Primjećuje se da je u novije vrijeme i kod nas običaj da se na Sv. Luciju prodaje pšenica, a što je ranije bio običaj samo u kopnenim krajevima. Isto tako, ni adventski vijenac nije ovdašnji običaj, a primjećujem da su ga i naši ljudi prihvatili u tek posljednjih nekoliko godina. No, to je normalno, svako vrijeme donosi svoje, kulture se miješaju, a ako se neki običaj na nekom području prihvati i tamo zadrži, on postaje tradicija, kazala je Jasenka Lulić Štorić
I za ovogodišnju veliku svetkovinu Božića, Isusova rođenja, intenzivne vjerničke pripreme započele su već prošlog tjedna kada je započelo i četverotjedno razdoblje Došašća. To je vrijeme priprave za istinsko doživljavanje i slavljenje Božića, vrijeme kada vjernici odlaze na mise zornice te razmišljaju o značenju Božića i snazi vjerskog života. A kako bi doživljaj vesele vijesti o rođenju Kristovu bio što potpuniji, blagdansko je vrijeme popraćeno i nizom običaja, simbolike i posebnog uređenja domova.
Sv. Nikola i Sv. Lucija
Izrada adventskog vijenca i kićenje božićnoga drvca s jaslicama na mahovini u podnožju, danas je priprava slična gotovo u svim dijelovima Hrvatske. O drevnim, pak, božićnim običajima zadarskoga kraja, od kojih se neki, unatoč širenju uvijek novih utjecaja, ponegdje njeguju i dalje, razgovarali smo sa zadarskom etnologinjom, kustosicom na Etnološkom odjelu Narodnoga muzeja Zadar, Jasenkom Lulić Štorić.
Poznato je da čitav božićni ciklus započinje s blagdanom Sv. Kate i traje sve do Sveta tri kralja, no kod nas se obično nastavlja i do blagdana zadarske zaštitnice Sv. Stošije. Niz je datuma u tom ciklusu posebno važnih, počevši od Sv. Nikole i Sv. Luce, do Badnjaka i najvećeg blagdana Božića, pa sve do Stipanja, Ivanja, Nove godine i naposljetku blagdana Sveta tri kralja. Kako je istaknula Lulić Štorić, najznačajniji datumi u vrijeme Adventa kod nas su Sv. Nikola i Sv. Lucija.
– Pripreme za veliki blagdan započinju običajima darivanja. Darivanje djece na blagdan Sv. Nikole, 6. prosinca, kod nas je ipak nešto novija pojava. Darovi najmlađima običavali su se naime, stavljati u čarapu koja je bila obješena na kominu za Sv. Lucu, 13. prosinca, a od tada bi se ujedno počela i sakupljati drva za zimu i blagdane, kazala je Štorić, pojasnivši kako je na zadarskom području Sv. Nikola dugo bio isključivo zaštitnik pomoraca, dok je u drugim krajevima običaj bio da na taj dan Sv. Nikola i Krampus obilaze djecu te da ona koja su cijelu godinu bila dobra i poslušna budu darovani, a oni zločesti od svetog Nikole dobiju šibu.
No, kako navodi, ti su se običaji do danas isprepleli, pa se u moderno doba cijelo blagdansko razdoblje, odnosno cijeli prosinac, naziva vremenom darivanja.
Istaknula je, također, kako je u ovo vrijeme Došašća nekad posebno značenje imala i Sv. Barbara, koja se obilježavala 2. prosinca, a kada se u obiteljima na zadarski otocima kuhala “sočivica”.
Paljenje badnjaka
Cijelo to vrijeme za veliki blagdan ljudi bi se pripremali duhovno, ali i uređujući svoje okućnice, a kako ističe Lulić Štorić, u Badnjoj je večeri jedan od najvažnijih simbola bilo upravo loženje panja – badnjaka.
– Običaji koji simboliziraju Badnjak su tradicija od vremena Rimskog Carstva, a u pojedinim se sredinama i danas njeguju. Za Badnjak je, naime, karakteristično paljenje badnjaka, odnosno debljeg komada drveta, koji se tu večer naloži i tinja kroz cijelo blagdansko razdoblje, sve do Tri kralja. U jadranskom dijelu palilo se obično drvo masline i to samo jedan badnjak, dok je u kopnenim dijelovima običaj bio paliti tri badnjaka, pojasnila je Lulić Štorić, naglasivši kako se u tijeku Badnje večeri badnjaku posvećivala posebna pažnja, a od sve hrane koju bi jeli ukućani stavljale bi se mrvice na badnjak, kao i vino.
