U utrobi bedema mogu biti tisuće parkirališnih mjesta!

U njihovim udubinama bi se moglo sagraditi ne samo puno parkirališnih mjesta, na tisuće, nego i puno raznoraznih objekata za potrebe grada. Ti naši veliki parkovi nastali na nasipima nisu građeni kao spomenici, već kao funkcionalni prostori, što se i vidi po nekim njihovim dijelovima koje je grad kroz povijest koristio

Parkirališta su svuda u većim gradovima veliki urbani problem, a neke stručne studije čak tvrde da parkirališni prostor u nekom gradu treba činiti polovicu stambenoga prostora. Kako Zadar stoji i kako se nosi s tom problematikom razgovarali smo s direktorom tvrtke Obala i lučice Eduardom Dukom. Duka je novi direktor ove gradske tvrtke od 1. srpnja ove godine, no on je u tvrtki kao pomoćnik direktora dosad proveo 11 godina i zapravo formalno nije ništa promijenio preuzimajući dužnost direktora.
Ni obale ni lučica
Naše prvo pitanje se odnosilo na naziv tvrtke “Obala i lučice”, zato što se tvrtka uopće ne bavi poslovima iz naziva, nema ni obale ni lučica.
– Istina, nemamo u svojoj nadležnosti lučica i to od 2008. godine, kada su one prešle u nadležnost Županijske lučke uprave. No, kada se 1998. godine osnovala ova tvrtka, bavila se i sportskim lučicama u gradu, sve su bile pod njezinim nadzorom i bilo je to primjereno ime tvrtke. Da bi se promijenilo naziv, trebalo bi mijenjati i sve akte o poslovanju i zato zasad o tome ne razmišljamo.
Iz neprestanoga zanimanja vozača, ali i medija o radu Obala i lučica moglo bi se pomisliti da oko parkirališnih prostora ima problema?
– Nema problema, ali uvijek ima nekih događanja, mi poslujemo sezonski i izvan sezone, a razlike su i u cijenama i u vremenu naplate. Isto tako zadnjih dana su aktualne naplate potraživanja dugovanja, što su ih napravili vozači na našim parkiralištima.
Koliko Zadar sada ima parkirališih mjesta?
– Trenutačno imamo 1.700 parkirališnih mjesta, uglavnom na Poluotoku te nešto preko mosta i na Relji. Ali, valja reći kako zbog turističke sezone proizlazi da imamo i nemamo dovoljno mjesta. Naime, ljeti, kada je turistička sezona mjesta uglavnom nedostaje, dok je zimi sasvim druga slika, mjesta ima dosta. Tijekom špice turističke sezone susrećemo se s najezdom vozila na Poluotok i to je onda problematično. Mogu vam reći i jedan primjer. Jednoga vrućeg dana krajem srpnja ove godine nadzirali smo ulaz vozila na Poluotok i to u vremenu od 8 ujutro do 22 sata navečer. Na prostor Poluotoka je tada ušlo više od 15.500 auta! To znači da ih je svakoga sata u prosjeku stiglo 1.118, što je preveliki broj za skučeni Poluotok. Svi su oni ipak stali i parkirali se na raspoloživi broj javnih parkirališnih mjesta.
Pa kad je tako “gusto”, planirate li povećavati broj naplatnih mjesta?
– Mi nismo planeri i sami o tome ne odlučujemo, ali smatram da bi se moglo urediti još mjesta na rubnim dijelovima grada, koja bi pomogla za ljetnih gužvi. No, imam jednu bolju ideju, koja prvi put ide u javnost, a to bi u Zadru mogao biti znatan urbani pomak. Radi se o gradskim bedemima, odnosno parkovima, onima koji su se gradili u povijesti radi konkretnih funkcija, kao utvrde radi obrane grada. I danas bismo im mogli dati nove konkretne funkcije. U njihovim udubinama bi se moglo sagraditi ne samo puno parkirališnih mjesta, na tisuće, nego i puno raznoraznih objekata za potrebe grada. Ti naši veliki parkovi nastali na nasipima nisu građeni kao spomenici, već kao funkcionalni prostori, što se i vidi po nekim njihovim dijelovima koje je grad kroz povijest koristio. Mislim da gradnjom podzemnih korisnih prostora ne bi uopće trebalo dirati u vizure grada, sve bi moglo ostati isto, a ulaženjem u unutrašnjost dobilo bi se puno. Moglo bi se graditi parcijalno, dio po dio i valja reći da takve velike prostore koji se mogu itekako dobro iskoristiti nema niti jedan grad na Jadranu.
Poluprazni Đil
To je još samo ideja koju će Zadar možda prihvatiti, ali vratimo se na današnju situaciju. Isplati li se Obali i lučicama naplata od dvije kune na nekadašnjem atletskom stadionu, tzv. Đilu koji je kad prođe sezona gotovo prazan?
– Mislim da to pitaju oni koji ne razumiju stvari. Jer, ne radi se ovdje o isplativosti, nego o organizaciji parkiranja. Dvije kune po satu nema niti jedan grad u Hrvatskoj. Pa i pored toga ovo je parkiralište poluprazno, čak i ljeti. Naši bi vozači, kako izgleda, autom došli sve do ulaza, jer im je teško propješačiti 5 minuta od tzv. Đila do središnjega gradskoga trga! Zato gunđaju i govore kako je tamo blato i slično. Da je uređenije, za što su potrebni veći građevinski radovi, bilo bi i skuplje.
Koliko Zadrana kupuje mjesečne povlaštene karte? Jesu li se priviknuli na tu kategoriju?
– Podaci za ovogodišnji rujan pokazuju da su kupljene 674 mjesečne povlaštene karte. Najviše, čak 42 posto, ili 282 karte čine oni koji ne stanuju na Poluotoku, a dolaze svaki dan, to su Zadrani iz drugih gradskih kvartova, koji su se naučili na ovakav način plaćanja parkirališta. Mjesečna karta po povlaštenoj cijeni za njih iznosi 150 kuna. Stanari Poluotoka su u rujnu kupili 249 karata po 50 kuna, a tvrtke su po cijeni od 200 kuna kupile 70 mjesečnih karata. Podsjećam, također, da invalidi samo u Zadru plaćaju tako nisku cijenu, samo 25 kuna za parkiranje mjesec dana. To im je omogućio Grad Zadar, koji je donio takvu odluku, kakve nema niti u jednom drugom gradu. A što se tiče gnjavaže građana, kako ste rekli, mislim da je plaćanje parkiranja samo jedna sastavnica reda, da je to urbana kategorija. Jer, svatko u jednome uljuđenom gradu mora biti spreman ne pljuvati po ulici, ne gaziti travu, čistiti iza svojih kućnih ljubimaca, naravno, i plaćati parkiralište. To su, inače, navike za neke druge ambijente. Jer kad ne bi tako bilo, što bi to ostalo, na što bi nalikovao jedan grad? A svi mi želimo živjeti u uljuđenom gradu.