Jednoga dana sigurno ću biti izbornik Hrvatske i trener u ligi petice!

Nenada Bjelicu protiv Šahtara očekuje vjerojatno najvažniji trenutak u dosadašnjoj trenerskoj karijeri, a Dinamo jedna od najznačajnija utakmica u bogatom kurikulumu maksimirskoga kluba.
– Uf, imao sam ja već najvažnijih utakmica u karijeri, stalno dolazi neka najvažnija. Uostalom, utakmica protiv Šahtara bit će 455. u mojoj karijeri, tijekom koje je bilo puno sudbonosnih, povijesnih, odlučujućih i utakmica poslije kojih više nije bilo života… Po tom pitanju sam apsolutno opušten, život uvijek ide dalje i ići će dalje. Dobro, utakmica sa Šahtarom može biti odlučujuća za naš plasman u drugi krug Lige prvaka, ali i ne mora, jer poslije nje imamo još dvije utakmice u kojima možemo osvojiti šest bodova. Međutim, naravno da bismo pobjedom napravili velik korak ka drugom mjestu u našoj skupini.
Mijenja li išta u pripremi utakmice činjenica da možete napraviti jedan od najvećih dosega u povijesti Dinama?
– Pripremao se za tu utakmicu kao i za svaku drugu. Potpuno neopterećeno. Pokušat ćemo se dobro pripremiti u svakom pogledu, taktičkom i fizičkom, momčad će biti motivirana, igrat ćemo pred punim stadionom. Vjerujem da ćemo odigrati dobru utakmicu i dati sve od sebe, a vidjet ćemo na kraju koji će biti rezultat.
Je li moguće u pripremi utakmice sa Šahtarom zanemariti emocije?
– Mislim da mi to dosta dobro hendlamo cijelo vrijeme, ovo je naša dvadeset šesta europska utakmica i puno je bilo važnih i odlučujućih, utakmica u kojima smo rušili rekorde… Međutim, ja se time uopće ne zamaram, nastojim i dečke ne zamarati, želim ih samo dobro pripremiti za utakmicu kako bi zadatke na terenu ispunjavali maksimalno ozbiljno i disciplinirano. Međutim, isto tako želim da uživaju u ovim trenucima, jer ovo doista jesu jedni od svjetlijih trenutaka u zadnjih pedeset godina Dinamove povijesti, a oni u njima sudjeluju. Zbog svega toga moraju biti ponosni i uživati u atmosferi i euforiji, ali istodobno stajati čvrsto za zemlji. S tim nemamo problema pa nas ozračje uoči te utakmice može samo dodatno stimulirati.
Hoćete li reći nešto posebno igračima u svlačionici pred utakmicu sa Šahtarom?
– Za ovakve utakmice ne trebaju nadahnuti govori, momčad je sama po sebi motivirana i bilo kakav nadahnuti govor u ovom slučaju može biti samo kontraproduktivan. Momčad osjeća atmosferu i euforiju, a ja kao trener ne smijem još više pasti u tu euforiju, jer onda iz dobrog možemo napraviti loše, a to ne želimo. Vjerujem da ćemo biti na vrhunskoj razini.
Možda će nekima zvučati apsurdno, ali uspjeli ste postići da Dinamo u srijedu kao favorit dočekuje Šahtar koji već dugi niz godina igra Ligu prvaka?
– Mislim da u toj utakmici nema izraženog favorita, a ako je netko favorit, onda je to sigurno Šahtar. Zbog iskustva, jer u Šahtaru igraju pojedinci koji su odigrali na pretek jakih europskih utakmica. Jednako tako, Šahtar u svojim redovima ima puno ukrajinskih reprezentativaca koji stalno igraju utakmice života ili smrti. Šahtar je nezgodan protivnik koji ima velik broj kvalitetnih individualaca u momčadi. Zbog svega toga pred nama je težak zadatak, ali ne i nepremostiv.

