U Lici sjajno uspijevaju prastare žitarice: tvrda i zdrava durum pšenica puna je kvalitetnih sastojaka, mineralnih soli i vitamina, s puno energetske snage. Prastare žitatrice su i pira, zob, raž, proso. Te jedinstvene biljke sklonije su visini, ne zahtijevaju preveliku mehanizaciju, a ni zaštitna sredstva. U nizinskim dijelovima, Ravnim kotarima, isključivo ćemo raditi na mekoj pšenici, kukuruzu i prosu. Svu tu nabrojenu proizvodnju želimo kontrolirati od sjemena do zrna
Otužan i degradiran krajolik gospodarsko-poslovne scene svakodnevno obavještava Naciju da se brzi gospodarski oporavak nalazi izvan okvira razumne nade. O tome svjedoče: debeli glib nelikvidnosti i duboki mulj gubitaka. Zavod za zapošljavanje također. Ako zanemarimo sezonske oscilacije, svoju vojsku povećava on kontinuirano. Mutni su nagovještaji o unošenju svjetlijih tonova i boja u ovu zona sumraka. Najavljuju se, naime, velike investicije i ulazak u igru krupnih igrača. Tako će primjerice, od više nabrojenih, pet većih domaćih poduzeća uložiti uskoro u vlastiti razvoj više od milijardu kuna. Rekoše, te pare stvorit će oko 210 novih radnih mjesta. U suši nezaposlenosti i nekoliko kapi kiše dobra su vijest. Ali, takva “dobročinstva”, koja najavljuje krupni kapital uz pompu i gromoglasno, u suštini, ne mogu srediti opći nered koji vlada u glavama većine kreatora i protagonista, ove, državnim granicama omeđene, makro ekonomske konfiguracije.
Da je ta konfiguracija oblikovana “sretnije”, ne bi se sada morali pitati, a što je sa malim i srednjim proizvodnim poduzetništvom? Zašto je prema tom segmentu makroekonomska politika suzdržana? Zašto je na margini njenog interesa? Ovaj prostor nikada nije donio na svijet Kruppa, Forda, Mercedes, Nokiju. A i neće. Ali uspješnih, “nebrandiranih” malih i srednjih poduzetnika i poduzeća oduvijek je ovdje bilo.
Veća mogućnost prilagodbe srednjih tvrtki
“Mjere i poticaji”, evidentno je, ne prepoznaju taj segment proizvodnog poduzetništva. Referentni profesori ekonomskih znanosti tvrde da upravo njegov proizvodni potencijal može biti, gotovo pa kralježnica, ove male i ne baš razvijene nacionalne ekonomije. Svakodnevica ne opovrgava da prostora na tržištu za to poduzetništvo ipak ima najviše. Kada bi se stimulirao njegov razvoj, kažu, svi bismo mi ubrzo osjetili i na svojoj koži, što znači povećanje BDP-a i smanjenje nezaposlenosti.
Da nije riječ o njihovoj i mojoj uzvišenoj sposobnosti samozavaravanja, svjedoči i “slučaj Kroštula” kojeg bilježi ovdašnja, pakoštansko-zadarska zbilja.
U proteklih 12 godina, razvijajući “Kroštula” d.o.o. – dominantno proizvodnu, a manje trgovačku tvrtku svog obiteljskog poduzetništva, Ante Vulin, diplomirani ekonomist iz Pakoštana, stvorio je i više od stotinu novih, sigurnih i stabilnih radnih mjesta. Ako bi dobre mjere makroekonomske politike zapuhale i u njegova jedra, u kratkom bi vremenskom intervalu mogao taj broj i udvostručiti. Što “Kroštula” proizvede, doslovce, tržište to brzo i proguta. Brojne vrste domaćih kolača, peciva, kao i više vrsta kruha.
