GODINE NISU VAŽNE Za utrku se pripremala kopanjem i nošenjem brimena drva po škrapama

Na jedinstvenoj sportsko-turističkoj, internacionalnoj utrci –  Škrapingu koji promovira otok Pašman sudjelovalo je čak 1.200 škrapera  iz 11 zemalja, a među njima i najstarija, 81-godišnja Ljubica Ljuba  Kuštera iz Kraja u Općini Pašman.
– Kako ne sudjelovati na Škrapingu kad je jedinstveni događaj gdje na  svakom dijelu vlada neopisivi optimizam i pozitivna euforija. Želim  upoznati nove ljude, a mnogi me poznaju i pozdravljaju, sretni što me vide, kazala je superbaka Ljuba Kuštera.
 Ovo je mačji kašalj, kao pero sam
Društvo su joj bili njeni otočani i Slovenci, dok izdrže njen tempo, 75- godišnja Jožica, bračni par Fredi i Vlatka i drugi.
– Nema velike tajne, važna je želja i sposobnost tijela da izdrži. Sport  mi je bio kopanje i po ovim škrapama na leđima i glavi prenijeti brimena  i brimena drva i galona vode. Ovo je za mene bio mačji kašalj, osjećala  sam se kao pero, sasvim ozbiljno će baka Ljuba koja će u povodu Dana  općine Tkon i blagdana sv. Benedikta, 11. srpnja, dobiti općinsko priznanje za izuzetni doprinos u promicanju Škrapinga.
Legendarna baka Ljuba svojevrsni je zaštitni znak ove međunarodne  otočne manifestacije. Mlađi joj se klanjaju do poda, pokazala je kako godine nisu bitne.
– Prvi put sam na Škrapingu sudjelovala kad sam imala 74 godine (7.  Škraping 2012.), a stazu od 20 kilometara sam prošla za četiri sata i deset  minuta. Imam ja još snage i za raditi i trčati, bez brige. I dogodine ću  sudjelovati, ako budem živa i zdrava, sve je u Božjim rukama, kaže baka  Ljuba.
Brime na meni, dite u meni
Već je 61 godinu u skladnom braku s mužem Pavom, 84-godišnjim  umirovljenim kalafatom, brodograditeljem drvenih brodova. Rodila je  petero djece koja su joj podarila 13 unučadi i petero praunučadi.
– Djeci sam od krumpira pravila modele za cipele, i nikad im nisam  dala da budu prljavi, učila ih moliti i poštivati obitelj, starije, ljude. A sad  najmlađe dijete ima 51 godinu, a najstarije 61 godinu, s neizbježnim  smiješkom priča baka Ljuba iz obitelji vlasnika Škvera Kuštera koji se u  primarnoj djelatnosti bavi modernom proizvodnjom i servisom brodova.
I za vrijeme našeg posjeta baka nema mira, stajati na jednom mjestu  njoj je vidljivo jedna velika pokora. Dakako, osim kad je u crkvi na molitvi, misi i pjevanju. Naime, aktivna je članica crkvenog zbora Krajke u crkvi sv. Dujma u sklopu Franjevačkog samostana.
– Cijeli sam život pomagala mužu na brodogradilištu, ribarila, kopala,  škaricala masline, blago gonila, drva nosila, dicu rađala. A koliko sam  brimena drva na leđima donijela. Brime na meni, dite u meni. Ali, ništa  nije bilo teško, rekla je baka Ljuba, rođena Šandrić iz susjednih Ugrinića.
S "pilon mučenicon", "priđi mi, dođi mi"
– Trupac od 10 ili 15 metara pilili smo brodskom pilom za rebra i kolumbu. Troje ljudi je trebalo piliti trupac, dva dolje i jedan gore.  Međutim, najčešće smo pilili samo nas dvoje. Pililo se s "pilon mučenicon" na onu "priđi mi, dođi mi". To je velika pila duga oko 1,70 metara,  veća od mene. Male trupčiće smo stavljali na rastohu, drvo u obliku slova "V". Posebna je priča iskriviti kontramadire, navodi baka Ljuba.
Vitalnu baku nije lako pratiti. Voli trčati, a ovih dana je stalno u masliniku, uzbrdo pola sata brzog hoda. Uživa u svom masliniku i "pentrati"  se po svetom stablu masline kako bi "poškaricala" svaku, i najvišu granu.  Ova Krajka u devetom desetljeću života učas se popne na stablo.
– Maslina je uvijek davala ulje za hranu, ulje za svjetlo, podsjeća baka  Ljuba koja na odmoru od "škaricanja" nasiječe drva pa se kući nizbrdo  vrača s brimenom drva i granja na leđima, nikad praznih ruku.  
Proteklog vikenda bila je u masliniku u Raštanima Gornjim, kod kćeri i  zeta.
– Oni žive u Zadru, a osim druženja sa svojima napravi se i dobrog posla u masliniku, ozarena lica govori baka Ljuba.
Inteligentna, snalažljiva, marljiva, radišna, vjerovali ili ne, piše i čita  bez naočala. Završila je svih šest razreda tadašnje pučke škole. Obavljala  je sve kućne poslove, radila u vrtu i masliniku, a učila čuvajući blago.
– Nikad nisam pušila, niti jedem salamu i paštetu. Molim krunicu,  idem u crkvu, hranim se od svega po malo, nikad previše. Lagana spiza,  riba, domaća i divlja zelen, sočivo, marmelada koju sami proizvodimo,  zimi nikad ne jedem poslije šest, a ljeti poslije sedam sati navečer. I stalno nešto radim i krećem se, otkriva svoju tajnu vitalnog života baka Ljuba kojoj je biti "fit", njezin stil života.

Najmlađi škraper  Karlo
Najmlađi škraper, čak 80 godina mlađi od bake Ljube, bio je 11-mjesečni Karlo Vojvodić iz Tkona.
– Moj sinčić Karlo i ja sudjelovali smo u obiteljskoj kategoriji Light na šest kilometara. Cijelom trasom sam ga nosila na leđima u naprtnjači, odnosno klokanu ili  klokanici, kazala je ponosna majka Bruna Vojvodić, koja će u svibnju po povratku s  porodiljskog nastaviti "trku", ali za bespovratnim eurima. Naime, Bruna je u Općini  Tkon zadužena za EU fondove.
Bruna Vojvodić je u klokanici sa sinom Karlom i prijateljicom, sumještankom  Antonijom Titulić, utrku završila s vremenom 58 minuta i 3 sekunde. Zanimljivo,  Bruna i Antonija su u ženskoj konkurenciji osvojile drugo i treće, a Karlo u muškoj  konkurenciji šesto mjesto.
  – Trčala sam zajedno sa sinom i prijateljicom Antonijom. Suprug Antonio je bio za  poslom, na ovdašnjem ribarskom brodu, plivarici Kun Dva, imala sam njegovu veliku  podršku. Već sam kao aktivna natjecateljica sudjelovala na Škrapingu, ali ovo s mojim Karlom bio je izuzetan doživljaj. Sa sinom na leđima doživjela sam nadasve  pozitivnu vibru. A kod podjele medalja i priznanja usprkos buci moj Karlo je spavao mirnim snom, ispričala je Bruna Vojvodić, koja će nakon porodiljskog dopusta  opet biti dio uspješnog Škraping tima.