Obiteljska vizija ispričana je u svakom gutljaju

Na strmim padinama bajkovitog Oprtlja, gdje se uzdižu magloviti obronci ispunjeni aromama mediteranskog raslinja i tartufa, smjestila se jedna od najatraktivnijih vinskih priča moderne Istre – vinarija Ipša. No da bi se u potpunosti razumjelo vino obitelji Ipša, najprije treba upoznati njihova ulja. Jer vino u ovoj kući nije bilo početak, već nastavak potrage za terroirom.

Dugotrajna istraživanja

Još krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, Klaudio Ipša, tada već iskusni tartufar iz sela Ipši, započeo je ono što će kasnije postati prekretnica u hrvatskom maslinarstvu – proizvodnju visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. U to su vrijeme rijetki znali razliku među uljima, a kamoli govorili o terroiru, sortama, hladnoj preradi ili fenolima.

Klaudio, zajedno sa suprugom Irenom i sinom Ivanom, nije samo uletio u priču – on je želio znati više. Dugotrajna istraživanja i potpuna posvećenost kvaliteti rezultirali su prepoznatom izvrsnošću. Njihovih 4500 stabala na terasastim brežuljcima iznad Motovunske šume danas daje neka od najnagrađivanijih maslinovih ulja na svijetu. Sorte poput istarske bjelice, buže, leccina i frantoia govore jezikom savršeno zaokružene paukove mreže, bogate aromatikom, voćnošću i elegancijom.

I dok su maslinova ulja postala njihov zaštitni znak, vino je došlo kao logičan i promišljen nastavak filozofije prikaza oprtaljskog terroira.

Odležavanje vina

Godine 2010. zasađene su prve loze na kamenitim terasama iznad sela, a tri godine kasnije svjetlo dana ugledalo je i prvo vino – još uvijek nekomercijalno, namijenjeno samo prijateljima. Već sljedeće godine, 2014., obitelj odlučuje preskočiti berbu – godina je bila loša, a grožđe nije zadovoljilo njihove visoke standarde. Perfekcionizam koji karakterizira njihova ulja sada je prenesen i na vina.

Danas imanjem, uz Klaudija i Irenu, upravlja sin Ivan, dok je kći Antonia zaslužna za elegantan i moderan dizajn kušaonice nakon njezina preuređenja.

Obiteljska filozofija proizvodnje vina ostaje ista: prirodni kvasci, minimalne intervencije pri vinifikaciji, odležavanje u drvu bez toastinga i duža odležavanja u boci. Vina nastaju sporo, u tišini podruma, s poštovanjem prema prirodi, ali i znanjem stjecanim godinama.

Jedan od ključnih trenutaka u formiranju njihove vinske filozofije bilo je mentorstvo legendarnog Giorgia Claija, koji je Klaudija uveo u svijet maceracije, spontanih fermentacija i filozofije bez žurbe. Iako dijele sličnu filozofiju proizvodnje, ključna je razlika ta što Ipša posebnu pažnju poklanja odležavanju vina u boci, dok se Clai više oslanja na odležavanje u drvu.

Tiha elegancija

Ipšini vinogradi prostiru se na 6,5 ha unutar 30,5 ha ukupnog imanja, na položajima oko Oprtlja, na nadmorskim visinama koje dosežu i preko 400 metara – što ih svrstava među najviše u Istri. Flišna tla i stalna cirkulacija zraka omogućuju ekološku proizvodnju, za što posjeduju i službeni certifikat. Vinogradi se obrađuju ručno, uz male prinose – oko 1 kg po trsu, i uz jednostruki Guyot uzgojni oblik.

Vinska paleta Ipše obuhvaća maceriranu malvaziju, iznimno zanimljiv sivi pinot napravljen u ramato stilu, dva svježa extra brut pjenušca – jedan od malvazije, drugi kao rosé od mješavine crnih sorti – te crveno vino Santa Elena od merlota i refoška. Posebno mjesto u njihovoj ponudi zauzima Caligo, premium vino kuće od merlota koje se proizvodi isključivo u najboljim godinama. Naziv dolazi iz lokalnog dijalekta za maglu – kratkotrajnog prirodnog fenomena koji obavija brežuljke Oprtlja i stvara dojam da lebde iznad oblaka.

Na imanju se danas nalazi suvremena kušaonica, luksuzno uređena, unutarnjeg kapaciteta do 34 osobe, uz prostranu vanjsku terasu s koje se pruža divan pogled na obližnje brežuljke.

Svaki put kad posjetim ovo imanje, dojam na mene je snažan. Ipša nije samo uljara ni vinarija. Ipša je mjesto gdje se terroir osluškuje, gdje priroda nije prepreka nego partner. Gdje se vinograd njeguje kao vrt, a vino dugo i strpljivo čeka.

Boutique vinarija? Da. Ali prije svega – obiteljska vizija ispričana u gutljaju.

Vinarija koja u svakom svom segmentu pokazuje da je izvrsnost pitanje filozofije. A u svijetu koji sve više cijeni autentičnost, Ipšina tiha elegancija postaje sve glasnija.

Ipša, Santa Elena, Malvazija

Filozofija Ipše možda je najjasnije utjelovljena upravo u njihovim maceriranim bijelim vinima – vinima koja ne skrivaju ništa, već pričaju iskreno i ogoljeno. Za vino tjedna biram etiketu Santa Elena jer u njoj leži srž njihove priče: prirodnost, preciznost i duboka vjera u terroir.

Napravljena od pomno selekcionirane malvazije s najviših i najizloženijih položaja u Oprtlju, Santa Elena prolazi kroz dugotrajnu maceraciju, nakon čega odležava čak 16 mjeseci u drvenim bačvama – mahom onima bez aromatskog otiska dima, koje ne zamagljuju sortne karakteristike, već pomažu razvoju strukture i dubine.

Već na nosu, vino djeluje ozbiljno i precizno: otvara se kompleksnim aromama jabuke, crvene naranče, zrele dunje, suptilnog šipka, uz nijanse herbalnosti i nježne začinske tonove. Sve je utkano u skladan, elegantan mirisni mozaik koji se ne nameće, već poziva.

Na nepcu Santa Elena potvrđuje svoju reputaciju: suho je, strukturno, s finim, zrelim taninima koji potječu od dužeg kontakta s drvom – ali bez grubosti. Svježina i mineralnost u savršenoj su ravnoteži s punim tijelom koje nosi aromatski profil u kojem se prepliću tropsko voće, crvena jabuka, citrusi i nježne oksidativne nijanse. Podsjeća na vrhunska orange vina sjeverne Italije i slovenskog Krasa, ali s vlastitim, autentičnim istarskim potpisom.

Alkohol je topao, ali savršeno integriran, zahvaljujući bogatstvu i kompleksnoj aromatici. Završetak je dug, s finim tragovima gorkog badema – znak velike zrelosti i pažljive vinifikacije.

Santa Elena je vino koje traži pažnju – od idealne temperature posluživanja (oko 15 °C), do izbora čaše (po mogućnosti burgundske) u kojoj će se njegova aromatika zadržati i polako razvijati. Ovo je vino za usporavanje, za razmišljanje, za trenutke tišine.

U svijetu maceriranih vina, Santa Elena ne pokušava biti najglasnija – ali je upravo zato ona koja ostaje najduže u sjećanju.