Čubi: Neven je smiješan jer priča – istinu

Nakon poduže stanke, “poznati zadarski bubnjar” Damir Mihanović – Čubi ponovno dolazi u Zadar. Razlog je monokomedija “Tko radi štrajka od gladi” s kojom je ovog ljeta već imao prilike zaigrati na kazališnim daskama po Dalmaciji. Zadarsku premijeru njegovi “sugrađani” imat će prilike pogledati u ponedjeljak s početkom u 20 sati, kada će popularni Neven stupiti na binu Hrvatskog narodnog kazališta Zadar.
– Zatrovani smo politikom koja je stalno prisutna u javnosti. S druge strane, imaš Maseratije, Ferrarije, svi su bogati, jedna je operirala sise… Sve je nerealno. I sad taj lik, Neven, koji je zaživio kod ljudi, priča o toj situaciji, i što je najžalosnije on priča istinu i drago mi je da ga ljudi razumiju, umiru od smijeha, što je na kraju i tragično. Ima Neven i poruke, a to jest da nije problem u nekom drugom. Svi mi volimo kazati ‘Opljačkali su nas’, ali treba se pogledati u ogledalo, kazuje Čubi.
Iako je predstava već izvođena, ali i nagrađivana, o njoj se ne može previše čuti u medijima. Čubi to pojašnjava činjenicom da u predstavi nije bilo trideset mrtvih, a nije ni spolovilo pokazao:
– Da je bilo trideset mrtvih, da sam operirao nešto, ili da sam skupa s Grdovićem ležao na pozornici, ne samo da bih punio stranice nego bi mi to donijelo i posla. Mediji su danas tvorci kulturološkog PTSP-a. Ali briga mene, ja sam već odrastao. Iako, za ovu dicu nema pomoći…
Kostur predstave je inače uvijek isti, no tematika se mijenja ovisno o trenutno situaciji.
– To je predstava koja to i – nije. Jer, Neven je majstor koji radi scenografiju i u jednom trenu vidi ljude. I priča krene. Neven je inače prvo zaživio kod ljudi koji su me pitali i tražili. I onda se rodila monokomedija, pojašnjava Čubi, napominjući kako to nije stand up, kako su pojedini mediji prenijeli:
– Kod nas su ljudi otkrili stand up prije 7, 8 minuta, pa im se to svidjelo jer je to strani naziv. Stand up je nešto što se nikad ne radi iz drugog lika. O tome mogu pričati jer sam stand up radio vani i među prvima u bivšoj Jugoslaviji. Kad se nešto radi iz lika, to je onda predstava. Ali narod kod nas je takav da on guta sve. Narod čak misli da je Severina bogata. Da je, ne bi tražila nekakve kraljeve cinka i bakra, kazuje Čubi, dodajući kako Hrvati boluju i od još jedne bolesti, a to je da troše mali novac koji imaju da bi drugi mislili da ga imaju:
– Očito sam jedini od Hrvata koji se protiv toga bori, zaključuje.
Svoje priznanje Neven je ove prošlog ljeta pod publike dobio u Skradinu gdje je osvojio Zlatnu murvu, i to u jakoj konkurenciji poput Teatra Gavran. To mu je jedno i najdraže priznanje, kazat će Čubi, jer on ipak radi za publiku:
– Nevenov je cilj skrenuti pozornost na negativnost, ali na komičan način da se ljudi zabave. Bio sam puno puta na marketinški sređenijim predstavama gdje bi na toj ‘urnebesnoj komediji’ vidio da čovjek priča pola sata, pa se onda ljudi nasmiju deset sekundi, pa to onda bude ‘urnebesna komedija’. Ljudi bi se trebali smijati svako malo i nakon završetka komedije trebali bi se osjećati kao da su dva sata bili u teretani. Na taj način želim raditi. Publika je balans štanga za koju se treba znati uhvatiti i šetati po žici, ali ni to mi nije dovoljno nego želim napraviti i saldo. Valjda je to zato jer su to novi izazovi. Prošao sam dosta toga i nije mi problem izaći na ulicu i pričati s pijancima, ili ući u Sabor i jesti na račun poreznih obveznika sa saborskim zastupnicima. Mogu i piti Dom perignon na putničkom brodu, čega sam se isto nauživao radeći po tim brodovima, prepričava Čubi koji, što se tiče današnjice, ipak preferira kontakt licem-u-lice:
– Trebali bismo reći jedno drugom dobro jutro, a ne razgovarati preko odvjetnika. I trebamo znati da nas nitko ne može zabaviti ako se sami ne odemo zabaviti. Nisam informatički nepismen, ali smatram da je tehnologija jedno destruktivno biće. Ne koristi se na kreativan način. Istina, ima pojedinaca koje je koriste kreativno, ali većina to ipak ne čini. Razni ‘fejsbukovi’ i ‘redkarpeti’ – to je totalno otuđenje koje se koristi uz alibi da je život brži pa nemamo vremena. Ostali smo samo na jednoj dimenziji, a i ta je upitna. Moj je cilj kroz sat i pol predstave vratiti i druge dimenzije, s okusom i mirisom. Da ljudi izađu van i druže se. I da potom odu zadovoljni kući.

 U ZADRU KAO DOMA

Iako mu je nekoć bio česta stanica, grad Zadar u posljednje vrijeme Čubi ipak rjeđe vidi:
– Meni je u Zadru uvijek kao doma, ali stvarno tamo nisam dugo bio. Znao bih se zaletjeti do prijatelja, a prijateljska varijanta je bila u pitanju kada sam u tu zadnji puta i nastupao. Iako, što se tiče gaža, Zadar je u zadnje vrijeme kao LA, ima prostora i mjesta, ali ideš tamo gdje te ljudi pozovu, kazuje “poznati zadarski bubnjar” koji nikad nije želio demantirati taj naziv, iako mu je mjesto rođenja Split:
– I dan danas me znaju pitat ‘što ima novog u Zadru’, kazuje uz smiješak.