I bez ambicija sniva se uspon prema vrhu regionalne lige

Od Cibone do Cibone stalo je točno četiri mjeseca nove sezone kojima su košarkaši Zadra ujedno odvalili polovicu zacrtanog puta. Drugi dio koji im kreće s prvim danima veljače pokazat će jesu li spremni opravdati status favorita za osvajanje domaćih trofeja, a tražit će se i nadmašivanje lanjskog uspjeha u regionalnom natjecanju. Zbirno gledano, iza igrača Danijela Jusupa je izrazito naporno razdoblje kojim svakako moraju biti zadovoljni, a to nije nikakva floskula već i sami papir potvrđuje da su u ukupno 37 odigranih utakmica na zavidnom omjeru od 27 pobjeda i deset poraza, i time su pred završni dio sezone utabali staze koje su i bile zadane u projektu za sezonu 2023./24. Domaći front, koji se zasad osim jednog nastupa u Kupu Krešimir Ćosić sveo na Premijer ligu, odaje stabilnost i potvrđuje da se s pravom Zadar ističe kao najveći favorit za odlazak do samoga kraja. Potpuno opravdano, s obzirom da se na Višnjiku brani naslov prvaka Hrvatske, a u tom naumu tek dvije momčadi im mogu stvoriti probleme, radi se o Splitu i Ciboni ako bude kompletna. Upravo to dvoje takmaca se posljednje našlo u itineraru Jusupove družine, a ona je pak sukladno najavama puno veći angažman pokazala u abaligaškom okršaju s »Vukovima«. Naravno, taktiziranje u situaciji kada su izvan stroja dvoje izrazito bitnih prvotimaca, Marko Ramljak i Luka Božić, dovela je do toga da su »Žuti« imali puno lakši posao od Cibosa. Desetkovana momčad Zadra, i pored činjenice da nije imala aktivne Ramljaka i Božića, odigrala je dobru utakmicu sve do pred samu završnicu koja je pripala Splićanima, no nije se tom porazu pridavalo toliko pažnje koliko se pridavalo važnosti dvama regionalnim bodovima iz Draženovog doma.

Tomislav Mihael Buljan (KK Cibona) i Luka Božić (KK Zadar)

Povratak Božića

U kontekstu borbe za doigravanje pobjeda protiv Cibone je svakako predstavljala imperativ i Jusupovi igrači su pokazali sposobnost prezentirati se u pravom svjetlu, u trenutku kada se to od njih najviše očekuje. Autoritativnoj predstavi pod tornjem doprinio je svakako povratak najkorisnijeg igrača lige u pogon nakon dvotjednog izbivanja s parketa. Koliko znači Božić sastavu iz Krešinog doma najbolje se moglo vidjeti u tom trećem ovosezonskom vječitom hrvatskom derbiju u koji se ušlo s gorkim okusom poraza na Gripama, kao i sa šokom koji su »Vukovi« proizveli sredinom prosinca kada su s petoricom seniora odnijeli premijerligaške bodove s Višnjika. No, sve su se sumnje i strahovi u ponedjeljak u Draženovom domu pokazale bezrazložnima, jer su Zadrani izuzev uvodnih deset minuta u kojima su zagrijavali svoje motore, odigrali novu upečatljivu utakmicu, obračunavši se sa svojim velikim rivalima sa 17 koševa viška na svom kontu. Naravno, nije samo bjelovarski as bio prevaga, već se momčadski učinak primijetio na svakom kutku terena, ali i u statističkim kategorijama po završetku utakmice. Od svih sedam igrača, pa i od osmog Adema Mekića koji je zaigrao tek nešto više od minute u drugoj četvrtini, stigao je konkretan doprinos i na račun tog kolektivnog angažmana je na kraju krajeva arhivirana okrugla deseta pobjeda kojom se došlo nadomak lanjskog učinka u osnovnom dijelu ABA lige, a tada se nakon 26 kola sumiralo 11 pobjeda uz 15 poraza. Odlična šesta pozicija na ulasku u završnu trećinu osnovnog dijela automatski je povukla pitanje koje najmanje žele čuti u Jusupovom stručnom stožeru, ono vezano za ambicije. Koliko god ne pričali o tome i koliko god se izbjegavala ta tema pod krinkom nestavljanja pritiska na leđa svlačionice, cijena uspjeha je uvijek takva da se unatoč opiranjima obzori moraju širiti. Tako se ne može ostati indolentnim na činjenicu da se Zadar više ne može u regionalnim okvirima smatrati tek »dark horseom« ili pak atipičnom niskobudžetnom momčadi kojoj je jedini cilj opstati u regionalnom društvu i usput može tu i tamo napraviti štetu najjačim sastavima lige, kao što je bio slučaj s Partizanom ili pak Cedevita Olimpijom koji su ove sezone bili prisiljeni potpisati kapitulaciju pred nadahnutom Jusupovom družinom. Rezultatski napredak, ali i kontinuitet rostera koji na Višnjiku uživaju od početka šestog mandata najtrofejnijeg klupskog trenera morao je dovesti do situacije u kojoj se, na sreću navijača, a i sponzora, našla momčad Zadra. A ona je pak primorana uklopiti ambiciju u surovi realitet koji ih zbog političke nesloge u Gradskom vijeću i drugu sezonu zaredom dovodi do egzistencijalne problematike te pukom preživljavanju od danas do sutra. Sportski dio priče stoga debelo odskače od logističke potpore koja se bazira na toplo-hladno sistemu, no usprkos tome bila bi velika šteta kada se ne bi iskoristila po mnogočemu otvorena situacija koja im se nudi u samoj završnici abaligaške kampanje. Lani je veliki uspjeh bio sami plasman u doigravanje te dvije ekstra utakmice s Crvenom zvezdom u četvrtfinalnoj seriji, a ove sezone je ipak malo drukčija priča.

