Zadarski centar platio za sve nepravilnosti u sustavu socijalne skrbi

JOŠ JEDNO NASILJE, ALI OVAJ PUT BEZ MEDIJSKOG  LINČA
Kao što smo u ovoj uglednoj kolumni i najavili, opće moralno rasulo  o kojem nam se stalno govori na svim televizijama i svim portalima i  novinama, krenulo je korak dalje tako da smo u vijestima saznali o novoj obiteljskoj zabavi, ovaj put na samom jugu lijepe nam naše, tj, u  Cavtatu. Kako kažu novinari, taksist je namlatio svoga devetogodišnjeg  sina jer mu je ovaj oštetio mobitel. Dakle tako. Istina je da je mobitel  nekome postao integralni dio života, ali da se baš tuku djeca zbog toga,  to je ipak malo pretjerano. U vijestima je zanimljivo to što se stalno ponavlja kako se radi o vozaču taksija, kao da je to imanentno samo taksistima da mlate djecu zbog mobitela. Bili isto tako govorili da se radilo  o knjigovođi ili laborantu. Nedavno se tu pokraj nas na jednom otoku  neka ženska napila i dosađivala posjetiocima kafića pa smo imali lijepi  naslov "medicinska sestra pijana maltretirala goste kafića". A što ćete.  Kafić je to. Nije gradska čitaonica.
 Ali, vratimo se mi ovom odvratnom slučaju. Prošla su dva dana otkako se to dogodilo, ali je nešto u javnosti izostalo. Što? Pa izostala je medijska hajka i javni linč ravnatelja/ice dubrovačkog centra za socijalnu  skrb. U čemu je ovdje razlika? Roditelji su pod paskom lokalnog centra,  ne žive zajedno, dijete je malo kod jednog malo kod drugog roditelja,  otac nasilan… Situacija je dakle isto suspektna kao i ova zadarsko- paška. Drugim riječima, ako se javno linčovalo naš centar, sada to treba  raditi i s ovim dubrovačkim. Ja sada naravno karikiram, ali u čemu je  razlika? Razlika je ta što je zadarski centar platio za sve nepravilnosti u  sustavu socijalne skrbi i za sve lude roditelje s kojima se nikada ne zna  što možeš očekivati, a to je s obzirom na već pomenuti opći moralni  raspad, vrlo izvjesno da će se događati sve češće i češće. Ah, da. Najvažnije. Razlika je u tome što Bogu hvala nije bilo težih ozljeda. O ovakvim će se stvarima još pisati i govoriti, ali će sve to, koliko god to jezivo  zvuči, postaje naša svakodnevnica. A ako će opet biti krivi socijalni radnici, pitanje je tko će se uopće prihvaćati tog neugodnog i nezahvalnog posla.
TROVANJE KAMENICAMA
 Na malim se ekranima i dalje palamudi o trovanju malostonskih kamenica. Obično se ljudi otruju pokvarenim kamenicama, ali su ovaj  put otrovane kamenice otkrivene prije konzumacije. S obzirom na to  da posjedujem dvorac na Korčuli, često tamo prolazim, ali nikada mi  nije palo na pamet konzumirati to preskupo i sirovo jelo. Bio sam doduše u jednoj tamošnjoj gostionici, onoj s čuvenom kuharicom koju  neću sada spominjati i pojeo sam jedno od lošijih rižota s plodovima  mora. Nije bilo tako loše, ali je bilo presoljeno preko svake mjere. Namjerno nisam stoga naručio pola litre soka nego sam radije pio more  pred restoranom samo da ne nasjednem na njihovu igru. Znate ono,  kada naručite u restoranu, piće stigne brzinom svjetlosti, a onda dugo  čekate presoljeno jelo, sve da bi naručili još jednu turu pića.
 Ali, vratimo se mi kamenicama. One su, kako kažu na televiziji, otrovane s fekalnim vodama iz zaljeva, a ako uzmemo u obzir nakaradnu  obalu susjedne nam Bosne i Ercegov'ne, tj. prelijepi Neum i okolicu,  gdje se nalaze prekrasne skromne vikendice, s pravom se možemo  čuditi kako se češće ne otruju ljudi koji tamo žive. Ipak, najbolja mi je  priča s prstacima. Te su školjke odavno zabranjene za konzumiranje jer  se vađenjem istih uništava podmorje pa ih pravi Hrvat koji voli svoju  zemlju, podzemlje, more i podmorje treba s gnušanjem odbiti i prijaviti  izdajicu koja ih prodaje. A u Neumskim trgovinama i restoranima prstaca kao u priči. Pitam ja tako jednom jednog –„a oklen vam ovi prstaci. Kod nas je zabranjeno to vaditi, a vi imate pet metara obale i to nikakve“. Tip me zbunjeno pogledao okrenuo se i sjeo u svoj BMW terenac kojem je na retrovizoru visila šahovnica i krunica. Eto. Ne trebam  više ništa reći.