PIJAT TRADICIJE (10) U konobi Tisno u Ribnici, kojoj se gosti vraćaju, već 45 godina kuha Nada Anić

U konobi Tisno obitelji Anić, u Ribnici u Kruševu, svaki je pijat zaista puno više od hrane. Svako je jelo obiteljsko nasljeđe, rađeno prema receptu vitalne bake Nade, a začinjeno modernijim štihom. I premda je za prste polizati, možda je još važnije što su se tijekom 45 godina ovdje stvarale jako lijepe priče, protkane ljubavlju, gostoprimstvom i veseljem.

Čarobna vjenčanja

Tek primjera radi, u ovoj su se konobi održavala čarobna manja vjenčanja, u zagrljaju između Karinskog i Novigradskog mora, bračni par iz Crne Gore već 15-ak godina dolazi proslaviti godišnjicu braka baš ovdje, bračni par iz Mađarske došao je tu na medeni mjesec, a nakon toga su nastavili dolaziti svake godine…

Mogu odabrati bilo koje mjesto ovoga svijeta, ali se vraćaju u Ribnicu u kojoj je masovni turizam nepoznanica i u koju se uvijek dolazi baš s namjerom. Neupitna je to potvrda i kvalitete i srdačnosti obitelji Anić, a sve je započelo još 1981. godine.

– Ja i moj pokojni muž Zvonko, Zvone, smo se vratili iz Njemačke. Radila sam ja i tamo u restoranu, ali to je drugačije. Uglavnom, on je imao veliku želju vratit se i otvorit svoje. Tako smo krenuli, ali nije tada ode ničega bilo, struje, vode… Ali tu su se ljudi prevozili, zato se zove vozarica, a ovaj kanal mi zovemo Tisno, odatle naziv konobe, započinje 75-godišnja Nada Anić koja je i dandanas glavna u kuhinji.

A zanimljivo, kuhati je naučila sama. Isprobavala je dok nije došla do savršenstva, a jela koja je kuhala tada i dalje su na jelovniku. I jednako oduševljavaju. Naravno, osluškuju želje gostiju, pa su uz nadaleko poznate Nadine dagnje na buzaru, škampe, ribu, razne tjestenine i rižota, roštilj, u ponudu uvrstili ćevape i burgere. Imperativ je ostao isti – kvalitetne, lokalne namirnice i izvrsna priprema.

No, nije jelovnik jedino što se širilo, rastao je i prostor konobe.

– Svakako se sjedilo u početku, bilo je nešto malo stolova, ali sjedilo se i na klupama i na sanducima pive… U Domovinskom ratu sve je ovo bilo srušeno, baš sve, od mula do gore. Malo po malo smo obnovili, prisjeća se emotivno Nada.

Uigrana ekipa: Marino, Dijana, Nada, Maris, Leonarda i Jurica

Djeca pomažu

Prošli su teška vremena, ali danas, dok Nada gleda sina Juricu, nevjestu Dijanu, 20-godišnju unuku Leonardu, 17-godišnjeg unuka Marina i najmlađu, petogodišnju Maris, oči su joj pune sreće i ponosa.

Jurica i Dijana preuzeli su posao 2010. godine. Dijana je diplomirana ekonomistica, pa su njeno znanje i iskustvo, uz recepte bake Nade i predanost cijele obitelji, jak temelj za nastavak uspješne priče.

– Sve smo renovirali, i restoran i apartmane i kuću za odmor, dodali bazen, jacuzzi… Popratnim sadržajima stvaramo prostor u kojem će se ljudi baš odmoriti. Kad je riječ o gastronomiji, tu nismo puno mijenjali, samo smo uveli suvremenija jela koja traže današnji gosti. Sad naša djeca, treća generacija, opet predlažu nešto svoje, govori Dijana.

A djeca su od velike pomoći, baš kao što je otac Jurica pomagao svojima od malih nogu, tako danas rade Leonarda i Marino. Počeli su s čišćenjem apartmana, pa konobarili, pa po kuhinji… Sve što treba.

– Vidimo da je njima sve to ušlo pod kožu. To nam je jako važno, sve što radimo, radimo radi njih. Uigrana smo ekipa, imamo isti cilj, ja se bavim nabavom, supruga je velika podrška u svemu, brine o apartmanima, mama kuha, djeca konobare. Leonarda vodi marketing, osmislila je i koktele što je oduševilo mlađe…, priča Jurica.

