Pašmanski kanal ne pustoše potegače nego mine!

Oni koji pišu tu peticiju rade svašta. Love protupravno, bacaju eksploziv i mi profesionalni ribari im smetamo, jer policija dolazi nas provjeravati i oni ne mogu neometano krivoloviti. Peticijom žele postići da policija i inspektori ne dolaze u kanal te da rade što hoće. Ulov stavljaju na tržište, iako je to zakonom zabranjeno, govore profesionalni ribari
Imamo dokaz od ribarskog instituta da potegače ne uništavaju floru i faunu, nju uništavaju mineri i oni koji vade prstace, a mnogi od njih su potpisnici peticije za zabranu lova potegačama koja se potpisuje na Pašmanu, kazala nam je skupina ribara okupljenih oko Udruge “Naše more”.
(Ne)ekološke pobude
Naime, ribari su nas pozvali kako bi reagirali na tekst “Gotovo nestala periska i mala plava riba” objavljen u subotu, a kako tvrdi peticija se ne piše iz nekih ekoloških pobuda, nego samo iz razloga kako u Pašmanski kanal ne bi dolazile policijske i inspekcijske kontrole, koje njih provjeravaju. Pokazali su nam i mnoštvo zapisnika od raznih inspekcija, prema kojima je sve s njihovim ribolovnim alatima u redu, ali i istaknuli kako mnoštvo potpisnika te iste peticije ribu lovi eksplozivom.
– Oni koji pišu tu peticiju rade svašta. Love protupravno, bacaju eksploziv i mi profesionalni ribari im smetamo, jer policija dolazi nas provjeravati i oni ne mogu neometano krivoloviti. Peticijom žele postići da policija i inspektori ne dolaze u kanal te da rade što hoće. Ulov stavljaju na tržište, iako je to zakonom zabranjeno. Dopušteno im je da potope tri vrše, a oni stavljaju i po 50. Vrijeme je da se tim neribarima stane na kraj, govore profesionalni ribari, dodajući da je zbog vađenja prstaca potpisnika peticije obala uništena.
– Ovo ljeto su razrovali obalu vadeći prstace, a to ni bager ne bi tako napravio. Isti ti koji pišu peticiju na brodovima imaju ‘puretić’, a što će mu to ako nije profesionalni ribar. Od jutra do noći rade profesionalni posao, napravili su vile od takvog ribolova, a nikad ni kune nisu dali. Prozivaju nas profesionalce, a uživaju brojne povlastice od države kojoj mi porez plaćamo, kažu ribari tvrdeći da se dobar dio potpisnika peticije bavi onim najgorim, a to je bacanjem eksploziva.
Ribari se nadaju da će država odbaciti peticiju, jer je profesionalnim ribarima koji plaćaju poreze potrebna zaštita.
– Peticiju može svatko pisati, a ovaj put se nadamo da od toga neće biti ništa. Mislim da je došlo vrijeme da država zaštiti obrtnike i profesionalne ribare. Mi plaćamo doprinose i porez, a ilegalcima treba stati na kraj. Neki dopuštenja za mali ribolov koriste kako bi zaradili stavljajući ribu koju ulove na tržište, dodaju nam ribari ističući da ih može samo spasiti ulazak u Europsku uniju, kada će, nadaju se, zakon biti bolji prema njima.
Ribarima smeta što još malo neće imati gdje loviti ribu, jer im se svako malo zabranjuje ribolov na nekim područjima, a zbog toga će ostati bez sredstava za život.
Udruga profesionalnih ribara “Naše more” postoji već nekoliko mjeseci, djeluje u pet županija i ima oko 200 članova koji se bave isključivo profesionalnim ribolovom, a kako su nam rekli, žive samo od mora i nemaju drugih prihoda te stoga brane svoje interese i ribolovne alate.
Posao za policiju i inspekciju
– Svakim danom nama se smanjuje ribolovno područje, počevši od novoproglašenih parkova prirode i pustih koncesija za ribogojilišta, sidrišta i priveze. Nas profesionalne ribare se miče, a ustupci se daju nekim drugima. Mi nemamo ništa protiv njih, ali nas se proziva, miče i pišu se peticije. To ne pišu ribari, nikad ribar ne ide protiv ribara, pišu neki drugi, kaže Antun Frančić, predsjednik udruge, ističući da profesionalni ribari ne love svaki dan, nego ovisno o vremenskim prilikama.
Smatraju kako bi policija trebala češće početi kontrolirati i male ribare, koji se često bave nelegalnim sredstvima.
– Svi ti neribari, oni se bune protiv profesionalaca, a žive od drugih primanja. Kao udruga zahtijevamo više kontrola i na moru i na kraju. Bilo bi vrijeme da policija i inspekcija počnu kontrolirati i male ribare, a ne samo profesionalne, govori nam Frančić.
– Mi zapošljavamo ljude koji su osigurani i primaju plaće. Mi to moramo osigurati, a ako ne ulovimo ribu, nemamo ništa. Ti ljudi koji pišu peticiju nemaju razloga buniti se protiv nas, kazao nam je Frančić, dodajući da ih osim smanjenog prostora muči i preveliki uvoz ribe i liganja, jer se ruši cijena, a domaći ribari ne mogu plasirati svoj ulov.
Mještani koji potpisuju peticiju kazali su i da su više puta ostali bez vrša u moru, a profesionalni ribari odgovaraju da je to iz razloga jer nisu označene.
– Vrša bez oznake je napušteni alat u moru, a kada bi oni stavljali oznake više ne bi mogli na more. Njihove vrše imaju nepropisnu veličinu oka i puno veći broj od dopuštenog i kada bi to označili onda bi se to moglo i kontrolirati, a ovako ne mogu, govore ribari.
– Došao sam do podataka da je 10 tisuća malih ribara, 110 tisuća sportskih dozvola izdano je prošlu godinu, a 3.300 je ribara s profesionalnim alatima što je samo kap u moru. Zamislite da 120 tisuća sportskih i malih ribara ulovi samo po jedan kilogram, koliko je to godišnje, a koliko uhvate profesionalni ribari, govori nam jedan ogorčeni profesionalni ribar, ističući da za to država ne dobije ni kunu, dok oni imaju i radnike koje plaćaju.