Plesne skupine iz Litve očarale publiku u Starigradu

Treći dan međunarodnog plesnog festivala Adriatic Zadar Open okupio je u Starigradu-Paklenici 250 litvanskih plesača svih generacija, koji su svoju kulturu predstavili kroz tradicionalne i moderne plesove.

– Cilj festivala je upoznavanje s litvanskom kulturom, jer ipak se u folklornim skupinama vidi kultura jednog naroda, govori Miljenko Koić, suprug nedavno preminule idejne začetnice festivala.

– Naši su mladi sve manje zainteresirani za to, no Litvanci i dalje tu kulturu drže na visokom nivou, pa zato dosta mladih sudjeluje u plesnim skupinama, dodaje Koić.

Mladi odnijeli pobjedu

Adriatic Zadar Open započeo je plesnim natjecanjem koje se u srijedu, 14. lipnja, održalo u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Ondje je pobjednikom proglašen Ansambl plesova i pjesama »Vieversa« iz grada Utena, koji okuplja djecu u dobi od 11 do 15 godina.

– Bilo je jako zabavno i u Zadru i u Starigradu, ovo nam je prvi put da smo tu, kaže ponosno Vakare iz pobjedničke ekipe.

– Ovo je jedna od najboljih plesnih skupina u našoj državi. Nikada ni na jednom natjecanju nismo dobili ni broncu ni srebro, svaki put samo zlato! A nastupali smo u Italiji, Češkoj, Poljskoj, Austriji i Sloveniji, dodaje.

– Mi plešemo naš tradicionalni narodni ples. Ponosni smo na svoju kulturu, kaže dvanaestogodišnja Fausta iz pobjedničkog sastava Vieversa.

– Volim plesati otkad sam bila mala, a kad sam imala osam godina mama mi je rekla da postoji ova plesna skupina i odmah sam se zainteresirala za to i pridružila. I sada s grupom putujemo po svijetu i baš nam je dobro! Svi imamo jako dobre ocjene, naučili smo kroz godine balansirati školu i ples. Zapravo i možemo plesati samo ako imamo dobre ocjene, to je uvjet, rekla je Fausta.

Festival kao ostavština

Ovaj međunarodni plesni festival u Zadarskoj županiji gostuje po sedmi put i predstavlja platformu na kojoj se susreću različite kulture i tradicije kroz jezik plesa. Organizaciju potpisuje centar za organizaciju događaja »Terra Astrum« iz Litve, uz podršku Veleposlanstva Republike Litve u RH, Počasnog konzulata Republike Litve, Grada Zadra i Turističke zajednice općine Starigrad.

Međutim, ove godine Adriatic Zadar Open po prvi se puta održao bez svoje idejne začetnice, gospođe Rime Koić.

Koić je bila dugogodišnja počasna konzulica Republike Litve u RH, a svojim je angažmanom pridonijela ne samo razvoju festivala nego i općenito jačanju suradnje između Hrvatske i Litve, posebno na području Općine Starigrad i Zadarske županije.

Nakon što je krajem svibnja preminula, njezin suprug Miljenko Koić i kćer Marija Koić Pašić dali su sve od sebe da i ove godine sve protekne po planu.

– Moja pokojna supruga, koja je bila Litvanka, do zadnjeg je dana bila 24 sata uz telefon, radila je i pomagala i Litvancima i gostima u Hrvatskoj, kazuje Koić i objašnjava da je kao sudski tumač bila angažirana u slučajevima diljem Hrvatske.

– Kada nje više nema, sve smo morali nastaviti kćerka i ja, nismo mogli pustiti da njezin predani rad stane.

Rima je rado pomagala

Miljenko i Rima vjenčali su se u njegovom rodnom Starigradu, a kad je utihnuo rat, na obalu je počelo pristizati sve više turista kojima je Rima rado pomagala. Ubrzo je postala počasna konzulica, a sa suprugom je u poratnim godinama organizirala razne susrete Hrvata i Litvanaca – ne samo folklornih skupina, nego i biznismena – koji su omogućili ljudima da se međusobno povežu. Tako je nastao i Festival Adriatic Zadar Open, koji se po prvi put održao 2018. godine. Miljenko i Marija poručuju da se nadaju da ovo nije posljednje izdanje festivala

– Kad je mama preminula, ovogodišnji je festival već bio dogovoren i isplaniran, a imali smo uz to veliku pomoć gradske uprave grada Zadra i općine Starigrad-Paklenica, oni su dali sve od sebe da se festival i dalje nastavi, da se ne prekine tradicija koja je do sada bila vrlo uspješna. Bilo bi šteta da se ne nastavi mamin društveni angažman i doprinos kulturnom spajanju Litve i Hrvatske, kaže kćerka Marija i ističe da se nada da će se festival održavati i dalje.

– Ponosno ističem da, iako jesam rođena Hrvatica, osjećam se i na pola Litvanka i živim i dalje mamine litvanske snove u Hrvatskoj. Ona mi je ostavila nešto najljepše, naučila me litvanski jezik, naučila me nesebičnom predanom radu i, kao diplomata, poštivanju vrijednosti Hrvata i Litvanaca, ponosno je rekla Marija.