Izračun govori, za stvaranje stotinjak novih radnih mjesta “mega” tvrtke planiraju utrošiti i više od pola milijarde kuna. Kada bi toliko trebalo Vulinu, bankrotirao bi i on i njegova “Kroštula”. Takva poduzeća srednje veličine posjeduju veću sposobnost prilagodbe i sažimanja u tvrdu racionalnost u sadašnjim, otežanim i nepovoljnim okolnostima poslovanja. U ovim turbulentnim vremenima ovdašnjeg divljeg kapitalizma zaigrali su se brojni i – propali.
“Kroštula” živi u obrnutom, dakle pozitivnom trendu. Realizira postupan razvoj koristeći dobit iz tekućeg poslovanja, ali osobito, i ne baš povoljne komercijalne kredite poslovnih banaka.
Proizvodnja kruha u obitelji
Što onda tvrtku čini tako vitalnom? Njome ne vlada princip mode i načelo prolaznosti. Snagu i kreativnost crpi napajajući se sa izvora tradicije, rečeno slobodnije, prošlost ju je dovela do sadašnjosti. Pakoštansku obiteljsku tvrtku poslovno vode vlasnici: Ante i njegova supruga Snježana Vulin, svatko u svom dijelu posla. Intuicija, to šesto čulo, “naredila” im je da ih poslovni uspjeh na tržištu ne smije zavesti i odvesti u standardnu i konfekcijsku konditorsku industriju, u vode njenih receptura i tehnologije. Ustrajavaju u odluci da moraju ostati ono što jesu – manufaktura, odnosno, ručni rad.
Kako je opća “špeceraj – komeštibile” trgovina mutirala u prvorazrednu atraktivnu proizvodnju? Kako je i zašto na scenu uvedena autohtonost i originalnost – gotovo zaboravljeni kolorit dijela zadarske, dalmatinske, mediteranske, pa i miteleuropske gastronomske tradicije? Što reći o novim vrijednostima i dalekosežnim učincima koje, posljedično, rad u toj manufakturi stvara svakodnevno? Bračni par Vulin, kreatori ideja i nositelji izvedbe posla, izravno odgovaraju na pitanja i pripovijedaju o svom, na tržištu već itekako prepoznatljivom, životnom djelu.
“Naše poduzeće živi već 22 godine. Kapital je 100 posto obiteljski i tvrtka jedino na tome počiva. Ja sam direktor i vlasnik. Prvo trgovina. Imali smo desetak maloprodaja: Pakoštane, Biograd, Zadar, u kojima prevladava prehrana. U proizvodnju smo ušli 1998. godine kada su nam poslovanje počeli ugrožavati novi trgovački lanci, kada smo spoznali da manji trgovci neće moći preživjeti. U vlastite trgovine morali smo ubaciti nove proizvode koje mi proizvodimo. Prisjetili smo se tradicije i proizvodnje kruha u kući za trgovinu. Roditelji su nam naime otišli u mirovinu iz bivše tvornice “Danilo Štampalija” – današnje tvornice kruha “Zadar”. Tada se u kući proizvodilo nešto kruha i za trgovinu.
Ljubav prema kruhu bila nam je usađena i valjalo je tu tradiciju nastaviti, ali tako dobro, da se od toga može živjeti. Tako je nastao pogon u Pakoštanima, a naše trgovine dobile su vlastitu robu”, govori Ante Vulin.
A što je sa kolačima, kako su oni stekli “pravo građanstva”? To je sektor moje supruge, ona je u tome neprikosnovena, veli Ante Vulin.
