TUŽAN DAN ZA KRNEZU Nakon 81 godine zatvara se područna škola: 'Napravili smo cvjetove koje smo za oproštaj podijelili susjedima'

Zazvonilo je posljednje zvono u Područnom odjelu Osnovne škole Jurja Barakovića – Ražanac, zatvara se škola u Krnezi, nema nijednog upisanog prvašića. Jučerašnji, posljednji dan nastave bio je silno emotivan za sve mještane, u malim je sredinama škola praktički sve – mjesto susreta, druženja, raznih aktivnosti, a maleni su pokretači promjena, radost cijeloga mjesta.

I tako je bilo još od listopada 1944. godine! Prve je godine to osnovno četverogodišnje školovanje ovdje pohađalo čak 50-ak učenika, dok ih je 1945. godine bilo 70-tak, iz Krneze i Podvršja, ražanačkog zaselka. Zatim, u naredna tri desetljeća bilo ih je 40-ak, u 2006. godine samo šest. Isto tako, do 1960. godine djecu je učio jedan učitelj, do 1980. dvoje učitelja, a nakon toga opet samo jedna učiteljica.

Ponavljanje je majka znanja

Učiteljica Irena Miočić, koja je jučer s puno ljubavi ispratila troje zadnjih učenika, Neru Lazanju, Antonija Zekanovića i Duju Žiguna, godine u Krnezi opisuje kao jedno predivno životno poglavlje, u ovoj je školi radila od 2009. godine. Tada je bilo devetero učenika, pa deset, onda se brojka sve više smanjivala. Imali su četverorazrednu nastavu, pa trorazrednu, a ove su godine imali samo jedan razred.

– Uživala sam raditi s djecom, s roditeljima i s mještanima. Nije mi nikad bilo teško raditi višerazrednu nastavu, sve je to izvrsno funkcioniralo. Sva su djeca odlična, sve se onda može. I u sklopu četverorazredne nastave uspjeli smo puno toga, primjerice, napraviti film o Krnezi, otići na državno natjecanje iz LiDraNa… Uvijek se radilo jako puno, učenici su samostalni. Kad bi došli u peti razred, u matičnu ražanačku školu, učitelji bi uvijek isticali njihovu samostalnost i odgovornost, ponosna je učiteljica Irena koja dodaje kako je svakako prednost manje škole mogućnost da se posebno posveti svakome djetetu.

Kroz smijeh kaže kako učenici imaju izvrsno predznanje, gradivo svakog razreda odslušali su više puta. Osim toga, osim ostvarenih ciljeva i ishoda, ova su djeca naučila i puno više. Prije svega, bez obzira na različite interese i osobnosti, znaju koliko je važno prijateljstvo, uvijek se drže skupa, a imali su, zahvaljujući ogromnom angažmanu i predanosti učiteljice Irene i ravnateljice Vesne Drmić, priliku osvijestiti da je tradicija pravo bogatstvo.

Čuvari tradicije

Učili su, primjerice, vesti, to im je začudo bilo itekako zanimljivo, a poduke je davala baka jedne učenice iz Slavonije. Trajni podsjetnik na to je izvezena stara tkanina u malenom hodniku. Zapisali su i ukoričili stare molitve, slušajući bake, a napravili su i knjigu tradicionalnih recepata, opet u suradnji s bakama, čuvajući i lokalne recepte i lokalne izraze, kao i interaktivnu slikovnicu.

Slike na kraju knjige recepata

– Jako smo vezani za sve mještane. Dolazile su nam bake, učile su nas i plesati, baš smo puno i kvalitetno surađivali. Dosta tih baka nažalost više nema, ali uspomene su tu, a i snimljeni materijal. Imamo i učeničku zadrugu Čele, sudjelovali smo redovno na sajmovima, lani smo vježbali makrame, tehniku ručne izrade tekstila vezanjem čvorova. Napravili smo sad cvjetove koje smo sad za oproštaj podijelili susjedima. Jedna nas je susjeda redovno zvala da beremo trešnje, s jednim smo mještaninom sadili povrće… Kad se gasi škola, ne zatvaraju se samo vrata zgrade, nego gubi cijelo mjesto, priča učiteljica Irena sa suzama u očima i napominje kako su i roditelji jako tužni.

