Pravilnim postavljanjem stupova za vinovu lozu povećava im se trajnost

Često zbog pogrešnog izbora armature za vinovu lozu, a najčešće zbog loše ili neadekvatne impregnacije stupova te njihovog pogrešnog razmaka u redu, lošeg sidrenja ili postavljanja, dolazi do lomljenja, u prvom redu onih drvenih. Osim toga, krive se i vade iz iskopanih jama u kojima su naizgled dobro pričvršćeni.

Zato treba pravilno izabrati.

Metalni, betonski ili drveni

Za niske trsove i male razmake kao oslonac se upotrebljava drveni kolac. Pri špalirskom uzgoju se koriste stupovi sa žicom.

Kolci (pritke) su najčešće od bagrema ili hrasta. Trebaju biti bez kore, budući da su takvi kolci dugotrajniji, lakše i bolje se impregniraju i manje su pogodni za skrivanje raznih štetnika. Debljina je četiri do šest centimetra, a dužina 150 cm do dva metra. Zabijaju se u zemlju 30 – 40 cm, vertikalno, na razmaku osam do 10 cm od trsa, s iste strane trsa. Na ravnom zemljištu postavlja se sa sjeverne strane, a na zemljištu s nagibom s gornje strane trsa. Čini se to pomoću drvenog malja i drvene daščice koja se stavlja na kolac. Svaki trs dobiva jedan pomoćni kolac.

Stupove (bagremove, hrastove, od čempresa ili cedra) je zbog oštećenja mladih trsova najbolje postaviti neposredno prije ili odmah nakon sadnje. Od istog ili sličnog su materijala kao i kolci. Krajnji su jači i srednji promjer im se kreće 15 – 18 cm, dok su unutrašnji tanji, sa srednjim promjerom 10 – 12 cm. Dužina im se kreće dva do tri metra, ovisno od načina uzgoja (manji, veći međuredni razmak). Postavljaju se na pet do 10 metara u redu, osim pergole tendone (odrine) kada se postavljaju pored svakog trsa.

Prije postavljanja, na stupovima, na određenim razmacima se provrte rupe za žicu. Ukoliko se žica neće provlačiti kroz oslonac, već se na njega pričvršćuje na drugi način, pravljenje rupa nije potrebno. Postavljaju se vertikalno, osim krajnjih koji mogu biti i kosi, pri čemu se mora paziti da svi budu u ravnoj liniji. Radi toga se prvo postavljaju krajnji ili prvi unutarnji koji će služiti za utjerivanje u pravac ostalih stupova, koji se postavljaju poslije njih. Oslonac treba biti ukopan u zemlju za jednu trećinu od svoje dužine. Krajnji se ukopavaju 10 – 15 cm dublje od unutrašnjih. Impregniranje treba zahvatiti stup najmanje 20 – 30 cm iznad zemlje.

Danas se koriste i betonski i metalni različitih profila koji su dugotrajniji. Metalni pocinčani stupovi su različitih dimenzija ovisno od proizvođača. Za postavljanje drvenih stupova kopaju se jame široke 30 cm, potom se postavljaju stupovi, a na kraju se nabija zemlja.

Sidrenje/ankeriranje

S obzirom da krajnji stupovi trpe najveće opterećenje, moraju se učvrstiti, sidriti/ankerirati, odnosno stabilizirati kamenom (ciglom) ili metalnim sidrom (ankerom), kao i različitim podupiračima, obavezno s njihove unutrašnje strane.

Prvo se stup zabije vertikalno ili koso u polje pod kutom 75 stupnjeva. Na 50 – 80 cm od krajnjeg ka stazi iskopa se jama koja ne smije biti plića od ukopanog stupa. U jamu se ubaci kamen četvrtastog oblika i težak 10 – 20 kg. Ako nema kamena, može se ubaciti i paket od četiri cigle. Zatim se jednim krajem deblje žice (Ø 5 mm) dobro i čvrsto sveže kamen (sidro), a drugi kraj žice se priveže za gornju trećinu stupa. Za njega se žica veže nakon popunjavanja jame zemljom. Dobro je da se zemlja oko sidra zalije vodom i poslije toga nabije radi povećanja stabilnosti.

Može se zabiti vertikalno, a onaj koji je podupirač postavlja se ukoso, pod kutom od 45 stupnjeva, ali s unutrašnje strane reda. Da bi mu se povećala funkcija, pri osnovi podupirača postavljaju se cigla, kamen ili komad zašiljenog stupa koji se zabijaju uspravno na pravac podupirača.

Danas se krajnji stupovi učvršćuju i metalnim sidrom (ankerom) jer su najstabilniji.

Povećanje trajnosti

Povećanje trajnosti oslonca za vinovu lozu radi se na više načina, ovisno od pristupačnosti materijala za impregnaciju i od vrste stupova.

Jedan od načina je nagorijevanje donjeg dijela isušenog stupa bez kore, do visine 80 – 90 cm, tako da 20 – 30 cm nagorjelog dijela ostane iznad zemlje. Kolac se nagorijeva u dužini 50 – 60 cm, odnosno trećinu dužine. Nagorijevanje okretanjem je na slaboj vatri. Obavljeno je dobro ako se po cijeloj površini nagorjelog dijela stvorio ugljenirani sloj drveta.

Mogu se koristitit katran, kreozotno ulje (bitumen) i karbolineum; Ova sredstva se zagrijavaju u kotlu, na vatri i u njih se umoče donji dijelovi isušenih stupova bez kore i kolci do trećine dužine. U vreloj otopini stoje tri do četiri sata. Moguće je da se dijelovi oslonca, odnosno kolca višekratno (dva do tri puta) umaču u zagrijanu masu. Zbog mirisa impregniranje je tri do šest mjeseci prije upotrebe ili ukopavanja stupova. Za to vrijeme se izgubi neugodan miris. U protivnom može se miris unijeti u tlo i kasnije javljati u grožđu.

Modra galica (plavi kamen) služi za impregnaciju oljuštenih sirovih stupova i kolaca. Donja trećina ili najbolje cijela dužina oslonca umoči se u toplu, pet do 10 postotnu otopinu modre galice u drvenim ili betonskim posudama. Impregniranje traje osam do 10 dana, a sa zagrijavanjem otopine pet do šest dana. Ovakvu impregnaciju treba obaviti najmanje 30 dana prije ukopavanja oslonca.

Može se koristiti i ksilon-U. Osušeni nasloni drže se šest do osam dana u 1,5 – 2-postotnoj otopini, u betonskim ili metalnim posudama ili jedan, dva dana uz zagrijavanje. Ovo tvorničko sredstvo je otrovno, pa se nakon impregnacije stupovi i kolci operu vodom.

Željezni stupovi se premazuju minijem (crvenom bojom) svakih šest do osam godina.

Trajnost drvenih stupova treba biti ravna eksploatacijskom trajanju nasada, dakle oko 25 godina. Građa za drvene stupove ne upotrebljava se svježa, već ona koja se sušila najmanje godinu dana. Preporučuju se više oblice, nego rezana građa.