ZADRANI O POBAČAJU “Država nam ulazi u krevet!”

Uvođenje obveznog savjetovanja uoči odluke o abortusu jedna je od odrednica oko koje se uglasilo povjerenstvo koje je ministar  zdravstva Milan Kujundžić formirao u svrhu stvaranja Zakona o pravu  na prekid trudnoće. U Hrvatskoj se pobačaj na zahtjev i dalje regulira  pravnim normama iz 1978., ali donošenje novog zakona još je uvijek u  povojima.

U Zadru više nema savjetovanja
Ovo povjerenstvo nije i radna skupina koja će pisati zakon i koju tek  treba sastaviti, već je osnovano da prikupi iskustva drugih zemalja. Zasad, kako prenose neki mediji, postoje odrednice oko kojih se usuglasilo  povjerenstvo, a kao jedina novost je uvođenje obveznog savjetovanja i  bolja edukacija o kontracepciji. Forma priziva savjesti i 10. tjedan trudnoće kao granica do koje je dozvoljeno napraviti abortus, neće se mijenjati.
Kako se u zadarskoj Općoj bolnici obavlja takozvani legalno inducirani medicinski pobačaj, pojasnio je voditelj Ginekologije OB Zadar, dr.  Zdenko Matas.
– Pacijentica treba donijeti nalaz od izabranog ginekologa na kojem se  vidi veličina ploda i trajanje trudnoće, što je važno da se ne izađe iz zakonskog okvira od 10 tjedana. Također, pacijentica treba izvaditi krvnu  grupu i RH faktor. Sa medicinskom sestrom na Odjelu ginekologije izabere termin zahvata, vodeći računa da se ne izađe iz zakonskog okvira i  dogovori se želi li pacijentica lokalnu ili opću anesteziju. Kad pacijentica  dođe u zakazani termin, jedan od ginekologa koji se nisu pozvali na priziv savjesti, prvo s njom razgovara, daje sve potrebne informacije i potom obavlja zahvat uz anesteziju koju je pacijentica izabrala. Pacijentica  istog dana može ići kući, pojašnjava dr. Matas.

Spasili 1.700 djece
Prema biltenu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najsvježiji podaci  su za 2017. godinu, kada je u OB Zadar obavljeno 125 legalno induciranih medicinskih pobačaja. Savjetovanja je, kako doznajemo, ranije bilo u  zadarskoj bolnici, a dugo godina je djelovala i udruga Pro Vita koja je,  savjetovanjem da se ne pobaci i brigom za tu djecu koja su se ipak rodila,  spasila oko 1.700 života.
Jedan od najpoznatijih zadarskih fratara, fra Andrija Bilokapić, dugo se  zalagao za pomoć ženama koje razmišljaju o pobačaju. Bilokapić smatra  da u trenutku začeća prestaje pravo žene, a počinje pravo djeteta. Na ovu  temu smo razgovarali i s glumicom Tamarom Šoletić koja ističe da niti  jedan zakon ne smije stati na putu ljudskih sloboda i prava žene na odluku. Dr. Dubravka Finka, koja godinama radi na promicanju prava pacijenata, istaknula je da novi zakon treba donijeti što prije, da on bude prijateljskije "nastrojen" prema ženi, da savjetovanje ne bi trebalo biti obvezno, već puno dostupnije, ali proizvoljno.
Glumica Tamara Šoletić je već javno istupala na ovu temu i, kako kaže,  navukla bijes nekih ljudi.
– Nije mi jasno zašto. Kao ženu, najviše me ljuti jedna teza koja se stalno provlači, a to je da je ženi počiniti pobačaj kao ništa. Nijedna žena to  neće učiniti, a da nije dobro promislila o svoj odluci, informirala se, razgovarala s partnerom. Mi koji smo protiv zabrane abortusa nismo protiv  rađanja, nismo za ili protiv života. Pa to bi bilo suludo. Svako biće je za  život. Žene pogotovo. Neka ljubavi, neka djece, ali to je nešto što je između žene i njenog partnera, a prije svega to mora biti pravo žene, istaknula je Šoletić.

