MALA FILOZOFIJA Danas je svaka osoba “napadnuta” s neizmjernim brojem informacija, što istinitih, što lažnih

S ljudima koji nisu navikli kvalitetno misliti lako je manipulirati i usmjeravati ih na razne stvari od toga što će kupiti do toga za koga  će glasati na izborima. John Dewey je još 1908. godine napisao kako bi  cilj svake škole trebao biti naučiti djecu kako misliti, a ne što misliti. Od  tog Deweyevog zapisa prošlo je više od 110 godina, a škole se nisu pretvorile (barem u većini slučajeva) u institucije koje će djecu naučiti kvalitetno misliti, već ih filaju informacijama i, što je najgore, imaju tendenciju učiti učenike/djecu što misliti. Poražavajuće posljedice toga su ovaj  masovni odlazak mladih i perspektivnih ljudi izvan granica RH, pesimizam koji vlada našim društvom, neodgovornost donositelja odluka, ali i  nepovjerenje koje većina građana ima prema sustavu u kojem žive –   kratko i jasno secira samu srž problema današnjeg obrazovnog sustava u  Hrvatskoj, a posredno i čitavog društva doc. dr. sc. Bruno Ćurko, osnivač  i predsjednik zadarske udruge za kreativno i kritičko razmišljanje "Mala  filozofija". Povod za razgovor je izdavanje slikovnice "Filozofija – ma što  je pak to? 13 priča o antičkim filozofima", objavljene prije nekoliko dana  koju je Ćurko napisao zajedno s kolegom Matijom Matom Škerbićem.  Ilustracije je radio Mirko Ćalušić. Slikovnica na djeci primjeren način odgovara na pitanja o tome tko smo i što smo, što je svijet, što je svemir,  obrađuje pitanja o tome čime se bavimo i što radimo te kako trebamo  živjeti i ponašati se, kao izvrstan udžbenik za one na kojima svijet ostaje  – mališane. A upravo su oni – dva mališana, Brunova djeca, i pokrenula  osnivanje "Male filozofije" i to prije 10 godina.

Od studenata do umirovljenika
– Na osnivanje udruge su me potakla vlastita djeca: Tena i Ivan. Postavljali su filozofska pitanja, kao što većina djece postavlja, što me potaklo  da istražim je li netko iskoristio tu dječju filozofsku znatiželju i naišao na  Matthewa Lipmana (op. a. osnivača filozofije za djecu). Dobro sam sve  to proučio i zajedno s Ivanom Kragić složio naš prvi projekt vezan za filozofiju s djecom: "Pogled u vlastito mišljenje". Bilo je to 2008. godine.   Od tada smo odradili mnoštvo domaćih, ali i desetak EU projekata u kojima, doslovno, surađujemo s većinom europskih stručnjaka koji se bave  filozofijom za djecu, ranim etičkim obrazovanjem i kritičkim  mišljenjem, rezimira Ćurko.
Udruga broji 50 članova, od studentske populacije do umirovljenih  učiteljica, a predsjednik kao najvažnije projekte izdvaja spomenuti "Pogled u vlastito mišljenje" kao početak i inicijaciju svega onoga što se kasnije događalo kao i nekoliko drugih.
– Mislim da su bitni projekti vezani uz rano etičko obrazovanje, sve redom EU projekti ETHOS, ETHIKA (koje smo uspješno završili) kao i projekti u tijeku: LITTLE i AVAL. Tu su i projekti vezani uz etiku u srednjim  školama COMET i Integrating Ethics Of Sport in Secondary School Curriculum, zatim projekt BEAGLE Bioethical Education and Attitude Guidance for Living Environment koji se usmjerava na rano bioetičko obrazovanje. Cilj projekta je razviti edukativne materijale u kojima bi se poticalo razvijanje senzibiliteta prema ne-ljudskim životinjama i biljkama.  Tu je i projekt TRACE u okviru kojeg upoznajemo djecu s tradicionalnim  dječjim pričama iz Slovenije, Grčke, Latvije, Španjolske i Hrvatske, nabraja Ćurko.
Rezultat spomenutih projekata, zapravo djelovanja udruge, su mališani koji misle s velikim „M“.