“U programu sam proizvodnje kolača, dočim u kruhu nisam” pridodaje gospođa Snježana Vulin i nastavlja: ” Puno ovisi o mom angažmanu i radu. Kada smo već imali proizvodnju više vrsta kruha uvela sam i liniju proizvodnje domaćih kolača uz pomoć još dvije žene. Brašno je stvar koja mene opušta. Ne mogu zamisliti dan a da nisam u “Kroštuli”. Od samog početka volim se družiti sa tim ženama kroz taj posao. Podsjeća me na djetinjstvo u kući. Eksperimentalni program ispitivanja tržišta brzo je završio. Naš asortiman i način izrade kolača dopao se kupcima. To je sada široka lepeza proizvoda, ali tradicija je tu uvijek osnova. Mi smo postupno uvodili kolač po kolač. Često putujemo i vidimo kako to rade i drugi. Na svoj način nešto od toga i prenosimo, preuzimamo. Osobito, ako mogu tako reći, vrhunsko poslastičarstvo građanske elite minulih stoljeća. “Iskopala” sam i dočepala se brojnih recepata tih gospođa. Znanje koje smo pokupili posvuda pretočili smo u nešto svoje. Ali stvorili smo i svoje specifične originalne proizvode”, objasnila je svoju ulogu gospođa Snježana.
Bez harmonije u obitelji ne može se ništa pozitivnog izvući. Ta se harmonija uvijek prenosi i na područje rada – otkriva ključnu kariku uspjeha Ante Vulin. I sin Karlo uputio se istim pravcem. Redovni studij na Tehnološko-prehrambenom fakultetu u Zagrebu o tome sve govori. I stariji sin Lovre, koji sada profesionalno igra nogomet u Češkoj, uključit će se u posao, kada za to dođe vrijeme. Eto, stvara se dinastija.
Profit tek kao rezultat dostignute kvalitete
“Morate se dugo pripremati da biste značajnije izašli na tržište. Objekti, energija, ljudstvo, u proizvodnji ove vrste hrane vrlo su važni” – nastavlja razgovor o “Kroštuli” Ante Vulin i kaže: “Iako smo jako puno investirali u opremu, ipak, mislim, naša najveća investicija je u ljude. Moj posao je u biti menadžerski i sebe vidim samo kao prvog čovjeka u toj ekipi. Proizvod je sastavljen iz aktivnosti više ljudi i tu je važan timski rad. Najvažnija je podrška kupaca. Uvriježila nam se s navika da osluškujemo i slušamo kupce što traže. To je veliki doseg za ovu ekipu, a uposleno je više od 100 ljudi, što nije malo za ovaj kraj. Stvaranje i održavanje kvalitete je podrška. Profit će doći poslije kao rezultat dosegnute kvalitete.” – progovara iz Vulina okorjeli komercijalist. Što “njegovoj komercijali” znači ljeto, turizam, i jesu li stranci prepoznali tu autohtonost u Kroštulinim proizvodima?
“Svjedoci smo njihovih svakodnevnih pohvala. Zasićeni su jeftinim i konfekcijskim proizvodima. Oduševljeni su jednostavnošću domaćeg proizvoda. Jedu više vrsta kruha. Kupuju fritule, kroštule, uskršnje pogače, razne kiflice bazirane na menduli, orahu – sa dodacima limuna ili naranče. Konzumiraju uglavnom slastice bazirane na smokvi i menduli. Višnja maraška igra ogromnu ulogu. Ona je i u našoj baklavi i gibanici. Ugrađujemo je i u brojne druge artikle. Tu ćemo našu lokalnu, osebujnu kulturu koristiti sve više. U turističkoj sezoni, u određenim segmentima proizvodnje, diže nam se promet i do 4-5 puta. Imamo 400- 500 posto povećanje u turističkim mjesecima. Osjeća se u poslovanju da sve više ima turista u lipnju i rujnu. Imamo desetak proizvoda koje radimo isključivo u turističkoj sezoni jer naši ljudi te proizvode ne prepoznaju.
Inače, bazična odrednica naše proizvodnje jest da se moraju isporučivati tržištu proizvodi zdravlja” – obznanjuje načelo od kojega ne namjerava odustati.