"Prestanimo biti licemjerni"
Kako je dodala nadalje, tu se država nema što miješati.
– Država nam ulazi u krevet, ulazi nam u pijat. A baš nemam osjećaj da  je država tu za mene kad mi treba. Evo, skupljali smo za djevojčicu Milu i  to je nešto divno, ali što ne bi trebala država pružiti okvir za neki siguran  život? Isto vrijedi i za ovaj zakon o abortusu koji bi trebao biti siguran okvir, a ne ugrožavati nečije pravo. Na kraju krajeva, kakav zakon o abortusu?! Stvorite ljudima uvjete za život, da imaju poslove i sigurnost, pa će  se više i ženiti i rađati, žustro će Šoletić.
Kako ističe nadalje, žene su se davno izborile za neka osnovna prava.
– Zašto ih sad ponovno propitujemo? Treba raditi na prevenciji abortusa, razgovarati o kontracepciji, da bude dostupna, uvesti u škole  građanski i seksualni odgoj. Prestanimo više biti licemjerni! Djeca na trafikama preko pornočasopisa kupuju žvake, a u školi se ne može uvesti  seksualni odgoj i pričati o kontracepciji?!, kazala je Šoletić dodavši da  načelno nije protiv savjetovanja u smislu stručne pomoći, ali da to ne  smije biti preduvjet.
Dr. Dubravka Finka je predsjednica Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Zadarske županije i predsjednica zadarske podružnice Hrvatske  udruge za promicanje prava pacijenata. Kaže da većina žena zapravo  odbije savjetovanje pred pobačaj te da bi to trebalo provesti na neki drugi način.

"Propitujemo sposobnost žene da odluči"
– Nije dobro da savjetovanje mora biti obavezno, tko će sjediti u tom  savjetodavnom tijelu, hoće li se na vrijeme moći sastati da se ne izađe iz  zakonskog roka pobačaja… Puno je tu pitanja. Savjetovanje da, ali ne  negdje gdje će žena biti osuđivana ili da misli da će je netko odgovarati  od njene odluke. I ako je obavezno, onda je to kao da sugerira da ona nije  sposobna sama donijeti takvu odluku, a s druge strane je sposobna roditi i odgajati dijete… Savjetovanje mora biti prijateljsko prema ženi, upoznati je s mogućim posljedicama, s alternativnim putevima, sa zahvatom,  s njenim pravom na izbor anestezije… Treba poraditi na pravoj komunikaciji i edukaciji, rekla je dr. Finka.
Kako dodaje, sve te informacije trebaju biti javne i poznate.
– Evo sad postoje i abortivni lijekovi. I o tome treba razmišljati. Danas  su sve stvari već riješene i poznate. Ostale su samo etičke dileme. Što se  tiče savjetovanja, žene imaju svog ginekologa i obiteljskog liječnika koje  su izabrale i za pretpostaviti je da im vjeruju. Također, oni poznaju njihovo zdravstveno stanje, ali i širu sliku i mogu ih o svemu informirati. Nadalje, žene imaju svoju mrežu, ljude od kojih će dobiti informacije, ali i  podršku. Ako uvodimo obavezno savjetovanje, onda sumnjamo u njezino promišljanje, govori dr. Finka, dodajući da bi eventualno uvela telefon na koji se uvijek mogu javiti i savjetodavno tijelo ili osobu koja bi to  radila u samoj bolnici.
– U našim bolnicama nedostaju 'otvorena vrata'. Najčešće pritužbe  pacijenata se odnose na lošu komunikaciju i na taj osjećaj da za njih nisu  imali vremena, da nisu dobili potrebne informacije. Na primjer, na Odjelu ginekologije bi mogla postojati ta 'otvorena vrata' gdje bi žena mogla  doći ako želi i dobiti sve odgovore. Čak i na razini cijele bolnice, vezano i  za druge odjele i medicinska pitanja, bilo bi dobro da svi pacijenti imaju  mogućnost na takvom mjestu saznati više o određenim dijagnozama,  načinu liječenja, njihovim pravima…, zaključuje dr. Finka.

