Petak, 1. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Zvonimir Petrović

Tjelesna aktivnost djece je nikad manja

Autor: Šime Ćurko

07.12.2023. 12:31
Tjelesna aktivnost djece je nikad manja

Foto: Luka Jeličić



Prošlo je sedam mjeseci od kada je Vlada proglasila kraj epidemije koronavirusa u Hrvatskoj. Teško razdoblje, obilježeno nizom ograničenja paraliziralo je i sport, a na to kako ide oporavak osvrnuo se Zvonimir Petrović, viši rukometni trener iz Biograda.


– U pandemiji smo konstatirali da su nam djeca anti-sportski orijentirana, da se tako izrazim. Svakodnevna kretnja im je nikakva, a upravo hodanje, i uopće pokretljivost, potiču na motoričke i kognitivne vještine. Djeca starija od pet godina trebala bi prijeći pet do 10 km na dan. Oni sad prijeđu od dva do najviše pet km. Djeci je potrebno dovoljno motoričkih aktivnosti da se umore, lakše zaspu, imaju bolji apetit. Kretanje je važno i za razvoj mozga. Pandemija je samo pogoršala situaciju koja ni prije nije bila dobra – kaže Petrović i dodaje:


– Trener sam 30 godina i primjetno je da djeca sve više imaju ravna stopala. Nekada ih je bilo šest do devet posto, a danas 50 do čak 60 posto. Djeca se trebaju igrati, ne za računalom nego na otvorenom ili u dvoranama, a ako se ništa ne poduzme do 2050. godine zbog debljine skratit će životni vijek. Porazno je da od 887 osnovnih škola u Hrvatskoj čak 120 nema sportsku dvoranu, a po završetku osnovne škole samo 17 posto učenika se aktivno bavi sportom. Ova bi se situacija mogla ublažiti kada bi se u školski kurikulum ubacilo da tjelesna i zdravstvena kultura ne bude samo dva sata tjedno, već četiri, kako to imaju i zemlje Europske unije.


Teorija i praksa




Korištenje pametnih telefona je posebna »stavka«.


– Danas su djeca i mladi na mobitelima od 8 do 12 sati dnevno. Tu nalaze zadovoljstvo i virtualne igre tako da im bavljenje sportom ne pada na pamet. Prekomjerno korištenje mobitela ostavlja posljedice i na mentalno zdravlje djece, donosi probleme sa socijalizacijom, djeca nemaju strpljenja i nadasve su agresivni…



Petrović se osvrnuo i na novi Zakon o sportu.


– Zakon je donesen u siječnju ove godine, i s njime se ništa bitno nije dogodilo u sportu, Točnije, sve vezano za amaterski sport, školski i studentski sport je ostalo po starom. Zakon je uredio sportske djelatnosti, razvojni status sportaša, kategorizaciju sportova, uređenje statusa sportaša i, ono, što je možda najvažnije za amaterski sport, obvezni liječnički pregled za sve sportaše. Koliko je to zaživjelo i dalje je upitno jer nema pravih kontrola za sportaše, a da ne govorimo rekreativce. Novost su i plaćeni doprinosi, odnosno mirovinsko i zdravstveno osiguranje vrhunskih sportaša I kategorije, dodjela nacionalnih stipendija vrhunskim sportašima I, II, III kategorije kao i trajne naknade za trenere osvajače medalja na olimpijskim, paraolimpijskim i olimpijskim igrama gluhih. Njih je ukupno 500 u Hrvatskoj (I kategorije), a ja se pitam, što je s ostalima? Razvoj sporta je na istoj razini kao i prije, čak i lošiji, a najviše su profitirali seniorske ekipe i profesionalni sportovi.


Za Petrovića briga o sportu je uobičajeno prebacivanje odgovornosti.


– Zakonom se definira preuzimanje odgovornosti za razvoj sporta na lokalnoj razini iz Državnog proračuna za županijske sportske zajednice, za stručni kadar i opremu sportaša do 18 godina. Lijepo je to napisano, ali tko će preuzeti obvezu dobivena sredstva pravilno raspodijeliti, kad znamo da veći dio novaca namijenjen djeci završava za seniorske sastave, od plaća igračima do putovanja, kao i njihove prehrane. Svima je poznato da od sredstva koja se prikazuju za djecu samo 10 posto završe upravo za troškove potreba te djece. Također bi se trebalo znati tko kontrolira raspodjelu i dodjelu sredstava i kako to radi. Ukratko, nedostaje transparentnosti.


Šibenska inicijativa


Bez novca ne ide…


– Da bi se dijete željelo upisati u neki klub, taj klub mora imati dobre rezultate, a njih nema bez novca. Rješenje postoji jer nije mali broj tvrtki koje su se izjasnile se da bi donirale više novca klubovima i drugama kada bi im se osigurale porezne olakšice. Točnije da im se to sponzorstvo prizna dvostruko, tj. da im se za taj iznos umanji porezna osnovica na dobit. Kad je riječ u europskim sredstvima, treneri i klubovi jako teško prolaze zbog zahtjevne papirologije. Zemlje Europske unije imaju velika ulaganja, od rada u sportu, zapošljavanja do menadžmenta u sportu… Sve to bi trebalo biti prioritet Državnog ureda za sport, Hrvatskog olimpijskog odbora, Ministarstva. Do promjena nema ni bitnog pomaka. Za pohvaliti je inicijativa Gradske uprave Šibenika, koja će od nedopuštenih parkiranja dio sredstva uplatiti u sportsku zajednicu grada za sport. Planira se da će do kraja godine iznositi oko 100.000 eura dodatnih sredstava, što nije mali iznos.


Petrović zaključuje:


– Profesionalni sport nam je u padu, od vaterpola, rukometa, klupskog nogometa, o košarci da ne govorim. Svi spominju važnost bavljenja tjelesnim aktivnostima, bez obzira na dob spol ili tjelesnu sposobnost, a ništa konkretnije se ne vidi. Sport za mlade je neprocjenjiv. Ništa ne ujedinjuje Hrvate kao sport, pa upravo zato u njega bi trebalo više ulagati kako bismo mogli dobiti nove generacije sportskih genijalaca.



Biogradska svakodnevica


Kriza trese i biogradski sport.


– Sredstva koje sportske udruge dobivaju od Županijske sportske zajednice za mlađe dobne skupine su vrlo male, gradske sportske zajednice također za mlade izdvajaju vrlo malo. Ako pogledamo u lokalne sredine, dosta klubova je praktično prestalo djelovati, ili im se značajno smanjio obujam rada. Tako je u posljednje dvije – tri godine kriza u Biogradu pogodila Karate klub B, MNK Pomorci, Vaterpolski klub Albamaris, Teniski klub AS, Jedriličarski klub Biograd, Lovačko društvo Jarebica. U lošoj situaciji su i ŽRK Biograd te Vaterpolski klub Biograd. I nitko ne radi analizu zašto se to dogodilo. Naravno, zbog nedostatka sredstava za rad i natjecanja – kaže Petrović.