ZADAR VS. SVIJET Sorta koja je za Zadrane gotovo sveta i koju vole smatrati svojom

U svjetlu vinske karte Mediterana malo je sorti koje pričaju toliko različitih priča s obje strane Jadrana kao maraština. Za Zadrane je ona gotovo sveta, sorta koju vole smatrati svojom, autohtonom, iako vinogradi povijesti govore nešto drugačije. Istina je, Maraština je oduvijek bila nomad među sortama, a njena putanja vinogradima vodi nas do srca Toskane, regije Chianti, gdje je povijesno poznata kao malvasia bianca lunga. Iako postoje vrlo vjerojatne teze o grčkom podrijetlu sorte, teze su još u fazi brojnih ispitivanja.

U Toskani ta skromna bijela sorta oduvijek je bila podrška i tiha pratnja glavnom protagonistu, sangioveseu. Već u 19. stoljeću legendarni barun Bettino Ricasoli, jedan od najutjecajnijih ljudi Italije i kasnije premijer Italije, dao je svojevrsni »recept« za chianti, većinski sangiovese, malo canaiola za balans, i finalno – malvasia bianca lunga, nama znana kao maraština.

Njen je zadatak bio jasan, ublažiti tanine, smekšati strukturu i dodati dašak svjetline inače tamnom karakteru vina.

Dvije strane iste sorte

Toskanska maraština često nosi i naziv malvasia del chianti, a danas najčešće završava u kupažama svakodnevnih bijelih vina ili, ono što je možda najpoznatije, u desertnom vinu Vin Santo koje je napravljeno u passito stilu. Ta vina lokalni su specijalitet Toskane i vjerojatno najpoznatije svjetsko dostignuće ove sorte do sada.

Vin Santo donosi slatku zlatnu kapljicu, duboku i kompleksnu, oksidativnog stila, bogate aromatike i punog tijela.

No, kad je riječ o suhim vinima u Toskani, mjesto maraštine kao sorte danas nije glamurozno, često se uzgaja za masovnu proizvodnju ili u kombinaciji s drugim sortama poput trebbiana toscana, stvarajući jednostavna vina koja se piju bez neke posebne pompe.

S druge strane Jadrana maraština priča potpuno drugačiju priču. Ovdje ona nije suzdržana ni neutralna. Ovdje je ona glasna, zlaćanožuta i raskošna, ispunjena aromama žutog voća, marelice, zrele jabuke, pa čak i nježnim tropskim tonovima manga ili ananasa.

U sjevernoj Dalmaciji, osobito u okolici Zadra, ona nije tek podrška, već nositeljica terroira. Njeni nazivi, maraština na sjeveru i rukatac na jugu, nisu samo lingvističke razlike; oni bi mogli označavati stilsku distinkciju između vina koja dolaze iz različitih mikroklimata.

Položaj i terroir

Dok Toskana naglašava neutralnost i jednostavnost, Dalmacija je prepoznala potencijal ove sorte da ispriča priču svog terroira. Zajednička im je puna struktura, ali često i pomanjkanje svježine, te se mora iznimno pažljivo birati položaj i terroir kako bi se očuvala svježina te kako bi se uravnotežili relativno visoki alkoholi.

Iako DNK analiza potvrđuje da su maraština, malvasia bianca lunga, grčki pavlos i dalmatinska maraština jedna te ista sorta, stilski su gotovo neprepoznatljivi. Talijanska verzija ostaje vjerna ulozi sporednog glumca, dok je dalmatinska preuzela glavnu ulogu, polako se izgrađujući u lokalni specijalitet.

No, ni ovdje nije sve bajkovito, globalno zatopljenje i posljedično sve izraženiji alkoholi postavljaju izazove pred dalmatinske vinare. Kako očuvati balans i kako zadržati svježinu u vinu u svijetu koji se sve više zagrijava?

Preostaje nam zaključak kako maraština nije samo sorta, već ogledalo identiteta regije u kojoj se uzgaja. U Toskani ona ostaje podsjetnik na prošlost i tradiciju, a u Dalmaciji ona je priča o lokalnom ponosu, o sorti koja se izdiže iznad svoje povijesne uloge i stvara vina koja govore o dalmatinskom terroiru.

Poggio Maestrino, Poventa, Malvasia, 2021

Poggio Maestrino je imanje od 20 hektara u Toscani te je certificirani organski proizvođač.
Poggio Maestrino, Malvasia, Poventa izvrsno oslikava karakter toskanske malvazije, sorte koja je često u sjeni drugih lokalnih vinskih zvijezda, ali u ovom izdanju dolazi u svom punom sjaju. Vino se u čaši predstavlja
dubokom slamnatožutom bojom, koja s vremenom prelazi u toplije nijanse, najavljujući zrelost i eleganciju. Na nosu je svježe i profinjeno, s mirisnim tonovima gloga, cvijeta breskve i nježnim nagovještajem bagremovog meda.

Voćni spektar obuhvaća jabuku i bijelu breskvu, a diskretne herbalne note dodaju mu složenost.
Na nepcu je vino uravnoteženo, s blago zaobljenom teksturom i suptilnom slatkoćom koja se savršeno nadopunjuje s njegovom mineralnošću.

Mineralna podloga, rezultat je vinograda smještenih na visokim nadmorskim visinama u središnjoj Toskani te mineralnost produžuje završetak, ostavljajući ugodan, osvježavajući okus koji se dugo zadržava. Vino je elegantno i lagano za uživanje, idealno kao aperitiv ili uz lagana jela poput ribe na pari te uz lagana ljetna jela sa agrumima.

Ocjena: 89/100

Maraština, Fiolić, 2020 (crna etiketa)

Nasuprot talijanskom vinu, odabrali smo Maraštinu iz premium linije vinarije Fiolić kojoj je grožđe ručno brano i brižno selektirano. Ova Maraština donosi potpuno drugačiju ekspresiju. Vizualno zrači zlaćano- jantarnom bojom, sugerirajući nešto veću zrelost i koncentraciju negoli toskanska verzija.

Na nosu je bogata i slojevita, s dominantnim notama zrele marelice, breskve i laganim dodirom tropskog voća, ali bez uobičajene gorčine koja često prati ovu sortu u našem terroiru. Umjesto toga, tu je poprilično kremozna tekstura, što vinu daje dodatnu punoću i mekoću, a kratkotrajna maceracija upotpunila je egzotičnu strukturu vina.

Na nepcu je strukturalno jače, alkoholno bogatije, no fino balansirano tipičnom srednjom razinom svježine. Završetak je dugotrajan, s blagim bademastim tonovima koji ostaju na nepcu, čineći ga idealnim izborom za kombinaciju s bogatijim ribljim jelima, no vino je i idealan pratitelj ljubiteljima cigara ili pak uz kremozne tjestenine.

Vino odiše autentičnošću lokalnog terroira, elegantno spajajući punoću, aromatiku i harmoniju. Maraština Fiolić donosi puninu, autentičnost i poprilično duboku ekspresiju sorte, potvrđujući svoj status kao jedno od omiljenijih bijelih vina sjeverne Dalmacije.

Ocjena: 91/100