Bilokapić: Pravo djeteta je majčina  utroba
Fra Andrija Bilokapić ističe da je cijelim svojim bićem za zaštitu ljudskog bića.
– Moje je najdublje uvjerenje, a i znanost je dokazala, da život počinje u trenutku  kada se muška i ženska stanica sjedine. Tu je već sve određeno – geni tog djeteta,  spol, boja očiju, broj noge… Svi mi znamo da se iz tog embrija neće razviti žaba ili  nešto drugo, već ljudski život. Nadalje, nisam pravnik, ali znam da postoji subjektivno pravo i objektivno pravo. Tamo gdje počinje pravo drugoga, moje pravo završava.  Pravo djeteta je majčina utroba. To je njegov dom, njegov zavičaj. Svi smo mi tamo  zaplivali. Žena ima pravo do spolnog odnosa, ali nakon toga, ukoliko dođe do  začeća, može nastupiti pravo drugoga. I prema tim načelima bih volio da se donosi  zakon, rekao je Bilokapić, dodajući da su iznimke ekstremi kada je ugrožen život  žene, kad je izvanmaternična trudnoća i slično.
– Znam da se ne smije učiniti zlo da bi se činilo dobro, ali ajmo reći da se ovdje  bira manje zlo. Slažem se da bi trebalo za temelj hrvatskog zakona uzeti poljski i njemački zakon. To podrazumijeva savjetovanja sa ženama i oštrije stavove da se to ne  može olako učiniti. Na snazi je zakon iz bivše države i prema njegovom drugom broju, obavezno je proći savjetovalište, ali nitko se više ne poziva na taj zakon. Kod nas  je postojalo savjetovanje, ali ne u cilju da se na nekog vrši pritisak, nego da ga se  upozna s mogućim posljedicama, što znači taj čin pa, ako je vjernik, što vjera o tome  govori… Tko ima socijalnih problema, to bi se provjerilo, ponudila bi mu se materijalna pomoć… Za to nikad nije nedostajalo sredstava, bilo je brojnih čuda i ljudi koji  su pomagali, pojašnjava Bilokapić, dodajući da sad u Samostanu sv. Frane djeluje  posudionica odjeće i opreme za djecu udruge Izvor za roditelje slabijeg imovinskog  statusa.
Bilokapić je također spomenuo da je imao sastanak i s predstavnicima bolnice i  gradske vlasti o ponovnom uvođenju savjetovanja za žene koju dođu obaviti pobačaj  te da su načelno svi bili za to, pronađeni su i stručnjaci koji bi to radili, ali da do realizacije nije došlo.

Šoletić: Hoćemo li i kontracepciju  zabraniti ?!
Sve je više liječnika koji pod prizivom savjesti odbijaju obaviti pobačaj.
Tamara Šoletić kaže da može razumijeti priziv savjesti s jedne strane.
– Ali s druge strane, da liječniku dođe osoba koja je skrivila nesreću u kojoj je netko stradao, i ta osoba je isto stradala, hoće li taj liječnik odbiti pomoći toj osobi?  Neće liječnik suditi, niti može odlučivati kome će pomoći, a kome ne. Ili ona ljekarnica što se pozvala na priziv savjesti i nije htjela prodati kontracepcijske pilule. Što  nije bolje izdati pilule kad je već ta žena razmišljala na vrijeme da se ne dovede u  situaciju da ide pobaciti. Hoćemo li i kontracepciju zabraniti?, pita se Šoletić.