Brojni visokoobrazovani godinama rade kao trgovci i konobari

U Hrvatskoj svake godine raste broj zaposlenih osoba, a u postotku njihov broj još brže raste na našem području, pa se time nerijetko hvale Zadarska županija i Grad Zadar. Ispraznio se zbog toga, kao i zbog odlazaka na rad u inozemstvo, i Zavod za zapošljavanje (HZZ), pa tako na tržištu rada nedostaje radne snage koja se nadomješćuje onima koji dolaze iz inozemstva. U svim tim dobrim vijestima puno manje se govori o nepovoljnoj strukturi radnih mjesta koja se nude na tržištu rada, što potvrđuje i statistika HZZ-a, prema kojoj postoji golemi nesrazmjer potražnje za radnicima srednje razine obrazovanja u odnosu na one visoke razine. Radnika srednje razine obrazovanja tražilo se nešto više od dva puta više od onih visoke razine obrazovanja.

– Podaci za Zadarsku županiju pokazuju kako se u 2023. godini tražena ukupno 9.903 radnika, što je za 12,7 posto više nego godinu prije kada je traženo ukupno 8.787 radnika. Prema obrazovnoj strukturi, najviše se tražilo radnika srednjoškolskog obrazovanja, 62,4 posto, zatim visoke razine obrazovanja, 30,7 posto, a najmanje se tražilo radnika niske razine obrazovanja, 6,9 posto. U odnosu na prethodnu godinu, smanjio se broj traženih radnika srednjoškolske razine, dok se potražnja za radnicima niske i visoke razine obrazovanja povećala. U apsolutnim brojevima u Zadarskoj županiji se tražilo 3.044 radnika visoke razine obrazovanja za 2.224 radna mjesta, navode u Zavodu.

Top 5 zanimanja

Prema njihovim podacima na području naše županije top 5 zanimanja visoke stručne razine, magistara i doktora obuhvaća doktore medicine kojih se tražilo 183 za 123 radna mjesta, slijedi jedno od zanimanja za kojih se uvijek govori kako ih hrvatske visoke škole »izbacuju na lopate«, diplomiranih pravnika koji se tražilo 110, magistara farmacije 90, diplomiranih ekonomista 81 i školskih defektologa 72. Što se tiče više stručne razine, lani se tražilo čak 305 odgojitelja predškolske djece, turističkih animatora 89, učitelja razredne nastave 76, viših medicinskih sestara 64, a top 5 zatvaraju građevinski inženjeri kojih se tražilo 56.

Gledajući ovakav nesrazmjer potražnje prema obrazovnoj razini, kako u razdoblju kada je nezaposlenih bilo drastično više, tako i danas kada je stopa nezaposlenosti mala čak i na razini EU-a, vrlo je upitan narativ poticanja naših mladih da u što većem postotku završavaju studij. Osim onih koji su stekli diplome za relativno mali broj zanimanja, od kojih smo neka već spomenuli, brojni naši mladi su se po završetku petogodišnjeg studija suočili s vrlo velikim problemima u pronalasku radnih mjesta sukladnih onome za što su se obrazovali. U Zadarskoj županiji tako mnogi visokoobrazovani rade poslove srednje razine obrazovanja, ponajviše kao trgovci i konobari, drugi godinama životare od jednog poslića do drugog nadajući se nekom željenom i još više, dobro plaćenom poslu, a treći su, nažalost, svoju sreću potražili odlaskom na rad u inozemstvu, mahom u zemlje EU-a, pri čemu opet rade posao za koji se nisu školovali, ali su nešto bolje plaćeni nego u Hrvatskoj.

Komentirajući ovakvu strukturu potražnje prema obrazovnoj razini na tržištu rada izv. prof. dr. sc. Ivica Zdrilić s Odjela za ekonomiju Sveučilišta u Zadru kaže kako gospodarstvo u Hrvatskoj još nije dovoljno razvijeno tako da upije sva ta radna mjesta iz visokog školstva.

Struktura gospodarstva

– Struktura našeg gospodarstva nije dobra, sve više jača turizam, a i unutar njega struktura nije dobra, previše je apartmana. To ne znači da ne treba imati apartmane. U takvoj strukturi turizma traženi su kuhari, konobari i spremačice, za njima je top potražnja. Jako je narasla ponuda apartmana, a nije se otvorilo puno hotela, pa onda nema potrebe za menadžerima hotela, šefovima recepcije, šefovima tehničke službe…, malo je tih radnih mjesta za visoku razinu obrazovanja, upozorava prof. Zdrilić dodajući kako su učenici koji žele studirati i aktualni studenti zbog slabe ponude radnih mjesta za visokoobrazovane još više destimulirani studirati nego nekada.

– Mobilnost hrvatskih ljudi je danas veća nego prije 20 ili 40 godina. Danas možete otići u Njemačku, Irsku ili druge zemlje EU-a. Dijelom se odlazi iz protesta stanjem u Hrvatskoj, oni koji u nas rade očekuju veću plaću, ne mogu naći posao u struci, a naši državljani s visokom spremom koji odlaze u te zemlje rade na poslovima za koje se nisu školovali. Rade, primjerice, u sortirnici jabuka, u McDonald’su…, smatrajući kako će tamo za određeni broj godina pronaći posao u struci, ističe ovaj sveučilišni profesor kojeg smo pitali i trebaju li država, županije, gradovi i općine provoditi mjere kojima bi se stimuliralo otvaranje poslova za visokoobrazovane.

Ivica Zdrilić, Foto: Arhiva ZL

Poticanje poduzetništva

– Država, gradovi i općine trebali bi biti aktivniji i poticati druge djelatnosti da se razvijaju, kao i razvoj mladih poduzetnika, poduzetnika početnika, kaže Zdrilić koji misli kako je vrsta turizma koja se u nas najsnažnije razvila, apartmanski turizam, kočničar razvoja gospodarstva.

– Možemo to usporediti s državama koje su vrlo bogate naftom i u kojima naftni posao onemogućuje razvoj druge vrste gospodarstva, budući da im je on previše isplativ. U Hrvatskoj je lakše investirati 200 tisuća eura u kupnju stana i iznajmljivati ga turistima, nego taj novac investirati u neki posao, izgraditi halu i početi proizvoditi. Novac ste investirali u turizam i on se vraća nazad, a da ste uložili u drugu vrstu posla nekog bi i zaposlili. Poslovanje s apartmanima je manje oporezivo, manja su davanja, puno je lakše krenuti u to nego investirati. Zbog toga ima i puno praznih stanova u kojima nitko ne živi. Jako je puno zarobljenog novca u stanovima za turizam koji se nije uložio u gospodarstvo, ističe ovaj ekonomski stručnjak dodajući kako je percepcija u Hrvatskoj da je sigurnije investirati u stanove za turizam nego u drugu vrstu gospodarstva.

– Stanovi s druge strane omogućuju da ih se, ako ne ide posao s turizmom, može prodati te se povrati investicija. A kad otvorite poduzeće koje se bavi određenom djelatnošću, trebate se boriti s porezima, naplatom, svojim zaposlenicima i pronalaženjem kupaca, te se teško prebaciti na drugu djelatnost ili prodati posao da se vrati uloženi novac, zaključuje prof. Zdrilić.