Danijel Jusup (KK Zadar)

Pila naopako

Ona se pak bazira na tome da se u osam narednih kola otvara lijepa šansa da se napraviti i taj korak više, a da bi se uopće došlo u takvu priliku bit će potrebno zaključiti osnovni dio na najmanje šestom mjestu, jer ono donosi izbjegavanje okršaja s beogradskim euroligaškim silama. S 10-8 omjerom i relativno komotnom situacijom u odnosu na pratitelje kao i podatnim rasporedom utakmica, pogled prema gornjem domu ljestvice sve je bistriji iz perspektive Zadra, pa zašto tu priliku onda i ne ugrabiti. Da se pritajeno cilja na tako nešto između redaka se može iščitati i iz Jusupovih izjava poslije velikih regionalnih pobjeda, pa se tako i nakon slavlja pod tornjem u ponedjeljak sramežljivo natuknulo da doigravanje nije pod mus, ali je svakako kontradiktorno zašto se onda derbi Premijer lige protiv Splita u petak podredio abaligaškom okršaju s Cibonom. Jer na Gripama nije pod mus bilo skidati iz trenirke Božića i riskirati njegov oporavak, nije pod mus bilo raditi prekršaj u posljednja dva napada Splita već se zadovoljilo s minimalnim porazom i automatski se potom sve misli okrenule prema srazu s »Vukovima«. Pila naopako je legitiman način kojim se koriste gotovo svi treneri u svim sportovima, pa se tako i Jusup ne libi mašiti tog, u mnogim situacijama, učinkovitog verbalnog oružja, no činjenica je da bez obzira na postavljene ciljeve uoči početka sezone, i s obzirom na jači i iskusniji kolektiv u odnosu na lanjski, plasman u doigravanje ipak neki minimum, a ekstra se može tek smatrati napredak do pozicija koje onda posredno otvaraju vrata ulaska i u polufinale regionalnog natjecanja. Koliko će se od toga uspjeti na kraju obistiniti pokazat će preostalih osam utakmica u kojima se u tek dvije, na parketu Crvene zvezde i Partizana, nema pravo nadati bodovima. No, zato se u ostalih šest koje donose domaćinstva protiv Mege, Splita, Igokee, Cedevite Olimpije i FMP-a te gostovanje u Čačku, svakako može planirati uspjeh kojim se otvara mogućnost da se Zadar etablira u samom vrhu abaligaškog poretka i bude konkretan čimbenik u doigravanju. Ipak, da ne bi taj pokušaj leta bio u Ikarovom stilu i da se ipak malo spusti lopta na zemlju, najbolje je pustiti Jusupa i momke da nastave svojim sigurnim hodom iz utakmice u utakmicu, pa makar i s već izlizanom egidom što Bog da-da.