Petak, 17. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

24 C°

SJAJNI SPORTAŠ

NIKO ŠARE O SPORTSKOM PUTU: 'U ranijim uzrastima nisam se previše isticao...'

Autor: Juraj Vunjak

30.04.2024. 11:07
NIKO ŠARE O SPORTSKOM PUTU: 'U ranijim uzrastima nisam se previše isticao...'

Foto: LUKA JELIČIĆ



Niko Šare jedan je od najuspješnijih i perspektivnijih mladih košarkaša u Zadru. Kapetan juniora Zadra, seniorskog kluba Jazine Arbanasi i košarkaške momčadi Gimnazije Vladimira Nazora, Niko je već do sada nanizao brojne individualne i momčadske uspjehe. S juniorima Zadra prošle godine osvojio je Prvenstvo Hrvatske, dok je sa školom osvojio dva uzastopna državna natjecanja. Šare je i ove godine odigrao odličnu sezonu u svim konkurencijama, s Jazinama je zaključio godinu na sedmom mjestu Prve muške lige, a idući mjesec ga očekuju još završnice Prvenstva Hrvatske za juniore i Državnog prvenstva košarke za srednje škole. Šare se prisjetio košarkaških početaka, te istaknuo dosadašnje najveće uspjehe.


– Rodio sam se, odrastao i živim u Zadru, a nedavno sam napunio 19 godina. Pohađam Gimnaziju Vladimira Nazora gdje završavam četvrti razred. Do mog prvog kontakta s košarkom došlo je u vrtiću, tada sam samo šutirao na koš. Nisam još imao hrabrosti tako mlad otići na trening, tek kad sam krenuo u osnovnu školu odlučio sam se upisati u Školu košarke Zadar – kaže Šare i nastavlja:


– Pod vodstvom trenera Alena Zrilića počeo sam svoju košarkašku priču. U ranijim uzrastima se nisam previše isticao, primarno sam bio timski igrač, stavljao sam se u službu momčadi. Nikad nisam bio najbolji, pojedinčani uspjeh mi nije bio bitan, iako sam osvojio nagradu za najboljeg igrača 2016. godine na turniru u Sloveniji. Prvi ekipni uspjeh došao s Osnovnom školom Bartula Kašića, s kojom sam pod mentorstvom pokojnog profesora Zorana Veselinovića osvojio školsko natjecanje. Najveći uspjeh do sada mi je osvajanje Prvenstva Hrvatske za juniore prošle godine koje mi ostalo i uvijek će ostati u najljepšem sjećanju. I ove godine sudjelujemo u tom natjecanju, a poluzavršnica kreće prvi vikend u svibnju. Također, želim istaknuti kako smo mi gimnazijalci Vladimira Nazora dvaput za redom osvojili Državno prvenstvo za srednje škole, a sada imamo priliku po treći put doći do titule. Osim toga, pobjeđivali smo i u nekoliko manjih međunarodnih turnira, posebice regionalnih.


Ništa bez treninga




Nije tajna da vrhunski sport zahtjeva i vrhunski trening bez kojeg nije moguće ostvariti sjajne rezultate. Niko je opisao svoj strogi režim treninga koji puno traži od jednog srednjoškolca koji ima školske obveze, ali i rezultira izvrsnom igračkom i fizičkom spremnošću.


– Od početka sezone treniramo dvaput dnevno, od ponedjeljka do petka, a vikendom igramo utakmice. Budući da igram i za Jazine i za juniore, nekad se zna dogoditi da u jednom tjednu imam dvije, čak i tri utakmice. To je ozbiljna razina priprema za koju je potrebno konstantno držati visoki tempo. Za mene i ostatak momčadi dobro je da nas tako pripremaju, kada dođe dan utakmice mi smo već »uhodani« i nemamo problema s naporom ili umorom. Posebno bih izdvojio kondicijskog trenera Maria Mandira, koji nas je ovu i prošlu sezonu sjajno trenirao. Svaki dan smo s njim u teretani, zagrijava nas, trčimo, puno radimo na snazi i kondiciji. To nas možda i najviše krasi u odnosu na druge momčadi, cijelu utakmicu možemo držati isti visoki intenzitet igre, upravo zbog kvalitetnih priprema koje odrađujemo. Što se tiče prehrane, nemam potrebu pretjerano paziti što jedem, u obitelji se svi zdravo hranimo.


Šare je već sada stekao bogato iskustvo u dva različita natjecanja; u juniorima sa Zadrom i seniorima s Jazinama. Treba napomenuti kako su se Jazine veći dio sezone sastojale gotovo isključivo od zadarskih juniora, pa su se tako mladi igrači već sada »brusili« u seniorskoj Prvoj muškoj ligi. Niko je ocijenio konkurenciju u oba natjecanja i istaknuo svoju i brzinu svojih suigrača kao glavnu prednost u utakmicama protiv seniora.


– Prije svega ne želim podcjenjivati nijednu juniorsku momčad, ove sezone smo za sada igrali samo protiv dalmatinskih klubova. Jedina prava konkurencija bio nam je Split, koji nas i je pobijedio jednom, zabili su dvadesetak trica, ali smo i njih lagano pobijedili u drugoj utakmici. Ostatak konkurencije nije bio na toj razini. Što se tiče klubova u Prvoj muškoj ligi s Jazinama, u jednu ruku mi je protiv njih čak i lakše igrati. Glavni razlog tome je moj brzi stil igre, čim uhvatim skok u obrani ili kada primimo koš ja zbog svoje brzine mogu pretrčati cijeli teren. Protivnici su sporiji i tromiji, ne mogu me tako brzo čuvati. Isto tako, nemaju dovoljno kondicije za praćenje takvog ritma. Da nemamo tu brzinu teško da bismo ostvarili ijednu pobjedu, mi s većinom konkurencije ne možemo igrati »pet na pet« i zato smo usredotočeni na tranzicijsku košarku u kojoj nas nitko ne može pratiti. To je glavni razlog zašto smo se tako dobro držali u seniorskom natjecanju.


Vođa među prijateljima


Zadarski juniori na utakmicama funkcioniraju kao dobro podmazan stroj, u igri se odlično razumiju i nadopunjuju, a na klupi se međusobno bodre i ohrabruju i nakon pobjede i poraza. Razlog leži u činjenici kako su ovi igrači već dugo vrijeme na okupu, odlično se poznaju, a izvan terena su veliki prijatelji. Trener Roko Jurlina očito je prepoznao snage i slabosti svojih momaka s obzirom na to da postižu sjajne rezultate u dva natjecanja, a od ove godine dao je kapetansku vrpcu Šari. Niko je opisao svoje suigrače ističući kako se radi o družini prijatelja u kojoj on ima veliku čast, ali i odgovornost, biti kapetan.


– Kad smo dolazili u pretkadete već se počela stvarati jedna ekipa, svi iz drugih klubova poput Puntamike i Zare su htjeli ići u Zadar pošto je to ipak najveća »pozornica«. Nakon toga se napravljena selekcija i ostali su oni najbolji. Sada smo praktički dvaput dnevno skupa, svi smo međusobno najbolji prijatelji. Družimo se i idemo u izlaske, pogotovo s momcima iz Gimnazije Vladimir Nazor u koju ide dosta košarkaša. Škola nas dodatno povezuje, a sport nam ne dopušta da se ne družimo – našalio se Niko i osvrnuo se na odgovornosti i zadaće s kojima se susreće kao kapetan mlade postave.


– Kada mi je trener Jurlina prije sezone rekao da ću imati čast kapetana, nositelja momčadi, bilo mi je iznimno drago. To ne znači samo da podigneš pehar i kažeš »bravo momci«, to je zapravo proces u kojem kroz cijelu sezonu vodiš suigrače na svojim leđima. Kada igrači »padnu« moraš ih podizati da ne potonu, moraš stalno vući, na klupi moraš biti najglasniji. Osjećam se kao da je momčad »moja«, kao da sam njihov vođa i da sve kreće od mene. Ako sam ja loš, sigurno će i svi ostali biti loši. Upravo to mi i služi kao velik poticaj i motivacija.


Naravno, klub ne čine samo igrači. Velika zasluga za sjajnu igru također pripada i treneru Jurlini koji je od mladih zadarskih košarkaša stvorio respektabilnu momčad koja je može parirati i znatno iskusnijima od sebe. Niko je pohvalio trenera koji se maksimalno trudi oko svojih igrača, a izvan terena je prijatelj i dobra osoba.


