Kako redefinirati poziciju kulturne periferije?

Posljednjeg dana Artakt 6 festivala Teatra VeRRdi predstavila se svojim programom udruga Siva zona s Korčule koja se bavi suvremenom umjetnošću, kritičkim turizmom i redefiniranju pozicije kulturne periferije otoka na kojem djeluje. Uz goste Darka Fritza i Glida Bavčevića i projekciju dvaju kratkih filmova strukturirani razgovor s publikom moderirao je sociolog Hrvoje Pašalić. Organizacijom ovoga događaja organizatori su željeli problematizirati i saznati iskustva i probleme organiziranja suvremene umjetnosti na otoku.
Udruga »siva) (zona«, stacionirana na Korčuli, od svog osnutka 2006. godine teži redefiniranju pozicije kulturne periferije otoka na kojem djeluje. Temeljeći svoje djelovanje na promicanju i podupiranju suvremenog audiovizualnog jezika urbane kulture, udruga kroz progresivne kulturno-umjetničke prakse nastoji unaprijediti likovnu i medijsku kulturu otoka i »razdrmati« hermetičnu ponudu sredine koja je dominantno usmjerena na tradicionalne kulturne sadržaje. »siva zona« svoj rad zasniva na četiri međusobno isprepletene programske linije koje se odnose na različite aspekte ljudskog djelovanja – održivost, ekonomiju i kontekst – promatranih kroz prizmu suvremene umjetnosti i kulture.
Publika je također imati priliku pogledati projekcije dvaju kratkometražnih dokumentarnih filmova prikazanih na recentnom predstavljanju platforme »Kritički turizam 1: fokus Jadran« koju »siva) (zona« pokreće u suradnji s umjetničkom organizacijom »Apoteka« (Vodnjan) i kolektivom »Placa« (Dubrovnik): »Mezostajun« (2018.) Ivana Ramljaka te »Split Waltz 021_123« (2019.) Gilda Bavčevića.
Mezostajun je eksperimentalno dokumentarni film koji istražuje prostorno-vremenske odnose u mediteranskom gradu u kojem se uvelike razlikuje uloga javnih prostora grada u životu ljudi, ovisno o dobu godine. Film istražuje razlike između ljetnog i zimskog života. Filmski ispremiješani elementi ljeta i zime, u percepciji gledatelja stvaraju novi egzistencijalni međuprostor nazvan »mezostajun«.
U videu »Split Waltz 021_123« istovremeno pratimo tri paralelna videoperformansa izvedena u splitskoj staroj gradskoj jezgri: hodanje unatraške kroz zakrčenu središnju zonu, ležanje u središtu Vestibula i skakanje na Peristilu tijekom smjene Dioklecijanove straže. Stvarajući interaktivne situacije unutar uhodanih dnevnih tokova turističkoga grada, Gildo Bavčević subjektivno promatra, ali i intervenira u javnome prostoru te tako istodobno komentira, otvara i sukobljava različite poglede na javni prostor.