A koliko su povezani, potvrdilo je i iznenađenje za učiteljicu, prošlog vikenda okupili su se svi koje je učila, ali i brojni mještani te su joj poklonili divni album s fotografijama. Uspomene su to na brojne izlete, različite aktivnosti, a sa svake fotografije isijava sreća i zadovoljstvo.

Album pun uspomena

Dojam ne vara, svime su zadovoljni i Nera i Antonio i Duje! Neri, priznaje, jest bilo pomalo čudno biti jedina curica u razredu, ali prve tri godine učionicu je dijelila sa sestrom. Ipak, prava su ekipa.

Iskreni i otvoreni

– Najviše sam voljela izlete, najdraža uspomena mi je izlet u Pleternicu i kad bismo išli na natjecanja. Bila sam na LiDraNu, glumila sam. Ma, super nam je bilo. Mislim da će i u Ražancu biti jako zabavno, ali radije bih ostala u ovoj školi, govori Nera.

Nera Lazanja

Nedostajat će škola i Antoniju koji iskreno priznaje da je, iako je prošao s odličnim, najviše volio veliki odmor i zadnji sat nastave.

– Na odmoru se igramo, pričamo, to je uvijek bio najbolji dio dana. Toga ću se uvijek sjećati, kaže Antonio.

Iskren je i Duje, on je najviše volio Tjelesni, volio bi biti sportaš ili se baviti poljoprivredom koju jako voli.

Duje Žigun

Povezana su ovdašnja djeca s prirodom, u vrtu škole zasađene su trešnja, mandarina i klementina, a pogled puca na zelena prostranstva. Tišinu prekida tek pjev ptica i, barem još kratko, dječji smijeh.

Doduše, valja naglasiti, nije baš točno da u mjestu nema djece, premda ih svakako nema puno, ni približno kao prije, no mnogi se roditelji zbog praktičnosti odlučuju na upis djece u gradske škole.

Svakako, Općina Ražanac, u čijem je sastavu Krneza, kontinuirano provodi brojne demografske mjere, hoće li uroditi plodom i hoće li se za najmanje sedam godina opet u školi začuti vesela graja, pokazat će vrijeme. U međuvremenu, iako su ulaganja u obrazovnu infrastrukturu hvalevrijedna, neka ova priča ostane podsjetnik – i u svega jednoj učionici, improviziranoj zbornici koja je nekad bila soba učiteljskog stana, nastaju čuda, nastaju mladi ljudi koji će krojiti budućnost, znajući tko su, što su i odakle dolaze.

Od 1947. u istoj zgradi

Prve tri godine škola je bila u privatnim kućama (u Čolaka i Zekanovića), a od rujna 1947. godine škola je u istoj zgradi u Mataka. Bila je 15-ak godina u sastavu škole u Ljupču, a u školskoj 1960./61. godini bila je matična osmogodišnja škola za Krnezu, Ljubač i Radovin. Nakon toga bila je u sastavu Osnovne škole Jurja Barakovića Ražanac.

Broj stanovnika

Broj stanovnika ovdje oduvijek varira, kao i u drugim manjim mjestima. Naime, broj žitelja do 1971. godine stalno raste (popisi: 1890. -131, 1900. – 136, 1910. – 179, 1931. – 216, 1948. – 234, 1953. – 255, 1961. – 273, 1971. – 298), naglo se smanjuje do 1981. (212), zatim lagano raste (1991. – 228), a u novije vrijeme lagano, ali uporno opada.

Nagrada Općine Ražanac

U povodu Dana Općine Ražanac 2022. godine OŠ Jurja Barakovića, Područnom odjelu Krneza, dodijeljeno je javno priznanje, Nagrada Općine Ražanac zbog zapaženih rezultata u području prosvjete, obrazovanja i očuvanja tradicijske kulture.