Pulski minus
Uskoro će biti godinu i pol dana otkako ste preuzeli Dinamo, riječ je o razdoblju tijekom kojega ste uglavnom nizali uspjehe, izuzev izgubljenog Kupa od Rijeke prošle sezone i ispadanja od Young Boysa u play-offu Lige prvaka?
– Htjeli smo ući u Ligu prvaka, ali na kraju je ta Europska liga ispala za nas više nego dobra. S tog stajališta ne ostaje neki preveliki žal, pogotovo što smo odigrali kvalitetno u obje utakmice s Young Boysima. Nogomet je, međutim, nepredvidljiv i nekad izgubiš kao što mi tada izgubili. Drugi minus jest poraz od Rijeke u finalu Kupa, ali izgubiti utakmicu od Rijeke nije nikakva sramota. Rijeka je velik klub, dobro vođen, konstanta u hrvatskom nogometu, posljednjih godina jednom je bila prvak, osvajala kupove. Iskreno, mi smo tu utakmicu dočekali malo ispumpani, zbog svih iskušenja koje smo imali tijekom osam ili devet mjeseci. Naravno da je ta utakmica za nas bila bitna, ali kod igrača Rijeke vidjela se veća žar za pobjedom i zato su nas pobijedili.
Što je bilo ključno u stvaranju europskog Dinama?
– Po prirodi sam optimist, vrlo pozitivan i oko sebe okupljam iste takve ljude pa zajedno širimo pozitivu i optimizam. Moja su očekivanja uvijek maksimalna, nisam s Dinamom došao samo osvojiti prvenstvo i kup, već sam očekivao da ćemo napraviti iskorak u Europi, a to se i dogodilo. Nisam se opterećivao prošlošću, nego isključivo gledao u sadašnjost i pokušao tu sadašnjost napraviti ljepšom i boljom. Mislim da smo u tome svi skupa i uspjeli. Naravno da dio zasluga pripada i mojim prethodnicima, odnosno ljudima u klubu koji su napravili zdravu bazu i stvorili od Dinama u svakom segmentu vrhunski europski klub. Zbog svega toga moj je posao bio olakšan, ali očekivanja su bila maksimalna. Uostalom, u nekim pregovorima za svoj ugovor ja sam stavljao klauzulu koja je podrazumijevala premiju za prezimljavanje u Europi. Time sam sve rekao.
Mogli ste krenuti linijom manjeg otpora i angažirati nekoliko skupih pojačanja, ali odlučili ste se za jedan sasvim drukčiji put?
– Ja sam trener koji je poznat po tome što stvara momčadski duh, trener kojem je momčad iznad svakog pojedinca. Tražio sam za Dinamo igrače koji se mogu uklopiti u moju filozofiju. Pritom sam imao puno razumijevanja u sportskom dijelu upravljanja unutar kluba, odgovorni ljudi poslušali su moje ideje i moj način razmišljanja pa smo uspjeli stvoriti vrlo karakternu momčad s nekolicinom dobrih, iskusnih igrača, koji su bili predvodnica mladima i talentiranima.

»Za ovakve utakmice ne trebaju nadahnuti govori, momčad je sama po sebi motivirana i bilo kakav nadahnuti govor u ovom slučaju može biti samo kontraproduktivan. Momčad osjeća atmosferu i euforiju, a ja kao trener ne smijem još više pasti u tu euforiju, jer onda iz dobrog možemo napraviti loše, a to ne želimo. Vjerujem da ćemo biti na vrhunskoj razini
Nenad Bjelica
U svakom slučaju ste unaprijedili igračke kvalitete Olma, Petkovića, Oršića, Mora, Šunjića…
– Nije prvi put da sam od nepoznatih igrača napravio puno. U Lechu iz Poznanja sam podigao igrače koji su po dvije godine bili u lošem stanju i lošoj energiji. Do te mjere da smo u jednoj godini zaradili 16 milijuna od transfera, što je velika brojka za poljski nogomet. Neki odbačeni igrači potpisali su za Sampdoriju, kijevski Dinamo, Southampton… To je moja zadaća kao trenera, pokušati od pojedinaca izvući maksimum i uklopiti ih u kvalitetnu momčad, jer momčad je ta koja izbacuje pojedince. Ako momčad dobro funkcionira, onda mogu i pojedinci doći do izražaja. Kad bih krenuo nabrajati pojedince Dinama koji su napredovali u posljednje vrijeme ovaj bi intervju potrajao dva sata. Mnogi su igrači postali hrvatski reprezentativci, Gojak je postao reprezentativac Bosne i Hercegovine, Kadzior reprezentativac Poljske, Olmo je na vratima španjolske reprezentacije, vratili smo u život Leovca… Dakle, puno je toga dobroga napravljeno, a to se najbolje vidi kad dođe reprezentativna pauza pa ostanemo raditi samo s petoricom igrača.
Što je po vama najvrednije što ste postigli s Dinamom?
– Sve skupa. Individualni razvoj igrača u svakom slučaju, jer Dinamo i svi ostali hrvatski klubovi žive od prodaje svojih igrača. Možeš imati rezultat, ali ako ne razviješ igrača, to onda nije kompletan posao. Stvaramo igrače, unapređujemo ih, a istodobno stvaramo dobru igru i rezultat. To nije lagan posao, treneri znaju o čemu pričam.

