Nikako da se završe radovi u Ulici Jakova Šubića: "Grad bi nam trebao dodijeliti traktore..."

Radovi u Ulici admirala Jakova Šubića od Cezana na predjelu Plovanije, ili bolje rečeno, oblaci prašine s povremenim epizodama radova, traju od srpnja prošle godine. Premda je riječ o dijelu buduće transverzale koja će spojiti istok i zapad grada, od Bulevara prema Žmirićima te na taj način znatno rasteretiti promet u gradu, i usprkos tome što je obnova ove ulice prijeko potrebna zbog lošeg stanja, građani su već odavno izgubili strpljenje.

Foto: Luka Jeličić

“Strah ih je reći”

Zvonko koji živi u ulici kaže nam da su radovi započeli prije godinu i pol, gotovo dvije i napominje da je ova ulica od 2010. godine kopana već pet puta.

– Sve je puno prašine, više ne perem auto, noću je vlaga pa se prljavština zalijepi, operem jedino šoferšajbu da vidim voziti. Doduše, vozim manje, samo kad baš moram, sve kraće relacije prijeđem pješice, nama bi Grad trebao dodijeliti traktore da možemo normalno funkcionirati. Ovo je inače jako prometna ulica, sad je svi izbjegavaju, a mi koji tu živimo nemamo izbora. Osim toga, noću se vozi brže, onda kamenja lete okolo, to može biti jako opasno, priča Zvonko i napominje kako s vodom i strujom, nasreću, nemaju problema.

Foto: Luka Jeličić

Također, ističe i da su cijevi za kanalizaciju bile brzo položene, no onda je sve stalo.

A da velik broj gradilišta s nedostatnim kapacitetom strojeva i radnika, pa tako i silno probijanje rokova građevinskih radova, nije slučajnost smatra i Vinko.

– Taj je građevinski lobi sebi napravio dobru poziciju, godinama žive na račun onog fiksnog novca u gradskom proračunu, kopaju malo po malo. Nema ničega na svijetu gdje ne postoji neki ili nečiji interes, a ovaj je interes povezan s politikom koja ovu situaciju održava. Dakle, netko ima kamion, pet, šest radnika i onda zauzme deset poslova, a sa svojom strukturom i kapacitetom ne može pokriti ni jedno gradilište, upravo zato to traje godinama, tako će i ostati, govori Vinko i dodaje da svi misle kao i on, samo ih je strah reći.

Vinko/Foto: Luka Jeličić

– Naravno, lijepo je imati i rotor i kanalizaciju i sve to, ali treba čekati tri, četiri godine. Blokiran je cijeli grad, žila kucavica prema Vrsima i Viru još je bolji primjer od ove naše ulice, još je veća šteta, ističe.

Prljavi na misu

U skladu sa svim tim, opravdano je pitanje našeg idućeg sugovornika Samira – zašto se građani ne pobune.

– Prije par mjeseci došao sam iz Švedske gdje se građevinski radovi odvijaju noću, a sutradan sve funkcionira normalno. Radovi se opet nastavljaju noću te se sve prije jutra vraća u funkcionalno stanje. Ali da, to je Švedska. Ipak, moram priznati da ne razumijem kako nema građanskog neposluha kad sve ovo traje toliko dugo, trebali bi blokirati gornji i donji dio ulice i tako sve dok se ne počne intenzivno raditi, govori Samir i dodaje kako se dvije godine od prašine ne mogu otvarati prozori, kao i da se uništavaju automobili, a servise naravno plaćaju – građani.

Foto: Luka Jeličić

Međutim, primjer dobre prakse čak ne treba tražiti u dalekoj i po mnogo čemu uređenijoj Švedskoj, već je dovoljno pogledati Viroviticu odakle je Darko Kurjančić došao u posjet kćeri.

Darko Kurjančić/Foto: Luka Jeličić

– Kod nas, u Virovitici, radi se onako kako treba, naše je gradsko poglavarstvo jako dobro, sve se odradi u roku. Kod nas se u potpunosti, kompletno, obnovi jedna ulica, tek se onda ide dalje. Korak po korak. Razumijem da nije toliko jednostavno, da je Zadar puno veći, da je teren drugačiji, da je puno posla, a malo izvođača radova, ali treba znati planirati, ističe Darko.

– Sve je puno prašine, idemo prljavi na misu za Veliku Gospu, a tako je bilo i lani, ma tako je već tri godine, dodaje.

Prašina, naravno, smeta i Karli koja kao problem ističe neprohodnost ceste za automobile zbog čega, uz prometne gužve, od Bulevara do Plovanije vozi čak 20 minuta.

– Kružim okolo, prijeđem gotovo cijeli grad da bih stigla do posla, u ulici ispod, jako je teško voziti i ovako funkcionirati. Ovakva situacija s radovima jako je loša kako za nas građane, tako i za naše brojne turiste, ističe Karla.

Karla/Foto: Luka Jeličić

Na koncu, sreli smo gospodina koji je kratko ukazao na, kako on smatra, društvenu nejednakost, čak i kad je brzina obavljanja građevinskih radova u pitanju.

– A što više reći i kome reći? Zanimljivo je kako se ulice u kojima žive političari ili neki direktori brzo odrade, te ulice prve dobiju kanalizaciju, asfalt i sve ostalo, a nas ostale tko šiša, kaže rezignirano i ode dalje, ostavljajući za sobom tragove prašine i razočaranja.