Kritičko mišljenje kao alat
– Koliko nam danas treba da dođemo do potrebne informacije? Dva  klika računalnim mišem. Većina činjenica nam je lako dostupna. Je li onda logičnije da djecu učimo kako birati i koristiti informacije koje im se  pružaju ili ih je logičnije učiti informacije napamet. Dakako, jedan dio  informacija je nužan. Danas je svaka osoba "napadnuta" s neizmjernim  brojem informacija, što istinitih, što lažnih. Kako će se generacije boriti  sa svim tim informacijama, ako im nismo dali alate s kojim će znati izabrati i iskoristiti informacije, a taj alat jest kritičko mišljenje. Međutim,  naš je obrazovni sustav kao i većina ostalih obrazovnih sustava trom,  spor i gotovo nepromjenjiv tako da nada leži u neformalnom obrazovanju. Prije par dana sam se vratio iz Helsinkija gdje sam sudjelovao na jednoj konferenciji te sam s kolegom Antonijem odradio i jednu radionicu  u njihovoj srednjoj školi. Kad smo došli u školu u dvorani se održavala  jutarnja profesorska svirka. To nije svaki dan no svaki je dan nešto u izvedbi ili učenika ili profesora. Tako im počinje svaki školski dan, dakle ili  svirkom ili predstavom ili stand up komedijom ili nečim sličnim. Sam  školski sat traje 75 minuta, a djeca su u školi skroz opuštena. Rasprava  koju smo vodili s njima o toleranciji bila je na zavidnom nivou. Ne boje  se verbalizirati svoj stav i argumentirano ga braniti. Velik dio formalnosti  koje postoje u našim školama tamo ne postoji. Čini mi se kako tamo  učenici imaju puno veću slobodu, no samim time i dio odgovornosti  prelazi s učitelja na njih što u konačnici rezultira i njihovom većom odgovornošću. A tvrde da Finska ima najbolji obrazovni sustav, informira  nas Ćurko.
Naučiti djecu da misle, da sami zaključe i formiraju neke stavove vjerojatno je najvažniji dio obrazovnog procesa i svakako težak no istovremeno i lijep, kako dalje doznajemo od Ćurka.

Motivirati djecu da misle
– Naučiti djecu da izraze argumentirani stav, da formiraju vlastito  mišljenje težak je proces. Sami učenici kažu na početku kako im je to  teško. No ljepota je upravo u tome, da se napreduje potrebno je uložiti  veliki trud, a pritom su rezultati nemjerljivi. Naš posao je da pronađemo  načine kako ih motivirati da misle svojom glavom i tu leži ljepota ovog  posla, od rada s klincima u razrednoj nastavi pa sve do rada sa studentima, iskren je profesor.
A iskreno odgovara i na pitanje misli li da se u Hrvatskoj, dakako i ne  samo ovdje, planirano onemogućava djecu da misle svojom glavom kako bi ih se kasnije lakše upotrijebilo, manipuliralo s njima.
– Svakoj je vlasti cilj da se održi na vlasti. Zamisli društvo u kojem nitko  ne misli svojom glavom, nitko ne zaključuje. To je idealno upravo onima  koji žele ili biti ili se zadržati na vlasti. To je moj odgovor, rezolutan je  profesor. 
Odgovara i na pitanje jesu li mladi danas gluplji od svojih roditelja, što  je jedna od teza koja se u zadnje vrijeme dosta provlači u javnosti.
– Ne bi se baš složio. Dolaze nove generacije koje su puno više vezane  uz tehnologiju. Puno manje se čita, a više surfa. Drugačije shvaćaju svijet, pa i samo studiranje. Danas veći broj ljudi studira nego prije pa je samim time i veća raznolikost studenata. Postoje razlike između generacija, no nove generacije ne bih nazvao "glupljima". Puno je pozitivnih  primjera koji idu u prilog tome. Da spomenem samo srednjoškolce iz  Dalja koji su sami pregovarali s načelnikom da im ustupi zemljište za  Street workout poligon pa sami dizajnirali i na kraju napravili svoj Street  workout. Ili djevojke iz MIOC-a koje su dva mjeseca svaku subotu farbale, pilale, radile s ubodnom pilom, sklapale klupe… Kako bi uredile park  na Sfingi. Postoji mnoštvo takvih primjera. Nisu mladi ništa gori ni bolji  od svojih starijih, barem ne radi njih samih. Ja 12 godina organiziram  kvalifikacije i vođa sam na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi. Svake  godine vodim dva najuspješnija učenika na ovo međunarodno događanje u kojem sudjeluje pedesetak zemalja svijeta. Ti mladi ljudi me  svake godine oduševljavaju svojim promišljanjima, radom, trudom i zalaganjem. Prva generacija koja je išla bili su maturanti 2007. godine.  Ovogodišnji filozofski olimpijci su maturanti Tara i Viktor s kojima idem  u Rim 16. svibnja i koji svojom inteligencijom, radom i trudom nisu ništa  gori niti bolji od onih iz 2007. godine, ističe Ćurko.
Puno je toga što predsjednik "Male filozofije" radi. Kako dodaje, do  kraja godine planira finalizirati i dva knjižna projekta s, kako kaže – naj  fotografom ovog dijela Europe: Stipom Suraćem.
– Zajedno nekoliko godina pripremamo dvije knjige: "Pun armerun –  51 priča s Mediterana" o 51 pojmu vezanom uz Mediteran (maslina, vino, grožđe, srdela, kapari, manula, mocira…) te knjigu koja se rađa već  četiri godine: "Heavy Metal Catharsis", knjigu o najdražoj nam glazbi,  najavljuje Ćurko.

