Mladi, obrazovani i spremni za odlazak Hrvatska gubi novu generaciju

Analiza trendova i izazova mladih u potrazi za boljom budućnošću

Prema najnovijim podacima iz istraživanja Youth Study Croatia 2024 značajan broj mladih u Hrvatskoj razmišlja o odlasku iz zemlje nakon završetka obrazovanja. Više od šezdeset posto studenata izjavljuje da bi željelo živjeti i raditi u inozemstvu, dok trećina aktivno traži prilike izvan Hrvatske.

Glavni razlozi koje ispitanici navode uključuju nesigurnost zapošljavanja, niske plaće i nedostatak profesionalnih mogućnosti. Unatoč tome, dio mladih i dalje izražava spremnost na ostanak ako bi im domaće tržište rada omogućilo stabilnost, razvoj i pravednije uvjete rada.

Obrazovanje i tržište rada

Visoka obrazovna razina hrvatskih studenata nije uvijek usklađena s potrebama tržišta rada. U nekim područjima, osobito društvenih i humanističkih znanosti, broj diplomiranih studenata premašuje ponudu radnih mjesta, dok u tehničkim i prirodoslovnim disciplinama i dalje postoji manjak stručnjaka.

Takva neravnoteža stvara dodatni pritisak na mlade koji nakon završetka studija često teško pronalaze zaposlenje u struci. U prvim godinama nakon diplome mnogi rade honorarne ili sezonske poslove, što povećava nesigurnost i potiče odlazak u zemlje s boljim radnim uvjetima.

Regionalne razlike

Razlike u mogućnostima zapošljavanja posebno su izražene između većih gradova i manjih sredina. U Zagrebu, Splitu i Rijeci postoji veća koncentracija poslova, dok studenti iz manjih gradova poput Zadra često teže pronalaze prilike za napredovanje nakon studija.

S razvojem digitalnog tržišta rada i porastom rada na daljinu sve više mladih ostaje živjeti u svojim rodnim gradovima ali radi za strane ili nacionalne poslodavce. Taj trend djelomično ublažava odljev mladih i otvara nove mogućnosti za zapošljavanje izvan glavnih urbanih središta.

Utjecaj europskih programa mobilnosti

Programi poput Erasmus Plus imaju snažan utjecaj na mobilnost studenata. Boravak u inozemstvu tijekom studija povećava želju za daljnjim obrazovanjem ili zaposlenjem izvan Hrvatske. Ipak iskustva pokazuju da dio sudionika takvih programa kasnije koristi stečena znanja i kontakte kako bi pokrenuo projekte u domovini.

Ovaj obrazac sugerira da mobilnost ne mora nužno značiti trajni odlazak već može potaknuti razvoj novih kompetencija koje su korisne i za domaće tržište.

Pitanje ostanka ili odlaska hrvatskih studenata ostaje jedno od ključnih društvenih izazova. Iako mnogi mladi vide budućnost izvan granica Hrvatske značajan broj bi ostao kada bi imali jasne mogućnosti za zapošljavanje, profesionalni razvoj i životni standard usporediv s europskim.

Održavanje i poticanje mladih da ostanu zahtijeva dugoročne mjere, ulaganje u sustav visokog obrazovanja, modernizaciju tržišta rada te stvaranje uvjeta u kojima će studij u Hrvatskoj predstavljati prednost, a ne ograničenje.