– Običaj je bio da na Badnjak domaćin unoseći panj u kuću, gdje su ukućani okupljeni oko ognjišta, govori – dobro veče, ja i moj badnjače – a gospodarica ječmom posipa i donosioce i badnjake. Badnjak bi se potom stavljao na komin, gdje bi tinjao sve do Tri kralja, a ugarak badnjaka bi se naposljetku odnio u maslinik, jer se vjerovalo da će tako primiti blagoslov, kazala je Lulić Štorić, naglasivši kako se loženje badnjaka zadržalo sve dok god su postojala otvorena ognjišta te on s pojavom štednjaka polako nestaje.
Večera na Badnjak je posna. Jedu se riba, zelje, fritule, a u bogatijim kućama i bakalar. Vrijeme je to kada je na okupu najuža obitelj, pjevaju se božićne pjesme, a običaj je nekada bio, tijekom Badnje večeri i pucanje iz kubure, kao znak istjerivanja zlih sila. Na sam blagdan Božića, najsvečaniji dan, nakon obreda u crkvi, slijedilo je seosko okupljanje te božićni ručak koji za razliku od badnjeg sadrži obilje mesnog jela.
Pšenica i adventski vijenac
– U poslijepodnevnim, pak, satima, od Božića, pa sve do Tri kralja igrale su se božićne igre. U Velom Ižu igralo bi se na mindule. Uz ove bile su tu i neke dječje i mladenačke igre, a u najnovije vrijeme po otocima je rašireno igranje tombole. Nije bilo običaja da u čestitanje idu mladi, već bi, na primjer u Ražancu, čestitali muškarci: “Gospodaru od kuće čestitam ti porođenje Gospodina Isusa Krista i svoj tvojoj obitelji. Rodila ti šenica bjelica i vonova lozica i nevista djetića do drugog Božića”, priča etnologinja.
Osim badnjaka, važan božićni simbol je i svijeća, često postavljana u drveni ili keramički sud u središtu žita, a uz njih, božićno zelenilo i božićno drvce najizrazitiji su simbol suvremenog slavljenja Božića.
– Primjećuje se da je u novije vrijeme i kod nas običaj da se na Sv. Luciju prodaje pšenica, a što je ranije bio običaj samo u kopnenim krajevima. Isto tako, ni adventski vijenac nije ovdašnji običaj, a primjećujem da su ga i naši ljudi prihvatili u tek posljednjih nekoliko godina. No, to je normalno, svako vrijeme donosi svoje, kulture se miješaju, a ako se neki neki običaj na nekom području prihvati i tamo zadrži, on postaje tradicija, kazala je Lulić Štorić, pojasnivši kako je sve u čemu ljudi pronađu smisao, kao što je adventski vijenac ili pšenica, prihvatljiv običaj.
Povijest okićenog božićnog drvca
Okićeno drvce, iako danas neizostavno, ipak nije naša tradicija. Podaci o kićenju božićnog drvca sežu u Njemačkoj u početke 17. stoljeća, kada su ljudi podizali i kitili drvo i oko njega se zabavljali. Ti počeci bili su najprije vezani uz obrtnički sloj te su se dalje širili među aristokracijom. Tradicija kićenja kuća zelenilom i darivanje lovorovim grančicama, kaže Lulić Štorić, poznata je bila, još u rimsko doba, a zelenilom koje predstavlja vegetaciju, htjelo se potaknuti buđenje prirode i otjerati zimske sile smrti.
najnovije
najčitanije
Crna Kronika
OČEVID TRAJE
Zbog pucnjave kod Omiša policija uhitila pet osoba
Svijet
PRIRODNA KATASTROFA
Obilne kiše u južnom Brazilu ubile su gotovo 60 ljudi, više od 70 nestalih
Style
INFJ PERSONALITY
Možda imate jednu od najrjeđih osobnosti na svijetu. Ovo su znakovi kako to prepoznati
Košarka
NBA liga
Sjajni Anthony Edwards šokirao Jokićeve Nuggetse u Denveru u prvoj utakmici polufinala doigravanja
Zadar & Županija
DHMZ
Danas pretežno sunčano, temperature idu do 26 stupnjeva
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Subotnja špica bila je krcata Zadranima i turistima, pogledajte koga smo sreli
Zadar
BOKANJAC
ĐIR PO KVARTU (10) Bokanjac, selo na kraju grada: ‘Nitko ne vodi o nama računa, zatrpat će nas smećem…’
Županija
ŠTRAJK
VRTIĆ (NE)ĆE RADITI Štrajk najavljen 13. svibnja, Knez poručuje: ‘Ako im triba donit koji kolač, nek jave’
Zadar
Okupljanje
Bivši učenici Pomorske škole veselo proslavili 45. godišnjicu mature: Ovo je rasadnik profesionalnog kadra
Crna Kronika
PU ZADARSKA