Promjena mentaliteta
Igrači Dinama koji su donedavno bili gubitnici, danas u Ligi prvaka imaju sasvim drukčiji gard?
– Promijenili smo mentalitet igrača, općenito energiju oko Dinama, jer je ranije bilo dosta negative. Okrenuli smo se radu, stvaranju momčadi i momčadskog duha, a to je donijelo dobre rezultate.
Koliko eventualna pobjeda nad Šahtarom i plasman u drugi krug Lige prvaka može utjecati na vašu trenersku karijeru?
– Mislim da ne puno. Ne stvaram ja sebi pritisak da nešto moram, ja to želim. Prezimljavanje u Europi moj je i naš zajednički cilj, vrijeme će pokazati hoćemo li to ostvariti kao drugoplasirana ili trećeplasirana momčad u skupini. Međutim, da će to nešto promijeniti u našim životima, ne vjerujem. Već sad smo postigli puno, ali naravno da želimo još više.
Već izvjesno vrijeme u nogometnim kuloarima slovite za legitimnog nasljednika Zlatka Dalića za kormilom reprezentacije. Možete li se pobliže odrediti po tom pitanju?
– Ako ću biti iskren, meni je svakodnevni rad s momčadi vrh vrhova. Kad bih došao u priliku biti izbornik, ne znam kako bi se osjećao. Možda bih se i u toj koži dobro osjećao, međutim, ja uvijek kažem da u životu sve dolazi spontano. Ne želim ništa forsirati niti donositi odluke preko koljena. Hoće li me ljudi iz HNS-a htjeti u određenom trenutku i hoću li ja u tom trenutku biti slobodan na tržištu ili ne, ne znam, ali svakom hrvatskom treneru san je biti izbornik reprezentacije. Vjerojatno će se to jednog dana dogoditi, ali stvarno mi je teško procijeniti kad će to biti. Što god, činjenica da me se spominje u tom kontekstu ispunjava me velikim ponosom.
Uspjeli ste, što u nas nije uvijek jednostavno, postati miljenik nogometne nacije, poput Dalića koji je lani s Hrvatskom osvojio povijesno srebro. Podjednako vas cijene »hajdukovci« i Riječani, ne samo »dinamovci«?
– To mi je drago čuti. Srećem se s puno ljudi i navijača Hajduka, Rijeke i ostalih hrvatskih klubova, to o čemu pričate osjećam u neposrednom kontaktu s njima. Mislim da smo po tom pitanju puno napravili našim nastupima, ponašanjem i izjavama pa je slika o Dinamu sada ipak drukčija. To što nas prate i navijači drugih klubova ispunjava nas velikim zadovoljstvom i ponosom, lijepo je kada cijene naše rezultate i to što postižemo. Na kraju krajeva, svi želimo boljitak hrvatskog nogometa.
Hoće li Hrvatska uskoro na Rujevici izboriti EURO?
– Hoće. Uvjeren sam u to.