Zadar i "Mala filozofija"
– Mislim da smo ok prihvaćeni u Zadru s obzirom na ono što radimo.  Imamo jednu grupu učenika, koje ovom prilikom pozdravljam, i koji  već šest godina svaki tjedan dolaze na naše radionice. Započeli su kad  su išli u vrtić, a sad su već petaši. Nažalost radi administracije koju sa  sobom donosi projektna dokumentacija, nismo u prilici imati više grupa no zainteresiranih svakako ima, ističe Ćurko.

"Kritičko mišljenje u nastavi  filozofije, logike i etike" 
Ćurko je napisao i knjigu "Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike". Kaže da ju je radio iz čiste potrebe.
– Ta je knjiga moj izmijenjeni/dotjerani doktorat. Kako sam dugo vezan uz metodiku nastave filozofske grupe predmeta, a kritičko mišljenje  je nešto usko vezano uz filozofiju i filozofiju s djecom razradio sam ideju  doktorata i eto – nastala je knjiga. Danas svi pričaju o kritičkom  mišljenju i oni koji znaju što je to i oni koji i nisu baš upoznati. U prvom  dijelu knjige pokazujem kako je kritičko mišljenje u biti samo light philosophy. Ono je neraskidivo vezano uz filozofiju. U tom dijelu knjige ukazujem na razvoj teorije kritičkog mišljenja od sofista, Sokrata, Aristotela,  Tome Akvinskog do Deweya i Lipmana. Kritičko mišljenje je naravno neodvojivo od logike (formalne i neformalne) pa o tome pričam u drugom  dijelu knjige. Treći dio je vezan uz etiku i etičko obrazovanje i nužnosti  upotrebe kritičkog mišljenja u etičkom obrazovanju. Naravno tu je i jedno malo poglavlje o filozofiji s djecom. Knjiga je promovirana u Splitu,  Ohridu, Cresu, Osijeku, a od komentara koji su sasvim dobri bih izdvojio  komentar dr. Marjana Šimenca s FF u Ljubljani koji je zaključio kako mu  je žao što nije, osim kao recenzent i on sudjelovao u pisanju knjige. A kolega Marjan, po mom mišljenju, najbolji je metodičar za filozofiju u  ovom dijelu Europe.

"Umjetnost suhozida"
Ćurko je prošle godine napisao i knjigu "Umjetnost suhozida", u suradnji s prof. Darkom Tokićem.
– Darko je putovao po svijetu, fotografirao i pisao o povijesti suhozida  pa me je zamolio da ja napišem dio o estetici suhozida. To mi je bio pravi  izazov. Na kraju je ispala jedna sasvim dobra i ugodna knjižica o suhozidima, ponosan je Ćurko.

Biografija
Bruno Ćurko je diplomski studij završio u Zadru, doktorirao na FF u  Zagrebu. Docent je na Odsjeku za učitelje na FF u Splitu gdje predaje i  na Odsjeku za filozofiju. Radio je i u Rovinju i Zagrebu.

"Mala filozofija" danas –  7 projekata i  partneri iz 15 zemalja Europe
 Trenutačno radimo na sedam projekata u kojima imamo partnere iz  15 zemalja Europe. Budžet nam je više od 90 posto iz EU fondova kao  što su nam i aktivnosti više od 60 posto izvan granica Hrvatske. Moglo  bi se reći da nas više prepoznaju izvan granica RH nego u svojoj zemlji.  Osobno, u zadnjih godinu dana (od svibnja prošle godine) odradio sam  predavanja i radionice u Sloveniji, Slovačkoj, Kini, Finskoj, Crnoj Gori,  Makedoniji i Italiji te sam ukupno na tim putovanjima bio više od mjesec i pol, a to je skoro šestina godine. I tako posljednjih 5, 6 godina, rezimira Ćurko.