Nakon 50 godina opet zajedno - okupila se generacija Medicinske škole

Nekadašnji maturanti Medicinske škole, generacija 1972./1973., ovog su vikenda proslavili 50. godišnjicu mature. U dobrom društvu i odličnoj atmosferi evocirali su stare uspomene. Bila je to prilika da se prisjete svega što je sačinjavalo vrijeme đačkih zgoda i nezgoda, malih tajni, igara, smijeha, poneke suze, prvih simpatija i ljubavi. Spomenar zajedničkog života provedenog u klupama »ispisali« su na večeri sjećanja na nezaboravne dane školovanja i odrastanja, prije nego što su »iz školskih klupa pošli na put života, jer život je putovanje«.

Bivše maturante je okupila sestra Davorka Pavić koja nije skrivala zadovoljstvo da su se ponovno okupili i to prvi put od 1998. godine.

– U medicinsku školu krenuli smo kao stidljivi tinejdžeri, puni snova i velike želje da postanemo medicinske sestre. 1973. maturirali smo i postali dio svijeta odraslih ljudi. Svatko je pošao svojim putem, netko u bijeli svijet, netko u drugi grad, a većina nas je ostala u našem najdražem gradu. Zaposlile smo se, postale žene, majke, bake i kraljice najljepšeg poziva – medicinske sestre. Poštovanje svakog čovjeka i pomoć bolesnome bila je naša vodilja sve do mirovine, rekla je Pavić dodajući da ne smije zaboraviti i kako je između većine žena koje su bile u razredu bio i jedan muškarac.

– Bili smo dobra ekipa, a kasnije smo napredovali u svom poslu tako da među nama ima liječnica i viših medicinskih sestara te socijalna radnica, dodala je Pavić ponosna što su se i nakon toliko godina uspjeli okupiti u velikom broju. Kako je rekla, tri kolegice nisu bile prisutne jer žive daleko no s njima su se čuli telefonski, a do jedne kolegice, nažalost, nisu uspjeli doći.

– Ne znamo gdje ona sad živi, ali i nje smo se prisjetili. S posebnim pijetetom sjećamo se naših rano preminulih kolegica Anke i Agneze. Puni emocija, sjećanja koja naviru, pjesme i smijeha, družili smo se s našim razrednicama, sestrom Bertom i sestrom Milkom, koje su nas vodile kroz srednju školu. Obećali smo da ćemo se često čuti i što prije ponovno vidjeti i kao što pjesma kaže »za ona dobra, dobra stara vremena«, rekla je Davorka Pavić.