Šah može pomoći ljudima da razumiju vlastiti život

 
Dok se nije upoznao sa ljepotama šaha i sa svim kombinacijama koje taj sport pruža, zadarski šahovski velemajstor Darko Anić s adresom prebivališta u Francuskoj, doslovno se dosađivao. Današnjeg velemajstora, šah u djetinstvu nije niti zanimao, iako su mu i majka, rođak i ujak igrali šah. Međutim, za Anića je 1972. godina bila presudna. To je bila godina kada je na televiziji naletio na šahovskog pedagoga Braslava Rabara i tada se za Anića otvorio posve novi svijet bez kojeg on više nije mogao zamisliti svoj život.
-Mene šah u početku nije toliko zanimao. Ali kad su se pojavili neki svjetski događaji 70-ih godina, u vrijeme kada je Sovjetski savez dominirao na svjetskoj šahovskoj sceni, tada se pojavio se Amerikanac Bobby Fischer koji počeo jednostavno prodirati i koji je 1972. godine postao svjetski prvak. U meni se nešto prelomilo i počeo sam se jako interesirati za šah, ispričao je Anić, nadodavši kako je uz Fischera za njega presudnu ulogu imao i Braslav Rabar čija je objašnjenja šahovskih partija gledao na TV-u te su ga doslovno vezala za šahovsko polje, poručio je velemajstor.

Novi svijet
Sudbinski susret s tada mladim Amerikancem Fischerom i pedagogom Rabarom preko malih ekrana, Aniću je odredio njegov daljnji životni tijek. Međutim, Anićeva je nesreća bila ta što u to vrijeme nije bilo šahovskih knjiga, a bez šaha ovaj šahist više nije mogao zamisliti. Ništa mu više nije bilo dovoljno zanimljivo.
-Kada je šah ušao u moj život, to je je bio jedan sasvim novi svijet. Posebno me je ohrabrilo kad sam doznao da je i Fischer imao djetinjstvo slično mom i shvatio sam da je šah moja sudbina, priznao je Anić, naglasivši kako je Zadar u to vrijeme bio šahovska provincija, jer nije bilo nikakve šahovske literature.
Prve knjige o šahu među kojima je bila i ona o Fischeru, mladi Anić dobio iz Zagreba preko obiteljskog prijatelja i tada mu se počeo otvarati jedan posve novi svijet. U tom novom načinu života, u kojem mu je šah postao i ostao glavna preokupacija, najviše je patila škola.
-Nastava i škola su se jako loše uklopile sa šahom. Osnovnu sam školu prošao bez teškoća, ali nisam imao radne navike, otvoreno je rekao ovaj šahist, priznavši kako nije ni znao što je to učenje i kako se zapravo savladava školsko gradivo.
Zagriženom šahistu, najveći problemi nastaju u Gimnaziji gdje mu ama baš ništa nije išlo glatko. I tada je doživio najveći paradoks. Naime, vrlo brzo je postao najbolji igrač u gradu, ali i loš učenik što je bila jako čudna kombinacija.
-Kada sam vidio da od moje gimnazije u Zadru neće biti ništa, otišao sam u školu u Zagreb gdje sam otkrio metode učenja te sam u jednoj godini položio tri razreda, nakon čega sam upisao fakultet i završio za socijalnog radnika, ispričao je Anić, otrkrivši kako nikada nije ostvario majčinu želju i nije ostao u struci, jer se nije vidio u administraciji koja je za njega previše statična i dosadna.

Odlazak u Francusku
Međutim, Aniću koji nikada nije ostao u struci socijalnog radnika, studij je otvorio neke nove poglede i znanja, pogotovo na području psihologije, pedagogije i sociologije, koji su mu kasnije pomogli u daljnjem šahovskom radu koji ga je povezivao sa djecom i šahovskom školom koju je otvorio dolaskom u Francusku 1987. godine.
-Zahvaljujući zadarskom sveučilišnom profesoru i šahistu Patriku Levačiću, završio sam preko njegovog njegovog brata, u Francuskoj na turniru, koji je u to vrijeme tamo imao svoj šahovski klub, prisjetio se Anić, nadodavši kako on tada više nije igrao za Grad jer je za Zadar bio prejak, te da mu je turnir u Cannesu bio jedini izazov kao ozbiljna opcija.
Kad je sve bilo dogovoreno, i kad je Anić spremio kofere za turnir u Francuskoj, on se razbolio i skoro mu je san o odlasku na turnir propao. Međutim, mladi Anić se suprotstavio bolesti i odvažio se pod temperaturom iz Zagreba otići u Cannes, jer je znao da se takva šansa u životu ne daje dva puta.

