“Zamislite dijete koje danas tri, četiri sata sjedi i gleda televiziju i dijete koje je prije trideset godina bilo stalno na ulici. Dijete koje sjedi tri, četiri sata za računalom ima manje od 40 tisuća motoričkih pokreta tog dana. Računalo i televizija jesu korisni, ali pitanje je gdje je granica” – dr. Ranko Rajović
Naš mozak ne pamti repetitivno, već asocijativno, istaknuo je još prije nekoliko mjeseci dr. Ranko Rajović, izvršni direktor MENSA-e SRBIJE i predsjednik svjetskog Mensa odbora darovite djece na izlaganju u sklopu konferencije u BiH koje je šokiralo i roditelje, ali i stručnjake koji su već naveliko upoznati s važnošću rane stimulacije kod djeteta.
Do istog zaključka došao je i Joshua Foer, znanstveni novinar koji je nakon početnog praćenja Prvenstva Sjedinjenih Američkih Država, u želji da se što živopisnije približi tematici, to isto natjecanje sljedeće godine i osvojio. Foer tako tvrdi kako svi sudionici natjecanja koji mogu zapamtiti nevjerojatne količine jednoličnih podataka, poput rasporeda karata u četrdeset špileva, nemaju izuzetne mentalne kapacitete, već samo rabe drugačije tehnike. I istina, skeniranjem njihovih mozgova utvrđeno je kako se prilikom pamćenja podataka aktiviraju potpuno drugačiji djelovi njihova mozga nego kod „običnih” ljudi.
Balkanci – najlošiji
Ipak, kada su u pitanju ljestvice i poretci, prema Pisa testovima djeca iz zemalja bivše Jugoslavije postižu najlošije rezultate, upozorava Rajović.
– Testovi pokazuju kako naša djeca imaju relativno dobro reproduktivno i repetitivno znanje, no i tu su ispod prosjeka. Funkcionalno znanje im je izuzetno loše i tu su među posljednjima, a ujedno je to znanje prema ekonomskim studijama u korelaciji s bruto nacionalnim dohotkom neke zemlje, naznačio je Rajović. Ono je najbolje u zemljama istočne Azije, a početkom novog milenija među ponajboljima su se još i nalazile neke zapadne zemlje da bi prema najnovijim rezultatima one gotovo u potpunosti ispale iz utrke.
O čemu se točno radi?
Europske države odlučile su reagirati još 2004. godine te uvele su promjene u škole no očekivani rezultati su izostali, a zemlje istočne Azije su dobile još veću prednost. Gledajući razlike u našim i njihovim školskim sustavima stručnjaci nisu našli velike razlike, te su došli do zaključka da je problem u ranoj stimulaciji.
– Mi ju iz nekog razloga propuštamo, kazao je tada Rajović, no navodeći ujedno i rješenje.
– Pod hitno moramo mijenjati stvari u ranoj stimulaciji. Najveći potencijal u mozgu za razvoj jezika, simbola i brojeva je od prve do četvrte godine. Onda kada dijete krene u školu, te sposobnosti opadaju, dok kompleksno i apstraktno mišljenje stimuliramo tek s deset godina, upozorio je Rajović, pojašnjavajući pritom kako je svrha mozga preživljavanje i kada to tako gledamo vidimo da neke stvari radimo potpuno nefiziološki te oštećujemo razvoj svog djeteta. Naveo je pritom i nekoliko svima poznatih primjera svakodnevno prisutnih na našim prostorima:
Pustite ih nek se vrte
– Kada dijete prohoda ono počne raditi nešto što roditeljima smeta – vrtiti se posred sobe dok ne padne, raširi ruke i noge i počne se smijati. Pa mu onda mi ne damo da se vrti kako se ne bi povrijedilo, a stare bake znaju reći: „Nemojte mu dati da se vrti, poremetit će nešto u mozgu.” – pa zavrte dijete na drugu stranu da ga odvrte… No, dokazano je u medicini da se rotacijom aktivira cijeli mozak. Mi imamo dvanaest velikih kranijalnih neurona koji sve naše informacije iz vanjskog svijeta donose u mozak na obradu. Kada se dijete vrti oko sebe ono aktivira tri ili četiri – ovisno ima li zatvorene ili otvorene oči. I tu ono zapravo pravi svoje sinapse – no mi mu sprečavanjem ne damo, pojašnjava Rajović, navodeći pritom i primjer skakanje kod djece koji također sprečavamo kako se ne bi povrijedilo
– U svakom skoku dijete pomiče težište tijela 5-6 milimetara lijevo ili desno i mora da koordinira sve svoje mišiće. A tko to radi? Radi mozak. Dakle, opet se razvijaju sinapse. Mi više ne možemo razdvajati kognitivni i motorički razvoj – to je jedno te isto. Jer sinapse čine koru mozga u kojoj se nalaze kognitivne sposobnosti, zaključuje Rajović, dodajući kako mozak ne radi one sinapse koje su nam potrebne, već one koje koristimo:
– Nekoć je razvoj bio potpuno prirodan i normalan. Nekoć je dijete na selu provodilo cijeli dan u pokretu. Sada, zamislite dijete koje danas tri, četiri sata sjedi i gleda televiziju i dijete koje je prije trideset godina stalno stop na ulici. Dijete koje sjedi tri, četiri sata za računalom ima manje od 40 tisuća motoričkih pokreta tog dana. A danas sedamdeset do osamdeset posto djece ima računalo ili igricu u svojoj sobi. Budite sigurni da će on provoditi dva, tri sata za njim. To jest korisno, ali pitanje je gdje je granica.
Prednost istočne Azije – slikovno pismo
Otkrio je Rajović pritom i razlog velike prednosti naroda istočne Azije pred onim sa zapada – slikovno pismo koje za njih predstavlja ranu stimulaciju, budući da dijete počinje prepoznavati slikovne simbole već s tri godine. No, za razliku od, primjerice Kineza, zapadnjaci tu sposobnost ne znaju prevesti dalje, već čekaju da djeca krenu u školu čime se gube najvažnije tri godine u životu
– U srednjoj Europi svako drugo dijete ima neki razvojni poremećaj, bio on i minimalan, a radi se o manjku sinapsi u nekim regijama mozga. Skakanje po lokvama, hodanje po rubovima… tu ne traži dijete stimulaciju, već mozak da bi se instiktivno razvijao, zaključuje ovaj srpski stručnjak.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Scena
"JANICA"
Preminula Manca Košir, zauvijek će ostati upamćena po liku Janice iz kultnog filma “Breza”
Hrvatska
BALER
Nema pogleda na more, ali ovi kvadrati su najskuplji u Hrvatskoj. Prosječna cijena? 4839€
Style
OBILNI UROD
Uzgoj voća na balkonu: je li moguće? Koje biljke odabrati?
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST