TUGUJEM, DAKLE ČEZNEM

 
Puno sam griješio, a još više patio! – pjeva veličanstveni Johnny Cash. Nevjerojatno je kako veliki pjesnici, a Johnny je takav, kvalitetan, dubok i precizan, opisuju paletu ljudskih emocija i kako slušajući ga, naša tuga, patnja i bol budu ublaženi ili čak nestaju. Ima jedna divna knjiga »Daniel Stein, prevoditelj« u izdanju Frakture. Knjigu je napisala ruska književnica Ljudmila Ulicka. Čitam ju upravo i s vama dijelim oduševljenje i tugu koju u meni izaziva ovo umjetničko djelo. Kroz knjigu, iz svake stranice izbija tuga zbog toga kakve gadosti može učiniti čovjek čovjeku. Daniel, Židov koga nemilo progone nacisti i njihovi sluge, Daniel koji je ostao bez obitelji, susjedstva, grada, pronalazi u sebi hrabrosti, oboružan pameću izmiče svojim progoniteljima, spašavajući i svoju progonjenu braću i sestre. Tuga. Tuga. Tuga. Zašto progoniti drugačijega, zašto poništavati različitoga? O ljudski rode, toliko je predivnih čuda u svakome od nas, toliko mogućnosti da se svatko od nas razgrana na svoj čudesan način. Ne! Ljudi će progoniti drugoga, jer su sami sebe prognali u komplekse, nesigurnosti i ojađenosti sa svojom drugačijošću. Tuga, tuga, tuga. Ulicka kaže: Zbog nerazumjevanja, ljudi mrze jedni, druge.« Razumjeti drugoga znači prihvatiti sebe u svoj svojoj originalnosti i različitosti.
Tuga je dijete čežnji. Tugujem jer čeznem za dragim licem koje će me razumjeti, tugujem u kišnim danima za suncem, tugujem u patnji drugoga, tugujem u rastancima, tugujem jer čeznem za ljubavlju. Dok je čežnji bit će i tuga. Dok je gubitaka, bit će i žalosti. Žalost je sadržaj duše, a tuga je celofan oko duše. Tuga nas oplemenjuje, žalost nas rastavlja. S tugom se može ruku pod ruku, s žalošću teško. Tugujem, jer čeznem, žalujem jer sam izgubio.
Približimo se jedni drugima. Zagledajmo se u lice drugoga. Otkrit ćrmo nova obzorja koja će ozariti naša srca. Budimo radost jedni drugima. Prihvatimo razumno drugačijosti jedni drugih. Na licu će se ozariti osmjeh, a duša i um rascvjetat će se prekrasnim cvjetovima. Predivan je to izazov, a hrabri se ne boje.