Splićanima prednost
Hoće li Dinamu ove sezone u HNL-u veći konkurent biti Hajduk ili Rijeka?
– Rekao bih da Rijeka i Hajduk ove sezone kvalitetu momčadi imaju na istoj razini. Rijeka opet ima podršku navijača koju Hajduk uvijek ima pa i po tom pitanju sve izgleda izjednačeno. Igrati na Rujevici slično je kao i igrati na Poljudu, uz vruću atmosferu to su doista teški tereni. Eh sad, Burić je trener koji zna Hajduk i mentalitet tog kluba, već je i radio na Poljudu, za razliku od Rožmana koji je mlad i koji tek treba uvidjeti što je Rijeka, kakvi su njezini navijači i nogometno podneblje u ovom kraju. U Sloveniji je dokazao da je vrhunski trener, ali u Hrvatskoj se tek treba dokazati. Kao strancu mu neće biti lako, jer smo prema strancima uvijek malo kritičniji, ali recimo da su izgledi Rijeke i Hajduka ove sezone podjednaki. Međutim, što se tiče našeg najvećeg konkurenta, u ovom bih trenutku laganu prednost ipak dao Hajduku.
Tim više što je Rijeka proživjela svojevrsnu krizu rukovođenja koja je rezultirala naprasnim odlaskom Igora Bišćana?
Od polaznika vaše klase na Akademiji HNS-a najdalje su dogurali Niko Kovač koji je do jučer bio trener Bayerna, odnosno Igor Tudor koji je donedavno bio trener Udinesea. Hoće li i Bjelica jednog dana prema ligama »petice«?
– Mislim da je u ovom trenutku bolje biti trener Dinama, nego Udinesea, ali ja ću jednog dana sigurno dosegnuti razinu Nike Kovača. U kojoj zemlji, ne znam, ali sigurno ću biti trener kluba iz liga »petice«. Za to živim i radim, to mi je u glavi. Pritom nemam nikakav pritisak da to mora biti sutra, ali to mi je cilj.
Obitelj vam živi na zapadu što vam u svakom slučaju olakšava odluku?
– Sad smo stalno zajedno i to je ono što olakšava moj posao u Dinamu, jer gdje god sam bio, druga godina mi je bila dosta teška, jer mi je obitelj silno nedostajala. Ne živiš sa suprugom, ne vidiš svoju djecu kako odrastaju, poslije određenog vremena to postaje teret. Sad smo od sedam dana barem pet zajedno, ili sam ja u Klagenfurtu, ili oni dođu u Zagreb, ili negdje odemo svi zajedno. Prošle godine smo u rujnu bili u Opatiji, obišli otoke Cres, Krk, Lošinj…
Preporuka je samo da ne gledate utakmice vaših protivnika dok ste na obiteljskom ručku?
– Ha, ha, ha… Nekome je u tom slučaju čaša bila do pola puna, a nekome do pola prazna. Bilo je onih koji su govorili: »Vidi ga, izveo ženu na ručak pa gleda utakmicu«, ali i onih koji su me hvalili da sam vrhunski profesionalac. Svatko to vidi na svoj način. Situacija je bila takva da je utakmica bila rano, da sam imao dogovoreno čuti se s nekim medijima poslije utakmice i želio sam biti upućen. Dakle, nije to bila klasična analiza protivnika, nego sam htio biti spreman za te pozive. To je prava istina, a neka misli tko kako hoće.

HAJDUK I RIJEKA
Recimo da su izgledi Rijeke i Hajduka ove sezone podjednaki. Međutim, što se tiče našeg najvećeg konkurenta, u ovom bih trenutku laganu prednost ipak dao Hajduku.

Odnos Zdravka Mamića i mene je pun poštovanja
Nikad ne skrivate da ste u odličnim odnosima sa Zdravkom Mamićem, čak i danas kada baš i nije popularno dovoditi vas s njim u bilo kakav kontekst?
– Ja ne ulazim u polemike što je bilo prije mene, to me se ne tiče. Od trenutka kad sam postao tema Dinama, Zdravko Mamić je prema meni iskazao maksimalno poštovanje i ja to poštujem. Imam njegovo veliko povjerenje, daje mi jako puno slobode u odlučivanju. Često razgovaramo o nogometu i nikad mi ništa ne nameće, a on je čovjek koji o nogometu jako puno zna. U privatne stvari Zdravka Mamića se ne petljam niti donosim nekakve procjene, vrijeme će pokazati je li pogriješio ili ne. Međutim, njegov odnos prema meni je vrhunski, a njegov značaj u stvaranju ovog Dinama izuzetno velik. Najlakše bi sada bilo sve to pobiti i reći da on u tome nije sudjelovao, ali to ne bi bila istina. Na kraju krajeva, on je doveo mene, inzistirao je na Petkovićevu dovođenju, prihvatio moju ideju o dovođenju Dilavera… Naš je međusobni odnos pun poštovanja s obje strane, a u razgovorima se ne dotičemo ni jedne druge teme koja se ne odnosi na današnji Dinamo i njegov boljitak. Takav sam odnos imao i s Miškovićem u Speziji i sa svim svojim predsjednicima. U Lechu su me smijenili pa me i dan danas stalno zovu i pitaju za igrače, s Miškovićem sam i dan danas jako dobar, a morao me smijeniti u Speziji, čujem se i s ljudima iz Austrije. Općenito, s ljudima iz svih klubova u kojima sam radio imam korektan odnos, jer sam jednostavno takav, nekonfliktan. Sa Zdravkom se čujem jednom ili dvaput tjedno, po potrebi ja nazovem njega ili on mene. I to je to.
Jeste dogovorili premije za plasman u osminu finala Lige prvaka?
– Imamo pravilnik u klubu, sve se zna. Nema se tu što puno komentirati.