Pola stoljeća od havarije “Petra Zoranića”

Sudar se dogodio u dva sata poslije ponoći, 14. prosinca 1960. godine kada je grčki tanker udario u bok našeg tankera „Petar Zoranić”. Bilo je to u Bosporu, a na „Petru Zoraniću” je bilo četrdeset i dvoje ljudi

Umirovljeni pomorac iz Paga Bernardo Maričević rođen 1934. godine, svjedok je posljedica teške tragedije koju je prije pedeset godina doživio tanker „Petar Zoranić”. Kada je imao četrnaest godina Bernardo Maričević se s roditeljima preselio u Rijeku, a 1957. godine se zaposlio kao pomorac u „Jadroliniji”. Plovio je na dvadeset i sedam različitih brodova po Mediteranu, sjevernoj Europi, a najdalje je plovio do Kube. Nakon Jadrolinije radio je u „Jugotankeru”. Na tanker „Lendova”, dugačak 150 metara, ukrcao se 20. prosinca 1960., šest dana nakon što se tanker „Petar Zoranić” sudario i zapalio i upravo je s „Lendove” vidio posljedice tragičnog sudara grčkog tankera nosivosti 32.000 tona i „Petra Zoranića” nosivosti 25.000 tona.
– Iz Zadra smo krenuli prema Novorusisku u tadašnjoj Rusiji. To je danas Ukrajina. Kapetan broda je bio Pažanin, pokojni Josip Usmiani. Kada smo došli do gorućeg „Petra Zoranića” zaustavili smo se kilometar od njega i bacili smo vijence u more. Nakon što smo ukrcali naftu u Novorusisku krenuli smo u Anconu. Kada smo išli prema Rusiji nismo imali fotoaparate, ali smo ih kupili u Rusiji i tako sam na povratku prema Ankoni mogao prvi put slikati gorući „Petar Zoranić”.
Tanker „Petar Zoranić je gorio 53 dana i Maričević je pored dva unesrećena tankera prošao pet puta. Sjeća se pojedinosti velike tragedije.
– Sudar se dogodio u dva sata poslije ponoći 14. prosinca 1960. godine kada je grčki tanker udario u bok našeg tankera „Petar Zoranić”. Bilo je to u Bosporu, a na „Petru Zoraniću” je bilo četrdeset i dvoje ljudi, od toga dva pilota i dva carinika, kaže Bernardo Maričević.
„Petar Zoranić” se vraćao iz Tuapsa, ruske luke na Crnom moru i plovio je prema Zapadnoj Njemačkoj.
– Brod je bio pun nafte, a nažalost i benzina. Plovili su lijevom stranom Bospora i u sudaru su oba tankera nastradala. Bila je to strašna tragedija, strašno je bilo vidjeti posljedice tog sudara. Na grčkom brodu je bilo dvadeset i sedmero, a na „Petru Zoraniću” dvadeset i jedan mrtav pomorac. Dvadeset i jedan čovjek je preživio zbog dobre procjene. Mornari koji su se bacili u more na azijsku stranu, jedva dvije stotine metara od Istanbula su izgorjeli jer je vjetar nosio vatru na tu stranu. Oni koji su se bacili na europsku stranu koja je bila suprotna od bliže obale su se uspjeli spasiti. Ta strana nije gorjela, mornari su imali pojaseve za spašavanje i doplivali su do obale gdje su ih ljudi poveli do bolnice, navodi Maričević.
„Jugotanker” je, kaže Maričević, za uništeni tanker „Petar Zoranić” od Lloyd osiguranja kao odštetu dobio tri broda, „Idriu”, „Zletovo” i još jedan, ali ljudske živote ništa nije moglo nadomjestiti. Maričević kaže kako je život pomoraca bio težak, dugo se plovilo, a posjete obitelji bile su rijetke.
– Rute su tada bile dugačke, po godinu dana nisam vidio svoju obitelj. Jednom, dok je moja kći koja sada ima pedeset i tri godine, bila mala došle su mi ona i žena u posjet. Kći me pitala: „Barba, što si mi kupio?” Tako me dugo nije vidjela da nije znala da sam joj tata. Eto, tako je bilo. Od velike tragedije „Petra Zoranića” prošlo je puno godina, ali još se svega dobro sjećam jer se takva velika i strašna tragedija nikada ne zaboravlja.

 POGINULI POMORCI

U tragediji tankera “Petar Zoranić” poginuli su zapovjednik Ante Sablić (1919.), II. časnik palube Andrija Grdaković (1933.), III. časnik palube Vasilije Martinović (1935.), upravitelj RTG Marijan Bosanac (1932.), asistent RTG Rade Radulić (1937.), kadet Ranko Kasum (1940.), kormilar Dinko Škifić (1929.), kormilar Ivan Karlić (1920.), kormilar Vjekoslav Stanić (1919.), II. časnik stroja Ivo Hordov (1937.), asistent stroja Ante Božičević (1942.), vođa sisaljki Ante Perušić (1926.), mehaničar Ante Miočić (1936.), mazač Stjepan Visković (1933.), ložač Marko Radan (1923.), ložač Josip Katačić (1928.), čistač stroja Šime Nemarić (1925.), I. kuhar Jure Žunić (1906.), I. konobar Mate Dorkin (1914), II. konobar Zlatko Ivoš (1936.) i električar Miroslav Strenja (1936.).