Makenzy Orcel je hrvatski izbor za nagradu Goncourt

Dobitnik drugog izdanja hrvatskog izbora najboljeg romana na francuskom jeziku Goncourt je Makenzyja Orcela sa romanom »Zbir svega čovjekovog«.

U okviru obilježavanja Frankofonije 2023. Francuski institut u Hrvatskoj, uz potporu Veleposlanstva Francuske u Hrvatskoj te u partnerstvu s Akademijom Goncourt, Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu odabrao je drugog dobitnika Nagrade Goncourt – hrvatski izbor u Muzeju antičkog stakla u Zadru i to između četiri finalista, o kojima su govorili studenti francuskog jezika i kulture.

Kremaljski mag

Dora Šahmazović predstavila je prvog ovogodišnjeg finalista, roman »Kremaljski mag« švicarsko-talijanskog politologa Giuliana Da Empolija koji govori o Putinovu usponu na vlast o kojem pripovjeda na jasan i koncizan način.

– Povremeno skreće s teme kamo bi pripovjedao o svojoj obitelji. U priči susrećemo neustrašive prognanike i to u romanu u kojem je imidž sve. Roman progovara o percepciji moći, dok vrhunac razvoja putinizma i njegova uspona na Krimu predstavlja klimaks fabule, pojasnila je Šahmazović, naglasivši kako Empoli sve to postiže bez fatalističkih stereotipa o Rusiji.

Ivan Vučemilović predstavio je roman »Živjeti brzo« autorice Brigitte Giraud koji prati tjedne uoči osobne tragedije – gubitka voljene osobe.

– Autorica svojim romanom otvara pitanja o tome kako shvatiti i prihvatiti gubitak. Uranja u intimu, iako autorica ne poseže za onim »što bi bilo kad bi bilo«. Autorica smjelo razotkriva svoje tajne i oživljava prošlost kako bi prihvatila ono neizbježno, pojasnio je Vučemilović i kazao kako zbog svoje autentičnosti roman nezaboravan primjer francuske književnosti.

– Giraud brzo okreće životne stranice, što vidimo i u romanu. Hrabrost i jednostavnost njezina pisanja najbolja su odlika njena stila, dodao je Vučemilović.

Žestoke žene

Cloé Korman i njezin roman »Skoro sestre« predstavila je Katarina Antonija Pijasnić i kazala kako nagrađivana autorica poznata francuskoj publici

– Korman promatra holokaust i isprepliće ga s detaljima vlastite obiteljske prošlosti. U romanu pratimo put njene obitelji 1942. godine kada su djeca razdvojena od svojih roditelja. Istražuje njihovo zatočeništvo i život u Parizu u privremenim domovima za djecu, pojasnila je Pijasnić i dodala kako glavne junakinje uhićene 1944. godine i poslane u Auschwitz.

– Njezina osobna i povijest Francuske se isprepliću. Ističe važnost obitelji u procesu izgradnje osobnog identiteta. Fabula prolazi iz iznimno intimnog iskustva. Stvarnost povijesnih događaja u prvom je planu. Šest junakinja romana u životu su propatile na najgori mogući način, zaključila je Pijasnić.

Zadnji roman, onaj Makenzyja Orcela »Zbir svega čovjekovog« predstavio je Tomislav Verde kazavši kako Orcelovi romani često prate marginalizirane zajednice.

– Autor osebujan žar daje ženskim likovima. Frustrirana, glavna junakinja dolazi u Pariz kako bi se riješila skeletona iz svoje prošlosti. Pisac nas tjera da iskusimo sve što je osjećajno moguće i koristi se različitim tehnikama u svom pisanju.

»Predmet polaganog samouništenja« stav je junakinje, a ton romana je ciničan i autoironičan, istaknuo je Tomislav, rekavši kako se autor u romanu poigrava jezičnim kodovima.

– Od čitatelja zahtjeva potpuno prepuštanje priči kako bi mogao osjetiti »djeliće stvarnosti« glavne junakinje. Njegova je kompleksnost i vjerodostojnost pravi prikaz modernog francuskog društva, pojasnio je Tomislav Verde.