Stipe Elkaz, prvi kad je trebalo

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježje kod zaselka Baždarići u Paljuvu i misom zadužnicom jučer je obilježena, 26. godišnjica pogibelji hrvatskog branitelja Stipe Elkaza iz Kijeva, pripadnika 4. gbr Pauci. Molitvu odrješenja i svetu misu u ovdašnjoj crkvi Marije zaštitnice kršćana je predvodio don Ivan Ćurić,  župnik Novigrada i Paljuva,
– Ovdje na prvoj crti bojišnice nakon nekoliko godina stanke nastavljamo obilježavati pogibelj heroja Domovinskog rata, našeg Stipe, kazao je Marinko Čavka, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga  Knina, načelnik općine Kijevo u dva mandata te je nastavio:
– Naši poginuli tijekom Domovinskog rata žive u našim sjećanjima, a  njih i sve one koji su bez pogovora branili svoju domovinu sjećamo se,  poručio je Čavka izjavivši kako će obilježavanje godišnjice pogibelji Stipe Elkaza postati tradicionalno.
Ponos i tuga
Općina Kijevo je u suradnji s Općinom Novigrad podigla ovo spomen-obilježje kao uspomenu na Stipu Eklaza, junaka i viteza Domovinskog rata koji je uvijek bio prvi kad je trebalo.
– Stipe je domovini dao ono najvrjednije što je imao, svoj mladi život.  Znam da se u vašim srcima osim ponosa javlja i tuga, ali evo i danas  kraj ovog spomen-obilježja zauvijek upisujemo trag žrtve koju su hrvatski branitelji podnijeli za slobodu, poručio je Joso Klapan, načelnik  Općine Novigrad. 
Stipe Elkaz bio je rođen 10. siječnja 1971. u Kijevu, u kotlini između  Dinare i Kozjaka, a nakon odsluženog vojnog roka 1991. godine odlazi  na ratište, gdje sudjeluje u obrani Hrvatske. Poginuo je 15. ožujka 1993.  godine u gustoj šikari kod Paljuva gdje je, kako kažu mineri, "pronašao  svoju minu".
– Rane iz obrambenog Domovinskog su na žalost još duboke i vrijeme koje prolazi ne čini ih manje bolnim. Našeg heroja Stipe danas se  sjećamo sa sjetom ali i ponosom, naglasio je Stipina sestra Veronika  koja sa suprugom Ivanom Žeravicom živi u Vrliki. Imaju četvero djece,  od kojih je troje starijih s njima u Paljuvu.
Obitelji Elkaz je platila strašnu cijenu u poraću Drugog svjetskog rata  kad je ubijeno 9 članova obitelji, a veći dio zemlje nacionaliziran. 
Zatočenici u Kninu
– Početkom balvan revolucije u kolovozu 1990. godine naš Stipe je  odslužio tadašnju, tzv. JNA te se odmah priključuje dobrovoljačkom  odredu Kijevo jer je u tom trenutku iako slabo naoružano već organiziralo seoske straže u Kijevu koje je bilo izolirano, u okruženju, navodi  sestra Veronika koja ne može sakriti suze u očiju.
Do pada Kijeva, krajem kolovoza 1991. Stipe je izvršavao zadatke kao  pričuvni policajac Policijske postaje Kijeva. Odmah po dolasku na oslobođeni teritorij, kao pripadnik MUP-a bori se u zaleđu Šibenika Elkaz  se 1. siječnja 1992. godine priključuje u aktivni sastav 4. gardijske brigade u inženjerijsku postrojbu minera.
– Naš otac Josip, koji je prerano preminuo prije 10 godina, bio je na  sinjskoj bojišnici nakon što je prošao tešku golgotu kninskih kazamata  jer je bio zarobljen tijekom pada Kijeva te je 207 dana proveo u Martičevu zatvoru. Kako su mi otac i brat bili na bojišnici s majkom Maru  bila sam prognanica u naselju Resnik, prisjeća se Veronika Žeravica  rođ. Elkaz.
Vijence je položila i svijeću zapalila Stipina obitelj te izaslanstva  udruge Veterani 4. gbr, Koordinacije udruga Domovinskog rata Knin,  općine Kijevo i Novigrad i djeca pripadnika 4. grb, dok su svijeće zapalili mještani Kijeva i Paljuva.

Osam hrvatskih vitezova iz Paljuva

Paljuv, naselje u općini Novigrad, za Domovinskog rata bio je stalno  izložen srpskim napadima i okupiran do 1993. godine. Selo je dalo najviše žrtava u Domovinskom ratu u odnosu na broj stanovnika, je za  slobodu domovine dalo svoje živote, govore okupljeni ispred spomen- obilježja.