A kad je riječ o nabavi koja je, napominju svi uglas, silno važna, surađuju s lokalnim ribarima i uvijek imaju svježe i kvalitetno. Isto tako, fokusirani su na vina baš iz ovog kraja, ovdje se pije samo proizvedeno u obližnjim vinarijama.

– Ma, sve nam je u istom frižideru, i za nas i za goste. To dovoljno govori, dodaje mudro baka Nada.

A za razliku od vremena kad su počeli, kad nije bilo struje, vode, telefona…, danas je Ribnica razvijena. Štoviše, sve više gostiju želi baš ovakva mjesta, u zagrljaju prirode, u miru, a opet im je sve nadohvat ruke. Nema više vozara, ali blizina nacionalnih parkova i drugih popularnih odredišta čini svoje.

Obiteljsko nasljeđe

– Nemamo mi turizam kao po gradu, masovni, ovo je drugačije, k nama se dolazi s namjerom. Ipak, moramo uložiti ogroman trud da bi se gosti vratili. A vraćaju se, to je nama najveća nagrada. Dolaze nam sad već djeca gostiju. Mnogi su nam postali prijatelji. I naša djeca se druže, kazuje Jurica.

– Družimo se, odemo mi i u Zadar, ali se svejedno vraćamo ovdje jesti i družiti, dodaje Leonarda koja studira Ekonomiju i management u Zagrebu i koja jedva čeka doći u svoju Ribnicu.

Nije im, ističe, ništa teško, rade, druže se i uživaju, iako ljeti zaista ima puno posla.

– Odrasli smo uz sve ovo, nama je to prirodno. A kako smo stariji, sve više cijenimo. Ipak je to naše obiteljsko nasljeđe. Mislim da je zajedništvo ključ svega. Sretni smo što možemo pomoći roditeljima, ističe Leonarda, a suglasan je i Marino.

Maris s pet godina (još) ne konobari, ali ima važnu ulogu u poslu – degustira jela. A kada dijete kaže da mu je najdraže jelo riblja juha, onda znate da je ta juha stvarno posebna.

Posebna su jela, ali poseban je i osjećaj. Ovdje su gosti prijatelji, a Anići ističu kako im je cilj da gosti odu s osmijehom na licu. Polazi im to za rukom, a uz spizu, valja naglasiti i sadržaje, već nekoliko ljeta vikendom imaju glazbu uživo ili DJ-a.

Dolaze gosti iz cijeloga svijeta, mahom obitelji, ali u zadnje je vrijeme i sve više mladih. Privlače ih hrana i ambijent uz more, a rado dolaze i na glazbene večeri, uz DJ-a i Leonardine koktele. More je nekoliko koraka od stola, preko Karinskog tisnog pogled seže prema Velebitu, a Ribnica je i tijekom najvećih ljetnih gužvi ostala mirna.

Bukovačka rivijera

Za hranu je još uvijek glavna baka Nada, koja je svoje recepte i sve što je tijekom desetljeća naučila u kuhinji prenijela mlađima. U obitelji se zna tko što radi, ali nema stroge podjele: Jurica vodi nabavu, Dijana posao, Nada kuha, Leonarda se brine o marketingu i koktelima, a Marino uskače gdje god treba, najčešće, kao i Leonarda, s tacnom. I Maris ima svoje zaduženje – kuša ono što ostali pripreme. Zajedništvo i sloga od presudne su važnosti da tri generacije rade zajedno, a da pritom svaka dobije priliku predložiti nešto svoje.

Anići su zajedno prošli i godine obnove nakon ratnog razaranja, a istodobno se mijenjala i Ribnica. Nada pamti vrijeme bez struje, vode i telefona, kada su se ljudi preko kanala prevozili barkama. Danas je to uređeno mjesto na obali, s turističkim i ugostiteljskim sadržajima te gostima iz cijeloga svijeta, ali bez masovnog turizma. A baka Nada za današnju Ribnicu ima svoj, vrlo jasan opis…

– Mi smo van sad bukovačka rivijera, zaključuje simpatično.