Nikad dosad u jednom sazivu Sabora nije bilo više prebjega: ‘Vlada trebala pasti još u svibnju 2017.’

Vlada Andreja Plenkovića završava svoj mandat zahvaljujući zastupnicima koji su u rujnu 2016. izabrani u Sabor na listi njegovih glavnih političkih protivnika, lijevo-liberalne koalicije. Ta bi Vlada, bez podrške zastupnika koji su svoje mandate osvojili na listi koju je predvodio Zoran Milanović, pala već u svibnju 2017. Po tome će upravo raspušteni deveti saziv Sabora ostati trajno zapamćen i obilježen.
Riječ je, naime, o iznimno rijetkoj političkoj pojavi. Tijekom proteklih saziva u ovom stoljeću, jedino je već pomalo zaboravljeni Zlatko Kramarić, kada se njegov LS 2006. ugasio i pridružio tada vladajućem HSLS-u, mandat dobiven na listi s oporbenim SDP-om odnio u parlamentarnu većinu.
U devetom sazivu bilo je čak 13 takvih slučajeva. Na posljednjim izborima su zahvaljujući Narodnoj koaliciji u Sabor ušli HNS-ovci Milorad Batinić, Stjepan Čuraj, Božica Makar, Bernarda Topolko i Marija Puh, SDP-ovci Tomislav Saucha, Zdravko Ronko, Milanka Opačić, Mario Habek, Ana Komparić Devčić i Siniša Varga, Kažimir Varda iz HSU-a te HSS-ovac Mladen Madjer, a s vremenom su oni postali ključni za opstanak Plenkovićeve vlade. I nisu to nekakvi politički prolaznici.
Milanka Opačić bila je potpredsjednica Vlade Zorana Milanovića, Varga je u njoj bio ministar, Saucha predstojnik premijerovog kabineta, Ronko veteran SDP-a, požeško-slavonski župan i gradonačelnik Požege.
Neki su od spomenutih objasnili svoje motive za ovakav politički obrat, neki nisu ni to. Što se tiče HNS-a, za njih je jasno, stranka je i pod cijenu raskola donijela odluku o suradnji s HDZ-om. Opravdali su se pritom željom da pridonesu provođenju obrazovne reforme.
– Zadnji sam koji bi branio HNS, rekao je u petak navečer, u okviru rasprave o raspuštanju Sabora, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. Time je sve kazao, narodnjaci su poslužili HDZ-u, a sada se na izborima moraju sami pobrinuti za sebe. U politici u pravilu nema sentimenta.

Bandićevi žetončići
Kad su u pitanju bivši socijaldemokratski zastupnici, Saucha, primjerice, nikad nije otkrio što ga je ponukalo da podrži Plenkovića, Milanka Opačić tvrdila je da je bila marginalizirana u stranci, a Ronko je javnost uvjeravo da mu je zapravo cilj spriječiti koaliciju HDZ-a i SDP-a. Prvi prebjeg Varda smatrao je da predstavnici umirovljenika nemaju izbora nego biti uz Vladu, a Madjer je predsjedniku HSS-a Kreši Beljaku priopćio da k Milanu Bandiću odlazi jer »mora misliti na sebe«. Inače, Bandić nije imao bogzna kako pozitivno mišljenje o ljudima koje je okupio u svom klubu, nazvao ih je – žetončići. Ali, Kažimir Varda, Milanka Opačić, Zdravko Ronko, Ana Komparić Devčić, Mladen Madjer i Siniša Varga lojalniji su ipak bili Plenkoviću nego zagrebačkom gradonačelniku. Bandić, pokazalo se to u više navrata, nije mogao oslanjajući se na njih ucjenjivati Vladu.
 

Nije, međutim, ni HDZ bio bez gubitaka. Plenkovića su s njegove liste napustili Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Hrvoje Zekanović. U Klubu HDZ-a imao je pravu pobunu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, 17 zastupnika HDZ-a odbilo je glasovati za taj dokument, ali oni su svi do kraja davali podršku Vladi. Niti jedan premijer prije Plenkovića nije imao tako delikatnu situaciju u Saboru i ovako politički šaroliku većinu. To znači da je Plenković bio politički vrlo spretan u održavanju na vlasti.

Kolaps Živog zida
Još su se neki zastupnički klubovi osuli u ove četiri godine. Most je na početku saziva pridobio Hrvoja Runtića iz Živog zida i narasli su na 15 zastupnika, ali dio ih je kasnije otišao, Vlaho Orepić, Marko Vučetić, Tomislav Panenić i Ante Pranić. U Klubu Mosta određeno je vrijeme bio i Tomislav Žagar, koji im se priključio nakon što se razišao sa SDP-om, ali je potom pristupio u HSU. I Orepić je promijenio tri opcije, poslije odlaska iz Mosta osnovao je vlastitu stranku, a danas je u HSS-u. Živi zid je implodirao još gore nego Most. Bili su prepoznatljivi po trojici zastupnika, Ivanu Viliboru Sinčiću, Ivanu Pernaru i Branimiru Bunjcu, a jučer nitko od njih nije predstavljao u Saboru Živi zid. Sinčić je u Europskom parlamentu, Bunjac više nije u Saboru, a Pernar ima svoju stranku. Prosvjedni birači morat će na ovim izborima pronaći nekog drugog kome će dati povjerenje, Živi zid je vjerojatno propao.
U devetom sazivu su zastupnici promijenili i datum spomendana Dan Hrvatskog sabora. S 30. svibnja premjestili su ga na 8. listopada. Za to su glasovali i zastupnici HNS-a i neki nekadašnji SDP-ovci, a obje su te stranke 2001. ukinule Dan državnosti 30. svibnja i uvele Dan Hrvatskog sabora. Ovo također puno govori o tome kakav je to bio jučer raspušteni saziv Sabora.
 

Jandroković jedan od najuspješnijih političara

Kada je, nakon parlamentarnih izbora, Most, unatoč disfunkcionalnoj prethodnoj koaliciji, odlučio ponovo surađivati s HDZ-om, predsjednik njihove stranke Božo Petrov nije ovaj put htio ići u Vladu, nego se prebacio u Sabor. No, Petrov je predsjednik Sabora ostao samo do svibnja 2017. i drugog razlaza između HDZ-a i Mosta, a zamijenio ga je Gordan Jandroković. Na taj je način Jandroković postao jedan od nekoliko najuspješnijih hrvatskih političara u 21. stoljeću. Prije toga je on, naime, obnašao i dužnosti potpredsjednika Vlade, ministra vanjskih poslova i predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku, a Jandroković je i glavni tajnik HDZ-a. Često je u javnosti osporavan, ali mu se mora priznati da je uspješan političar.

Kao predsjednik Sabora, Jandroković je bio konstantna meta uvreda zastupnika. Nikoga prije njega na tom mjestu u 30 godina zastupnici nisu toliko vrijeđali. Zato Jandrokoviću sigurno nije bilo lako. Ali, znao je on i uzvratiti, jednom je Nikoli Grmoji iz Mosta čak rekao da je – smeće. Dosad nitko u dva uzastopna saziva nije bio predsjednik Sabora, Jandroković, dakle, ako to uopće želi, ima šansu biti prvi kojem je to pošlo za rukom.