Iako ukupni asortiman artikala koji se proizvodi danas ne sadrži ni aditive ni konzervanse, bojim se da je Vulin ipak zagrizao u itekako kiselu jabuku. U pitanju su, naime, sirovine – njihovo neupitno porijeklo i zdravost. Koliko se danas može uopće na to utjecati? Vulin predmnijeva da se i sa tom “materijom” može uhvatiti u koštac:
Lokalni izvori sirovina
“Vidite, najteže je napraviti jednostavnu stvar da bude dobra. U ovom kontekstu to znači: ne kvariti sirovinu koja se godinama i stoljećima profilirala kao dobra.
Sve više ćemo se okretati lokalnoj zajednici i lokalnim izvorima sirovina. S obzirom na veličinu tržišta na koje atakiramo trebat će nam velike količine. Zanima nas specifična proizvodnja žitarica do 700 metara nadmorske visine. Dakle Ravni Kotari i Lika. Ugovarat ćemo proizvodnju u kooperaciji jer nemamo vlastitih poljoprivrednih, obradivih površina. U Lici sjajno uspijevaju prastare žitarice: tvrda i zdrava durum pšenica puna je kvalitetnih sastojaka, mineralnih soli i vitamina, s puno energetske snage. Prastare žitatrice su i pira, zob, raž, proso. Te jedinstvene biljke sklonije su visini, ne zahtijevaju preveliku mehanizaciju, a ni zaštitna sredstva. U nizinskim dijelovima, Ravnim kotarima, isključivo ćemo raditi na mekoj pšenici, kukuruzu i prosu. Svu tu nabrojenu proizvodnju želimo kontrolirati od sjemena do zrna.
Lokalni izvori sirovina važni su nam i za kolače: mendula, orah, smokva, breskva, višnja maraška. Zatim razni džemovi proizvedeni u našem kraju. Potrebni su uredni ekološki certifikati. U Zadru, u laboratoriju za javno zdravstvo svi se proizvodi certificiraju.
Što vlastitom plantažnom proizvodnjom, kada za to prikupimo snagu, što kooperativom sa individualnim proizvođačima iz spomenutog podneblja, osigurat ćemo kvalitetan i dovoljan izvor sirovina za vlastite potrebe.
Nastojimo povećati prodajnu mrežu. Kada to činite povlačite i veću proizvodnju za sobom. Znači: više se proizvodi, stvara, zapošljava i to je put”!
Ipak, ovu znakovitu pripovijest moram začiniti imperativom Ante Vulina: “Nikada “Kroštula” neće biti tvornica. Nikada neće biti idustrija.”
Pa sada neka meni netko kaže, poslije svega ovdje rečenoga, da su trgovački lanci veliki belaj i da nisu smjeli nahrupiti u Hrvatsku.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Ligue 1
PSG je ponovo francuski prvak! Pobjeda Lyona donijela je veliko slavlje Parižanima
Svijet
IZDANA UPOZORENJA
Azija na udaru toplinskog vala, temperatura doseže 45 stupnjeva, škole zatvorene
Crna Kronika
TRAGEDIJA NA CESTI
Motociklist poginuo u sudaru s automobilom u Samoboru
Hrvatska
formiranje vlade
Nova runda pregovora u ponedjeljak, DP se sastaje sa SDP-om i HDZ-om
Košarka
Završila Prva ženska liga
FANTASTIČAN UČINAK Sjajna sezona Zadranki, 20 utakmica, 20 pobjeda
Crna Kronika
MAKARSKA
Preminula starija žena, policije privela 40-godišnaka koji ju je gurnuo
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Brojni građani i turisti na subotnjoj špici, evo koga smo sreli
Nogomet
Treća NL Jug, 26. kolo
Zadar preokretom slavio u derbiju i vratio se na prvo mjesto
Zadar
MUKE S MAJSTORIMA
MUKE PRI ADAPTACIJI STANA: ‘Majstori su nam uništili stan u srcu Zadra, šteta je…”
Crna Kronika
UHIĆEN JE