Zadarske pijace sablasno prazne

Zadarska gradska tržnica osvanula je jutros obasjana suncem, ali potpuno prazna. Sablasna tišina širila se cijelim prostorom s kojega se do prekjučer mogao čuti smijeh trgovkinja, dovikivanje prolaznicima i pozivanje na kupovinu. Ne može se više čuti: "Di si lipotice?", "Dušo, u mene ti je sve svježe.", "Ajmo malo blitve". Trgovkinje, od kojih su neke radile na tržnici i dvadeset godina jučer se, zbog svoje i sigurnosti drugih, po prvi puta u toliko mnogo vremena nisu pojavile. Nisu na štandovima postavile povrće i voće koje su prethodno one i članovi njihovih obitelji mukotrpnim trudom i radom uzgojili. Slična tužna slika mogla se vidjeti i na maloj pijaci na Relji, ali i po kvartovskim pijacama. I zadarska ribarnica jutros je bila prazna. Nije bilo veselog dovikivanja i zafrkavanja trgovaca, žamora kupaca te brojnih upita o ribi.
Naime, prema odluci Nacionalnog stožera civilne zaštite, od ponedjeljka je zabranjen je rad svih tržnica. Kako će se ovo odraziti na same trgovce, OPG-ove, ali i same korisnike, odnosno kupce provjerili smo jutros, provozavši se gradom te razgovarajući s tek pokojim kupcem kojeg smo uspjeli sresti. Grad je bio sablasno prazan, tek tu i tamo pokoji automobil i prolaznik koji zaštićen maskom na brzinu prolazi kako bi obavio kupovinu ili neku drugu obvezu.
– Ova tržnica je mrtva već deset godina, a ovo je zadnji udarac. Ovdje nema nikoga, ali ni normalnim danima nije bilo mnogo ljudi, rekao nam je trgovac obližnjeg kioska, jedinog objekta, uz veliki supermarket, koji na tržnici radi.
​Na tržnici su ugledali i Nevena, vlasnika obrta trgovine zdrave hrane, a koji je zatvorio štand te je došao pokupiti sve svoje stvari.
– Mi smo se bavili prodajom zdravih proizvoda. Ja bih odlazio kod seljaka u Liku, Kordun i Baniju i od njih otkupljivao domaće proizvode te ih ovdje prodavao. Sad to ne mogu i zaista ne znam kako ćemo funkcionirati. Ja imam obrt u kojem sam jedini zaposleni i problem je jer moram platiti sva davanja, a nemam prihoda. Sad ćemo se morati stisnuti, ali nadam se kako ova situacija neće dugo potrajati, jer ukoliko potraje upitan je opstanak obrta, rekao nam je Neven.
​Na tržnici smo sreli našu sugrađanku Martu koja nam je rekla kako još uvijek nije razmišljala kako će se snabdijevati povrćem i voćem te će to najvjerojatnije raditi u velikim centrima.
– Došao sam kupiti šparoge jer sam se nadao da bi moglo biti nekoga tko ih prodaje, ali nema nikoga. Zaista ne znam gdje ću kupovati povrće i voće, ali imam neke prijatelje preko kojih dobivam povrće, rekao nam je Renco koji živi na Poluotoku.
​Ovoj situaciji doskočili su OPG-ovi koji su počeli distribuirati povrće i voće direktno kupcima. Dakle, poveli su se onom "Ako ne može Muhamed brdu, brdo će Muhamedu". Putem društvenih mreža brojni OPG-ovi se reklamiraju te obavještavaju građane kako im se mogu javiti direktno i kako mogu naručiti hranu koju žele, te će im ona doći direktno na kuću. Osim toga, rade i dostavljački servisi, kao Pazzaro, koji obavi trgovinu umjesto kupca te predstavlja direktnu vezu između OPG-a i kupca. Ovakvim načinom poslovanja vjeruju kako će se smanjiti mogućnost širenja zaraze.
Naši sugrađani, s kojima smo pričali, rekli su kako je ovo zaista dobra ideja te da će se nastojati javiti proizvođačima hrane.
– Mislim da je ta ideja odlična jer ovo su vremena kad trebamo podržati "malog čovjeka". Trebamo biti solidarni, rekla nam je Sanja.
​Osim proizvođača voća i povrća sličnoj metodi su se dosjetili i u Marikomercu. Njihov kamion, naime, ovih dana obilazi gradske kvartove te im donosi različitu ribu. Već prvoga dana interes je odličan. Mi smo ih sreli na Trgu Gospe Loretske u Arbanasima.
– Ovo je prvi dan i druga lokacija i moramo reći kako je interes odličan. Ljudi dolaze i kupuju ribu, rekli su nam Dino i Goran, trgovci koji su za posao opremljeni i maskom i rukavicama. Pored kamiona smo sreli i Bepija koji je došao kupiti ribu.
– Inače lovim ribu, ali sada ne mogu ići pa sam došao kupiti nešto za gradele. Ovo je dobra ideja, glavno da nastavi funkcionirati, rekao je Bepi.
Svi naši sugovornici se slažu kako se sada treba strpiti i prilagoditi novonastaloj situaciji kako bi sve ovo što prije prošlo te kako bi se život mogao vratiti u normalu.