Potrošački pokret za bolju zaštitu prava potrošača

Dijelom i zbog needuciranosti, građani, odnosno potrošači nisu zainteresirani da koriste snagu svoje brojnosti. Naime, ljudima je uglavnom bitno samo da riješe svoj problem. Što se tiče potrošačkih udruga, one su više okrenute izvorima sredstava radi egzistencije nego aktivnostima vezanima uz brojnost članstva, rekao je Zoran Knežević

Bolja zaštita potrošača moguća je kroz aktivnosti civilnog društva i nevladinih udruga u poticanju razvoja potrošačkog pokreta te unapređenje rada državnih institucija – glavni je zaključak konferencije, održane u Zagrebu u povodu Međunarodnog dana potrošača, koju su zajednički organizirali Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatska i udruga Dalmatinski potrošač.
Na konferenciji je bio i Zoran Knežević, predsjednik Udruge za zaštitu prava potrošača Zadarski potrošač, s kojim smo razgovarali o glavnim zaključcima konferencije te načinima zaštite potrošača.
– Bolja zaštita potrošača moguća je kroz aktivnosti civilnog društva i nevladinih udruga u poticanju razvoja potrošačkog pokreta te unapređenje rada državnih institucija. U Hrvatskoj nemamo potrošački pokret i teško je očekivati da će on u postojećim okolnostim uskoro biti organiziran, kaže Knežević, dodajući da bez potrošačkog pokreta nije moguće bitno poboljšati poziciju potrošača kao slabije strane.
Trgovci i država protiv snažnih potrošača
Razlozi zbog kojih u Hrvatskoj ne postoji potrošački pokret su nezainteresiranost građana – potrošača, da koriste svoju brojnost, nedovoljna razvijenost potrošačkih udruga i interes trgovaca, odnosno države kojima ne odgovara snažna druga strana.
– Dijelom i zbog needuciranosti, građani, odnosno potrošači nisu zainteresirani da koriste snagu svoje brojnosti. Naime, ljudima je uglavnom bitno samo da riješe svoj problem. Što se tiče potrošačkih udruga, one su više okrenute izvorima sredstava radi egzistencije nego aktivnostima vezanima uz brojnost članstva. Uz to, tu je i interes trgovaca i države kojima ne odgovara snažna druga strana, govori Knežević, pojašnjavajući da su ta druga strana potrošači kao najbrojnija interesna skupina i oni kojih ih organiziraju, zbog čega su okarakterizirani kao “opasni”.
Postojeća situacija rezultira nezaštićenim potrošačima zbog kojih je nužno osnivanje potrošačkog pokreta. Da bi se razvio, nužno je ulagati u projekte koji će educirati građane o značenju potrošačkog pokreta u ostvarivanju boljih rezultata zaštite potrošača. Uz to, treba ujediniti udruge u jedan savez udruga ili dogovor dva saveza koji će zajednički djelovati na unapređenju i razvijanju potrošačkog pokreta.
– Da bi se potrošački pokret mogao razvijati raspoloživa sredstva iz državnog proračuna preko saveza udruga treba usmjeriti u nacionalna savjetovališta i institucionalnu pomoć udrugama za zaštitu potrošača. Danas imamo četiri regionalna savjetovališta, a potrebna su i dva nacionalna, govori Knežević.
Radi bolje zaštite potrošača kroz unapređenje rada državnih institucija Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatska uputio je Borisu Špremu, predsjedniku Hrvatskog sabora, inicijativu za osnivanje posebnog odbora za zaštitu potrošača. Inicijativa je proslijeđena i Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav.
 Incijativa za osnivanje posebnog odbora
– U Hrvatskom saboru postoji više raznih odbora, koji svojim aktivnostima i djelovanjem osiguravaju zaštitu interesa različitih skupina. Nažalost, nije zastupljena najveća interesna skupina – potrošači. Podsjećamo, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljaju djelatnosti slobodnog zanimanja, znači od malenog djeteta do umirovljenika. Konkretno, potrošač je svaki građanin Hrvatske, ali i svaka osoba koja posjeti našu zemlju, što prevedeno na brojčane pokazatelje prelazi brojku od 4,5 milijuna osoba koliko ih je registrirano prema zadnjem popisu stanovništva, stoji u obrazloženju inicijative za osnivanje Odbora za zaštitu potrošača, koju potpisuje Nenad Kurtović, predsjednik Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, smatrajući da je Hrvatski sabor pravo mjesto za zaštitu gospodarskih interesa te uklanjanje i umanjivanje opasnosti za ljudsko zdravlje i imovinu.
Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske u cilju unapređenja rada državnih institucija uputio je i prijedlog Nacionalnom vijeću za zaštitu potrošača kojim traži da se u dnevni red uvrsti i točka o inspekcijskom nadzoru, problemima potrošača te načinu njihova rješavanja.
– Već duže vrijeme neke se od udruga, članica Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, ‘dopisuju’ s raznim institucijama koje zakonske odredbe tumače i provode na način kojim se dijelom ili u cijelosti ugrožavaju prava potrošača. Istaknut ćemo neke od institucija i problem s kojim se susrećemo, Ministarstvo pravosuđa; Nezakonita isporuka pošiljaka u ovršnim postupcima tijekom 2011. godine, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode; obračun i naplata odvoza kućnog otpada, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU – Vijeće za vodne usluge; ne prepoznaje se diskriminacija potrošača, Vlada Republike Hrvatske; (Uredba o najnižoj cijeni vodnih usluga); naplaćuje se očitanje brojila i izdavanje računa te fiksna mjesečna naknada, Agencija za zaštitu osobnih podataka; ne suprotstavlja se praksi da svatko traži OIB i fotokopira naše dokumente…, stoji u dopisu koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske, uputio Nacionalnom vijeću za zaštitu potrošača.
Mjeseci čekanja na odgovore
Obrazlažući isporuku pošiljaka u ovršnim postupcima, navodi se da u Zakonu o ovršnom postupku (NN 139/2010.) u članku 13. stavak (1) je navedeno – u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o dostavi prema pravilima parničnog postupka, osim ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Prema članku 143. Zakona o parničnom postupku (NN 148/2011.), ako se ne uspije pošiljka dostaviti prema člancima 141. i 142. dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Na takav način dolazi do pravne nesigurnosti građana, jer se nad njima može pokrenuti i na kraju završiti ovršni postupak, a da oni to saznaju tek kada im budu blokirani računi te se ne mogu poslužiti pravnim lijekovima.
– Dosta potrošača se javilo u udruge s primjedbom da nikada nisu dobili obavijest o započinjanju ovršnog postupka, a neki su čak platili račune za koje su ‘ovršeni’ ili su računi u zastari. U praksi s kojom se susrećemo, inspektori državnog inspektorata su se proglasili nenadležnima za dio javnih usluga, bez obzira na ‘nadležnost’ koja proizlazi iz Zakona o zaštiti potrošača. Naime, novom organizacijom i postavkama Zakona o otpadu i Zakona o vodama, inspekcijski nadzor je prešao iz Državnog inspektorata u Ministarstva zaštite okoliša i prirode i u Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, inspekcija telekomunikacija je pri HAKOM-u, a naši potrošači na kraju ne znaju gdje da se obrate i kako da se obrane, pojašnjava Knežević.
U mnogo slučajeva potrošači trebaju čekati po nekoliko mjeseci na odgovore na pritužbe, a iz odgovora se da zaključiti i da “nove” inspekcijske službe često puta ni same ne znaju što im je za poduzeti u zaštiti potrošača.
– Smatramo da bi navedena ministarstva trebala nadzirati i kontrolirati, sve kao i do sada, a da državni inspektori i dalje vrše inspekcijski nadzor nad poslovima i aktivnostima iz Zakona o zaštiti potrošača, jer su ekipirani, imaju iskustvo i znaju što treba raditi. Shodno tome, naš Savez predlaže da se na dnevni red sljedeće sjednice Nacionalnog vijeća uvrsti i točka dnevnog reda o nadležnosti i organizaciji rada državnih inspektora, a sve s ciljem da se postigne bolja zaštita potrošača i izbjegnu situacije s kojima se susrećemo u našem radu, kaže Knežević, zaključujući da će takva rasprava koristiti svima, a osobito onima koji se bave savjetovanjem potrošača.

Vodoopskrba i čistoća najproblematičnije

Potrošači u Hrvatskoj najviše pritužbi imaju na javne usluge, potom na trgovinu i financije. Što se tiče javnih usluga, najproblematičnija je vodoopskrba i čistoća. Pružanje tih usluga najčešće nije u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača, što u praksi znači da obračun i naplata ne odgovara stvarno izmjerenoj količini. Za vodom i čistoćom slijede pritužbe na račun telekomunikacija i električne energije.