POZNATI ZADRANIN Veliki prijatelj Dagura Sigurdssona: 'On je idealna osoba...'

Drugu godinu zaredom Zadar će dočekati svoje rukometne heroje. Nakon svjetskog srebra prošle godine, zadarski trojac kojeg čine igrač Luka Lovre Klarica, izbornik Dagur Sigurdsson te kondicijski trener Šime Tomašević danas će u poslijepodnevnim satima stići u svoj grad. Što se zadarske rukometne povijesti tiče, mladi Klarica donio je 11. i 12. veliku medalju Donatovu gradu u dresu Hrvatske, a onih deset prije njega spalo je na leđa »velike trojice« – braće Valčić, Tonćija i Josipa, te Ivana Ninčevića. Nekada vrlo pouzdano lijevo krilo nagledalo se brončanih medalja jer ih u svojoj kolekciji ima tri, i to sve tri velike – europsku, svjetsku i olimpijsku.

– Ovo je ogroman uspjeh. Zaista jest. Ne znam je li veći od onoga prošle godine, ali teži sigurno jest. Mislim da se srebro i bronca ne mogu uspoređivati. Činjenica je da je Europsko prvenstvo teže natjecanje. Pokazali smo da imamo kvalitetu jer su mnogi pričali kako smo prošle godine uzeli medalju najviše zbog toga što smo igrali kod kuće. Možda je to i bila olakšavajuća okolnost, no sada smo daleko od domaćeg terena pokazali da imamo ozbiljnu kvalitetu. I to mi, mala država koja ima problema s infrastrukturom, koja ima tisuću i jedan drugi problem o kojima bi se dugo moglo pričati. Svaka čast igračima, izborniku Sigurdssonu i cijelom stručnom stožeru na ovom rezultatu. Nevjerojatni su – kaže Ninčević.

Smjena generacije

S obzirom na poraz od Švedske u preliminarnoj fazi, svaka nova utakmica u glavnoj rundi bila je svojevrsno finale, odnosno biti ili ne biti. Svaku od njih Hrvati su, uz više ili manje muke i neizvjesnosti, uspjeli položiti, kao i ispit u utakmici za treće mjesto protiv Islanda.

– Imamo ratnike. Gledajte, mi Hrvati općenito smo narod koji je naučen boriti se i ginuti. Smatram da je ova kombinacija koju sada imamo naše »vruće« srce s hladnoćom i smirenošću izbornika je savršen spoj – apostrofira Ninčević.

Svoje medalje trofejni Zadranin osvajao je 2012. i 2013. godine. Taj je period također označen kao kraj jedne generacije, one Ivana Balića, te početak nove, one Domagoja Duvnjaka. Posljednje dvije osvojili su »neki novi klinci«.

– Da, imamo vrhunsku generaciju koja je sada stigla. Mladi su još praktički svi, pred njima je još jako dug period igranja u reprezentaciji ako sve bude u redu. Trebaju još napredovati i mogu, ali odličan su zalog za budućnost. Imamo i izbornika koji se itekako vidi u ovom procesu, koji ih, kao što i rezultati pokazuju, odlično vodi i zna što radi, tako da se ne brinem. Vjerujem da ćemo slaviti još puno puta u bližoj budućnosti – mišljenja je nekadašnje lijevo krilo pa dodaje kako su ova i njegove bronce jednako velike.

– Bronca je bronca. Da biste je osvojili, morate proliti užasno puno znoja. Ipak, danas je možda i teže sve skupa jer je rukomet generalno puno više napredovao, odnosno puno je rašireniji. Kako se kaže, danas svi igraju rukomet. U moje vrijeme, primjerice, kad ste igrali protiv Portugala, nije bilo pitanje hoćemo li ga pobijediti, nego s kolikom razlikom. Danas je taj Portugal fenomenalna reprezentacija. Sam tempo rukometa je jači, intenzitet igre i udaraca veći i teži.

Prijatelj Dagur

Tonći Valčić ima četiri medalje, Ivan Ninčević također četiri, Josip Valčić dvije, a sada Luka Lovre Klarica dvije. Kako je krenulo, mladi ljevak mogao bi ubrzo postati najtrofejniji rukometni Zadranin.

– Kamo sreće da nas sve prestigne. Stvarno sam jako sretan zbog njega, što je uspio i dalje uspijeva u ovom sportu, kako klupski, tako i reprezentativno. Jako mi je drago. Ako se mene pita, na ovom Europskom prvenstvu odigrao je i više nego korektno. Ulazio je u momčad, izlazio, igrao, sjedio na klupi, ali svaki put kad je bio na terenu odradio je svoju rolu. Jednako kao i svaki drugi igrač. Jako me veseli vidjeti da, nebitno igra li netko pet, deset ili 60 minuta, svatko odradi svoju ulogu koju mu je izbornik odredio za tu utakmicu. Vrhunski – stava je Ivan.

Nije moglo proći, a da se konkretnije ne spomene veliki prijatelj Dagur Sigurdsson. Prijateljstvo Dagura i Ivana traje još iz berlinskog Füchsea, kojeg je početkom 2010-ih trenirao Dagur, a Ivan je bio lijevo krilo.

– On je čovjek koji se zaljubio u Zadar te koji želi i hoće živjeti u ovom gradu veći dio godine. Na prvu, preko malih ekrana, izgleda kao hladan čovjek, ali kad ga se upozna, vrlo je emotivan, samo što to zna jako dobro kontrolirati. Kako sam rekao, on je idealna osoba za naš rukomet jer svoju emociju i ovu našu, koja je često jako naglašena, zna usmjeriti na pravo mjesto. Što se rukometa generalno tiče, on je ogroman profesionalac, a kako radi najbolje govore rezultati. Ima europsko zlato i olimpijsku broncu s Njemačkom, u Japanu je bio sedam godina i tamo je preporodio rukomet. Voli japansku kulturu i otišao je tamo ponajviše zbog toga, čak ni ne zbog novca. S Hrvatskom je u dvije godine osvojio dvije medalje, a sjećam se da je i s nama u Berlinu došao do Final Foura Lige prvaka u sezoni 2011./2012., kada baš to nitko nije očekivao. Možemo biti sretni što je čovjek došao k nama i što želi dugo ostati ovdje – zaključuje Ninčević.