odnosu na cjenik koji je prestao važiti u ožujku, a značajno je poskupio i najam mjesta do deset metara kvadratnih za prodaju poljoprivrednih proizvoda iz automobila, na deset eura. Povećanje je to od 42,85 posto u odnosu na prijašnjih sedam eura. Najam mjesta dimenzije 36 metara kvadratnih za prodaju stoke krupnog i sitnog zuba iz manjih kamiona, kombija, automobila s prikolicom i slično, sada košta 45 eura. Cijena je skuplja za 50 posto.

Osim na cijene, i kupci i zakupci su nam se požalili na stanje sanitarnih čvorova, kao i opću neuređenost sajma, jer mnogima je premještanje i namještanje štanda po škalju i velikim kamenjima nemoguća misija.

Zlatko

Ne mogu se pokriti

Prodavačica domaće tjestenina, mlinaca, fažola i brašna, kazala je da nije nimalo zadovoljna novim cijenama zakupa te kako ju nove cijene odvraćaju od daljnjeg dolaska na sajam, jer kaže nam, troškovi se ne mogu pokriti. Zakup je za svibanj platila 40 eura i rezervaciju za tri mjeseca 30 eura. Cijene, kaže nam, još nije podizala, ali ako stanje ostane isto, dodaje, neće imati drugog izbora.

Šime, prodavač domaćih jagoda zadovoljan je, pak, cijenom zakupa.

– Mjericu prodajemo po tri eura i to je realna tržišna cijena koju nudimo za domaće vrgoračke jagode. Povoljniji smo nego u maloprodajnim trgovinama, a redoviti smo prodavači na sajmu. A što se tiče cijene zakupa, ja sam svoj štand platio 40 eura, što je za mene u redu iznos, koji me ne priječi u tome da na kraju sajma ostvarim profit, kazao je Šime.

Zlatko, prodavač cvijeća iz Svetog Ivana Zeline, požalio nam se na više problema, počevši s namještanjem štanda.

– Iskreno, nismo zadovoljni. Po kamenjima se kolica ne mogu voziti i ništa nije uređeno kako bog zapovijeda. I cijene zakupa su postale neprihvatljive. Ja svoj plac plaćam 80 eura i još sam dao 120 eura za rezervaciju za sljedeća tri mjeseca. To vam je 200 eura troška samo u jednom mjesecu, a mogu vam kazati kako drugi nisu tako skupi, naglasio je Zlatko, koji u Benkovac dolazi iz Svetog Ivana Zeline, ali samo u proljeće i ljeto.

Šime

Veliki troškovi

– Cijene cvijeća ne možemo podizati, jer ga onda nitko ne bi kupio, a već sada muku mučimo da nešto zaradimo. Samo nas put do Benkovca, hrana i nafta koštaju oko 500 eura. Preko zime zato i ne dolazimo, jer nam se apsolutno ne isplati, dodao je Zlatko, kazavši kako do Benkovca ne bi niti putovao da nema kuću u Sv. Petru.

Dvije prodavačice peradi iz Bjelovara zadovoljne s 30 eura, koliko košta njihov štand.

– Nama je najveći trošak stići u Benkovac iz Bjelovara. Trideset eura za štand nam je korektna cijena, no prodaja ide sve slabije. Na prodaju utječe i dan u tjednu, tako da je vikendom uvijek najbolja prodaja. Cijene su visoke, ali to je tako zbog puta i hrane za kokoši i piliće, kazala je Zdenka dodavši kako mladu pilad prodaje po pet eura, slavonske koke po osam, obične nesilice po sedam eura, a talijanke po 11 eura.

– Ispod 500 eura ne možemo proći. Cijene nismo dizali, nego ih naprotiv još i spuštamo kako bismo nešto i prodali, kazala je Zdenka.

Šesto eura je koštao najam članove zadruge »Kašeta«. Cijena je, kažu, visoka i teško se nešto zaradi, ali drugog izbora do prihvatiti – nemaju.

Prodavač Ivan nam je tako kazao kako je sve manje zadovoljan cijenom zakupa koju plaća za svoj veliki štand, gdje prodaje brojne proizvode – od pletenih košara do drvenih igračaka, sjedalica i ukrasa.

– Ja platim oko 120 eura i to nam je jako puno, jer dolazimo iz daleka i imamo velike troškove. Nekad ih pokrijemo, a nekad ne i to nas sve više obeshrabruje, zaključio je Ivan.

Ivan