Objesio se Nevio Paleka Soro

– Šokiran sam. Nemam riječi. Ne mogu vjerovati da se nešto tako tužno dogodilo…izgubio sam prijatelja i suradnika – zamuckujući, na granici suza izgovorio je Jelenković čuvši za Nevijevu smrt

Zadarski pjesnik i kantautor Nevio Paleka Soro okončao je svoj život u danas ujutro objesivši se o stablo u šumarku nedaleko od buduće Poliklinike na Relji. Njegovo beživotno tijelo pronašao je slučajni prolaznik koji je odmah o tome obavijestio policiju.
– Nakon dojave građana tijelo je oko 6.45 sati pronađeno u Ulici Katarine Zrinski na Relji. Očevid je trajao do 9.30 sati i nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi upućivali na počinjenje kaznenog djela. Dakle, najvjerojatnije se radi o samoubojstvu – rekao je Elis Žodan, glasnogovornik PU zadarske, napominjući kako je nakon obavljenog očevida, tijelo muškarca prebačeno na Odjel patologije gdje će se obaviti obdukcija.
Nevio Paleka Soro rodio se u Zadru 1970. godine. Odrastao je u Arbanasima, a kako je bio ostavljen od roditelja, dio djetinjstva i rane mladosti proveo je po domovima za odgoj u Zadru i Karlovcu, gdje je i završio osnovnu školu. Sa šesnaest godina otisnuo se na more te je plovio sve do početka Domovinskog rata. U rat se uključio kao dragovoljac, hrvatski vojnik, na četiri godine. Posljednjih godina za kruh svagdašnji zarađivao je obavljajući građevinske i razne fizičke poslove. Večer prije no što je odlučio zatvoriti posljednju stranicu svog života, Soro je proveo u krugu prijatelja u zadarskom kafiću Toni, gdje je i inače bio gotovo svakodnevni gost, no nitko nije niti naslutio da će iz kafića otići u smrt.
Soro je izvan granica Zadarske županije široj javnosti bio poznat kao tekstopisac pjesama Zorana Jelenkovića kao što je primjerice “Bićerin sramote” s kojom je nastupio na prošlogodišnjem Splitskom festivalu ili “Samac na bini” koju je na Melodijama mostara 2008. godine stručni žiri nagradio trećim mjestom.
– Šokiran sam. Nemam riječi. Ne mogu vjerovati da se nešto tako tužno dogodilo…izgubio sam prijatelja i suradnika – zamuckujući, na granici suza izgovorio je Jelenković čuvši za Nevijevu smrt.

“Svatko ima svoju lozu.”

Nevio Paleka Soro u lipnju 2010. godine objavio je svoju prvu zbirku pjesama “Moja loza, moja voda”. U intervjuu za Zadarski list tada je rekao da je poruka zbirke kako svatko ima svoj put, samo da ga treba naći.
– Svatko ima svoju lozu. Od diteta kojeg su roditelji ostavili, do onog rođenog u svili. Pola druge zbirke već je gotovo. Možda, ako budem živ za 20 godina, napišem i knjigu. Priču od dvadesete do četrdesete godine – izjavio je prije nešto manje od dvije godine zadarski pjesnik koji je spletom nesretnih okolnosti živio boemskim životom, na rubu egzistencije. A upravo egzistencijalno pitanje, konkretno enormno visok račun za potrošnju električne energije koji mu je na adresu skromnog doma na Relji pristigao prije svega nekoliko dana, najvjerojatnije je, kažu upućeni, prelio čašu i “ubio” optimizam u dobrodušnom, pravičnom i dobronamjernom 42-godišnjaku.