Još od uspostava Općine Poličnik prije osamnaest, devetnaest godina mi smo samostalno selo u sastavu Poličnika, a Islam Latinski je pod drugom općinom, pod Posedarjem. Pa kako bi jedno, jedino selo Islam Latinski i bilo u sastavu dvije općine?! To ne može nikako biti! Hvala dragom Bogu i to je sada za “vike vikova” riješeno. Samostalno smo selo, i to je to, ustvrdio je Rupljanin Šimun
Rupalj je i prije mjesec dana i službeno postalo samostalno naselje u sastavu Općine Poličnik. Dotad se, naime, u službenim državnim spisima vodio kao dio Islama Latinskog koji pripada Općini Posedarje. U popis naselja u Republici Hrvatskoj vratio ga je Hrvatski Sabor izmjenama Zakona o područjima županija, gradova i općina.
– Ma mi samo pripadamo katastarskoj općini Islam Latinski, a zbrka oko samostalnog sela tek je administrativna zavrzlama. Ničeg tu nije bilo spornog, “dite” je sada tek, mogli bi reći, na administrativno-pravni, zakonski način vraćeno tamo gdje i dotad pripadao, u krilo materino, pojasnio je vitalni 72-godišnjak Šime Šimun Zdrilić pijuckajući vino žuticu u dvorima Slavka Gavrana, preko puta škole.
Moderna vremena
Hrvatski sabor je donio konačnu odluku po kojoj su pogrešno spojena naselja Islamu Latinskom odsad potpuno samostalna – i posedarska Podgradina i poličnički Rupalj.
– Pa još od uspostava Općine Poličnik prije osamnaest, devetnaest godina mi smo samostalno selo u sastavu Poličnika, a Islam Latinski je pod drugom općinom, pod Posedarjem. Pa kako bi jedno jedino selo Islam Latinski i bilo u sastavu dvije općine?! To ne može nikako biti! Hvala dragom Bogu i to je sada za “vike vikova” riješeno. Samostalno smo selo, i to je to, ustvrdio je dobro potkovani Šimun.
U neposrednoj blizini Jadranske magistrale, četiri kilometara sjeveroistočno od Poličnika smjestio se Rupalj. Ime dobiva, kažu mještani, po potoku Rupol, a u knjigama se spominje još u 14. stoljeću.
– U 90-ak kuća živi 300-tinjak Rupljana prezimena Zdrilić, Vanjak, Sušić, Vrkić, Bašić, Demo, Oluić, Baljak, Štrkalj, Karamarko, Tokić, Maričić, Gavran, Rogić, Čulina, Lulić, Vidak, ako nisam koga preskočio. Karamarko i Bašići su došli iz Kruševa, Deme iz Medviđe, Baljaci iz Lovinca, a Rogići iz Popovića, temeljito nas upoznaju brojni sugovornici dok smo u subotu na Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske provirivali gotovo u svaki dvor, svaku kuću u Ruplju, od Alića do gradilišta Vrkićeve nove kuće na kraju sela.
– Vani je barem pola sela, ako ne i više. Otišli su za boljom korom kruha. Ovdje je prije svaka kuća imala barem 50 ovaca i nekoliko krava. Osim rijetkih primjera i to je otišlo u povijest. Prohujalo s vihorom. Došla su neka nova i moderna vremena, govore nam.
Kakve su kuće, takvi su i ljudi. Pitomi i otvoreni, raduju se životu.
Ceste bez rupa
– Rupljani su gostoljubivi i darežljivi, pošteni i vrijedni, pobožni i susretljivi. Ponosni smo zbog toga, rečeno je u Gavranovoj kući.
– Čežnja za Rupljem najbolji je znak da ga se voli iz dna duše i srca, kaže izuzetno gostoljubivi Ivan Vrkić (72), dok nas gotovo na silu vuče u kuću “nešto prigristi i popiti”.
Rupalj je tijekom Domovinskog rata bio na prvoj crti bojišnice i gotovo je potpuno uništen u svakodnevnim neprijateljskim razaranjima. Nakon dana užasa i progonstva stigle su sloboda i obnova. Selo nije za prepoznati, sve je lijepo uređeno i podređeno boljitku svih mještana. Napredak je svakim danom sve vidljiviji.
– Obnovile su se i izgradile nove kuće, okućnice pa čak i bajkovit Vidakov ribnjak, obnovila se crkva Gospe Nikoljke i podignut veliki spomen križ u čast svim poginulim i nestalim braniteljima za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku. Izgrađena je i velebna škola koja služi i za društvene potrebe, višenamjensko asfaltno igralište, boćalište, nogostup s rasvjetom gotovo “otkraj dokraj” sela, mrtvačnica, grade se nova ukopna mjesta. Pijemo vodu iz vodovodnih slavina, imamo dućan, poštar Joso Posedarac nam nosi poštu, svećenik nam je sudski vikar Zadarske nadbiskupije mr. don Zdravko Katuša, ponosni smo na naše boćare i malonogometaše, nabrajaju nam Rupljani u selu bez rupa na putevima. Svi su asfaltirani!
Ipak, u suvremenoj zgradi područne škole od prvog do četvrtom razreda u školskim klupama kod učiteljice Maše Knežević i Vanje Kalac sjedi tek devet učenika. Četiri četvrtaša, troje trećaša i dvoje prvaša.Drugaša jednostavno nema. Na jesen će tek dva prvašića, ako onaj iz Alića (Gornji Poličnik) otiđe u Poličnik, doznajemo od četvrašice Matee.
– Malo dice, a puno neženja, jadaju nam se odrasli ispred suvremene autobusne postaje kod igrališta dok iz nekog rupaljskog dvora dopiru milozvučni tonovi: “Dok san bila u kolinki mala i onda san namignuti znala…”
najnovije
najčitanije
Košarka
Završni turnir
Juniori i kadeti Zadra titulu prvaka Hrvatske branit će u Jazinama
Scena
MALMO
Večeras je polufinalna večer Eurosonga, Baby Lasagna odradio fantastičan posao: “Je li rezervirana zagrebačka Arena?”
Ostali sportovi
20. OLIMPIJSKI FESTIVAL
Uskoro počinje 20. Olimpijski festival dječjih vrtića Zadarske županije
Nogomet
Mlađe generacije
Šestica mlađih pionira Zadra, dvanaestica kadeta Abecede
Zadar
BOGAT PROGRAM
Noć tvrđava ovaj petak u Zadru, donosimo program
Scena
TIK TOK
VIDEO Britanka bila na zabavi u Zadru pa ostala u čudu: ‘Tko je ovaj tip? Ljudi su ludi za njim’
Zadar
POZITIVNA PRIČA
‘DOBRI DUH ŠKOLE’ Zadranin David Babac bio na Wings for Life utrci, podržali ga nastavnici i prijatelji
Scena
JEDINA HRVATSKA EUROVIZIJSKA POBJEDNICA
Zadranka Emilija Kokić prisjetila se čuvenog dočeka: ‘Od Zemunika do trga bilo je auto na autu…’
Nogomet
LIVI KOD KNJAZA
Livaković o nogometnim počecima u Zadru: ‘Budući da je mama kasnila po mene na treninge…’
Zadar
PREDIVNO