– Roko Jurlina je trener koji se bori za svoj posao, želi biti najbolji u tome što radi. Veliki je natjecatelj i uvijek želi pobijediti. Naravno, inzistira na radu, kod njega mora biti apsolutni red, rad i disciplina. Izvan terena je simpatičan, prijateljski nastrojen, dobra osoba iz dobre obitelji. Uz sve to on je i odličan pedagog, dobro nas procjenjuje i »odgaja« da radimo.


Odličan u školi


Osim košarke i treninga, Niko je maturant i ove godine završava srednjoškolsko putovanje. Budući da većinu vremena posvećuje košarci, kapetan juniora uz školske obveze nema puno slobodnog vremena. Unatoč tome, Gimnazija Vladimira Nazora maksimalno mu izlazi u susret po pitanju ispita i izostanka, a on na to uzvraća s odličnim uspjehom u školi.


– Zahtjevno je, nemam puno slobodnog vremena. Odrađujem dva treninga dnevno, idem u školu i uza sve to moram i učiti, stoga većinu slobodnog vremena provedem učeći koliko god treba. Škola mi je napravila veliku uslugu, maksimalno mi izlazi u susret. Od kluba sam dobio potvrdu da treniram dvaput dnevno i da imam puno utakmica, tako da mi je škola omogućila dogovorena ispitivanja. Dakle, s profesorima se mogu dogovoriti za termin odgovaranja kada god želim. Upravo zato i dobro naučim, dobijem četvorku ili peticu, želim ispasti pošten i na taj način uzvratiti povjerenje profesora. Pismene ispite pišem normalno, a izostanke uredno opravdam kod razrednice Stanke Milković. Što se tiče predmeta, omiljena mi je geografija, volim učiti o raznim državama, gradovima i zastavama.


Niko poput ostalih vršnjaka uživa u ljetu, ali i tada ima ograničeno vrijeme koje mu je na raspolaganju. Unatoč tome, uspije pronaći mjesta za kupanje i druženje, ali i za poslove koji su u skladu s njegovim rasporedom.


– Treninga ima sve do jednog razdoblja u kolovozu, kada dobijem dva do tri tjedna pauze, nakon čega službeno kreću pripreme za novu sezonu. Na ljeto treniram koliko god stignem, a u međuvremenu kao mlad čovjek naravno da želim zaraditi. Radio sam kod oca, preko vikenda sam prao brodove, na Forumu sam radio svakakve poslove kako bih došao do novca. Ne mogu raditi »pravi« posao jer čitavo vrijeme imam treninge. U slobodno vrijeme bi se kupao, uživao, družio s prijateljima i pripremao za iduću sezonu.


Budućnost u Americi


S obzirom na to da je napunio 19 godina i završava srednju školu, Šarina prva »etapa« košarke završava ove godine. Sjajna sezone, koja još traje donijela mu je dosta opcija i košarkaških ponuda. Niko je istaknuo kako mu je cilj putovanje u Sjedinjene Američke Države gdje želi upisati fakultet i istovremeno nastaviti trenirati košarku.


– Do prošle godine mislio sam da će situacija biti drugačija i da se neću moći nastaviti baviti košarkom, no zbog ove sezone koju sam, iz moje perspektive, odigrao sjajno, otvorila su mi se brojna vrata. Natjecanje s Jazinama me posebno dobro »prodalo«. Kao zadarskom djetetu koje 12 godina trenira u klubu Zadar, naravno da mi je cilj i san zaigrati za prvu momčad Zadra pred prepunom dvoranom, pred ovakvim ljudima i atmosferom, mislim da je to san sve djece u ovom gradu. Dakako, volio bih uz košarku završiti i neki studij. To otvara pitanje SAD-a, trenutačno mi je jedan od ciljeva ići na njihov koledž program. Dakle, uz igranje košarke bih i studirao kako bi se kasnije mogao baviti nečim, odnosno kako bih u slučaju ozljede imao osigurane alternativne mogućnosti. Ne znam gdje će to točno biti, još uvijek čekam ponude, ali Amerika je prvi cilj. Koliko znam, većina sportaša ondje upiše studij ekonomije i istovremeno trenira košarku, stoga bih se i ja vjerojatno odlučio za takav ili sličan smjer – zaključio je Šare. Navijači i ljubitelji zadarske košarke mogu biti ponosni na talent i potencijal svoje mladosti, a Šaru s takvim rezimeom u mladoj dobi zasigurno očekuje svijetla budućnost.