Ribar iz Ražanca pokazao potez koji bi mogao spasiti kralja Jadrana

U dubini Podvelebitskog kanala, gdje se hladna bura ruši u modru krpinu, živi car dubina – velebitski škamp. Njegov oklop, boje zore i tustog zlata, skriva najslađe meso jadranskog sjevera, stoji u opisu videa Marka Kožula iz Ražanca, profesionalnog ribara s Ribarskim obrtom Nefali, a u kojem prikazuje vraćanje Velebitskog škampa natrag u more, uz riječi – »Male škampe – nazad u more. Mame škampi – isto u more.«

Dar Velebitskog kanala

Za Velebitskog škampa kažu da je najstariji u Jadranu, a već je godinama sinonim za vrhunsku kvalitetu, što potvrđuju i ribari, ali i Turistička zajednica općine Ražanac u suradnji s Općinom Ražanac i FLAG-a Tri mora koji su ga promovirali kroz javne tribine i provedeni projekt »Velebitski škamp – neispričana priča«. A iako se na prvi pogled ne razlikuje od škampa iz drugih dijelova Jadrana, kako saznajemo, upravo prirodni uvjeti Velebitskog kanala daju mu karakteristike po kojima je nadaleko poznat.

– Škampa ima po cijelom Jadranu, ali velebitski je poseban zbog čistoće mora, brojnih izvora slatke vode, utjecaja Zrmanje, ali i snijega koji se topi s Velebita. Sve to utječe na kvalitetu njegova mesa i čini naš škamp posebnim, objašnjava nam Kožul dodajući kako je zanimljivo da se na njihovom području love i dosta veliki primjerci.

Škamp se može loviti tijekom cijele godine, iako se najbolje lovi u proljeće, u travnju i svibnju, no potrebna je posebna dozvola za vrše kojima se inače lovi. Naš sugovornik ih povremeno pronađe u mrežama namijenjenima ribolovu.

– Škamp ponekad dođe na ulovljenu ribu, dođe ju pojesti i eto, zaplete se u mrežu. Svakako, manje primjerke i ženke s jajima uvijek vraćam u more, kaže Kožul ističući kako je upravo takav odgovoran odnos prema moru ključ očuvanja vrste, ali i obveza svakog odgovornog ribara.

Kako dalje navodi, ponekad naiđe na ženku s jajima koju obavezno vraća u more, te napominje kako je dovoljno da se razvije samo mali dio jaja koje nosi jedna ženka kako bi se održala stabilna populacija.

– Samo da 10 posto od tih jaja naraste na tu veličinu te same ženke. To je već puno škampa, naglašava.

Budućnost u rukama ribara

Stanje populacije velebitskog škampa danas ocjenjuje dobrim, ponajviše zahvaljujući strožim pravilima ribolova.

– Nekada se kod nas mogla vući koća i tada se pretjerivalo s izlovom, nije bilo skoro ničega. Danas je to zabranjeno i riblji fond se polako obnavlja. Isto, trebalo bi pojačati nadzor nad onima koji love nedopuštenim mrežama ili bez dozvola. Također, treba urediti trzaste, jer dok god se mogu prodavati mali škampi i ženke s jajima, nema svijetle budućnosti. Kako po pitanju škampa, tako i po pitanju druge ribe jer svaka riba ima određenu veličinu nakon koje se smije loviti. Bez učinkovitih kontrola na ribarnicama, i u ugostiteljskim objektima i slično, teško je govoriti o održivom ribarstvu, naglašava Kožul.

Naš sugovornik vjeruje kako budućnost odgovornog i održivog ribarstva ipak postoji, ako se mlađe generacije odgajaju u duhu poštovanja prema moru.

– Ljudi su ponekad pohlepni, teško je nekad nekog preodgojiti ako je osoba naučena da sve treba nositi doma. Zato, ja svoju djecu želim naučiti da čuvaju more, da ga poštuju. Ja sam četvrta generacija ribara u obitelji i nadam se da će netko od njih nastaviti tradiciju s puno poštovanja, ističe.

Za kraj, morali smo se dotaknuti i gastronomije, a Kožul naglašava kako nema dvojbe da je najbolji način pripreme velebitskog škampa – na buzaru, po starinski, tradicionalno dalmatinski.

A kako kaže u objavi na svojim društvenim mrežama: »Nema mu ravna na svijetu; othranjen podzemnim vruljama i velebitskim dahom, on vlada trpezama kao kralj gastronomije. Kratko na žaru ili u gustoj buzari – slavi se njegovo ime, vječni ponos našeg plavog Jadrana – Velebitski škamp«.