»U Francuskoj smo stvorili trenersko obrazovanje i to sam htio uvesti i u Hrvatskoj, ali šahovski savez Hrvatske nije imao sluha tada, a mislim da ga nema ni danas
Darko Anić

-Shvatio sam da se u životu treba slijediti intuicija i da je potrebno ići svojim putom. Tada nisam znao niti jednu jedinu riječ na francuskom jeziku, ali sam znao da mi je mjesto u Francuskoj na tom turniru koji mi je omogućio Patrikov brat. Onako bolestan, uzeo sam svoje kofere i otišao sam u Francusku gdje sam upoznao i svoju, sada na žalost pokojnu suprugu, ispičao je Anić.
U Francuskoj, Anić osvaja brojne turnire i vrlo brzo postaje prepoznatljiv u šahovskom svijetu. Otvara tamo i prvu dopisnu školu u 1995. godine, ali je utemeljio i šahovski Institut »Le Cavalier Bleu«, te je dogurao i do toga da je postao šef trenera. Međutim, ono najvažnije 1999. Darko Anić postaje šahovski velemajstor.

Metode učenja
-Kada sam došao u Francusku počela je moja nova životna priča. Upoznao sam suprugu koja nije igrala šah, ali je bila uključena u život šaha koji smo zajedno u Francuskoj ostvarili, prisjetio se velemajstor, istaknuvši kako su sve radili zajedničkim snagama i kako mu je supruga puno pomagala, jer mu je sve tekstove sa engleskog prevodila na francuski jezik, te je stvorio sistem poduke u šahu iz čega je nastao ciklus modula po kojem bi igrači mogli napredovati, objasnio je je Anić.
Osim što je Anić osvario titulu velemajstora u Francuskoj, za istaknuti je da u to vrijeme Francuska nije imala niti jednog velemajstora. Ovaj šahist u to vrijeme nastavlja dalje i uključuje se u sve segmente šahovskog života, njemu jedne potpuno nove zemlje te počinje pisati za šahovske časopise.
-U to su vrijeme bila čak tri časopisa u Francuskoj i ja sam pisao za sva tri. S jezikom sam se teško snalazio i tu mi je uvelike pomagala supruga, koja je na žalost preminula 2009. godine, sjetno je rekao ovaj velemajstor koji i dan danas piše članke za časopise uz veliku pomoć uredništva.
Kroz šahovsku karijeru, Anić se specijalizirao za metode učenja uz pomoć kojih je kako kaže moguće organizirati radni materijal, ali i naći način kako informacije usvojiti kroz osjetila te kako ih zaustaviti u mentalnom sklopu.
-Materijal ako nije povezan u jednu logičniu cjelinu, on stvara konfuziju i to je znanje rascjepkano i nije integrirano, tako da mi se jednostavno nametnula metoda koju nazivamo »mind-map« a koja je davno poznata ali se nije toliki primjenjivala, objasnio je Darko Anić, dodavši kako je upravo tu metodu uveo i u školu šaha te je 2012. godine objavio knjigu »Psihologija šahovskog igrača« u kooautorstvu sa psihologom Philippe Chassyijem.

Šah u škole
Prema Anićevim riječima, nužno je u škole uvesti šah, jer će on djeci dati jedan poseban osjećaj, ali i vratiti samopozdanje ukoliko proživljavaju neki neuspjeh.
-Učeniku je potrebno da izgradi uspjeh i samopouzdanje i u tome mu šah može pomoći, odlučno je rekao Anić, podsjetivši kako je upravo njega šah spasio, jer je u šahu bio najbolji u vrijeme kada je bio loš učenik te da ponukan osobnim iskustvom nastoji pronaći put kako drugome pomoći.
Iako šah ima veliki imidž u društvu, kako priča velemajstor, šahisti ga s druge strane nemaju, dok neki i jedva uspjevaju. Prema riječima velemajstora, šah je na nekom profitabilnom nivou, ali je dug put do tog položaja. Međutim, šah ima puno veći spektar značenja, a jedan od najznačajnih je onaj životni.
-Šah može poslužiti kao metoda koja pomaže u obliku transverzalne kompetencije, odnosno preko šaha se neke situacije u raznim područjima mogu bolje objasniti i shvatiti, odlučno je rekao Anić, istaknuvši kako šah objašnjava poslovnu kombinatoriku, ali i strategiju te pomaže ljudima kako bi se orijentirali i postavili prioritete, jer šah ima ogromnu ulogu u životu zaključio je Anić.

ŠAH I UČENJE
Kroz šahovsku karijeru, Anić se specijalizirao za metode učenja uz pomoć kojih je kako kaže moguće organizirati radni materijal, ali i naći način kako informacije usvojiti kroz osjetila te kako ih zaustaviti u mentalnom sklopu. -Materijal ako nije povezan u jednu logičniu cjelinu, on stvara konfuziju i to je znanje rascjepkano i nije integrirano, tako da mi se jednostavno nametnula metoda koju nazivamo »mind-map« a koja je davno poznata ali se nije toliki primjenjivala, objasnio je Darko Anić