ponedjeljak, 6. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

SJAJNA PRIČA

Vladimir Menčik udario je temelje hrvanja u Zadru: 'Krenuo sam iz nule...'

Autor: Alen Plahinek

23.01.2024. 11:22
Vladimir Menčik udario je temelje hrvanja u Zadru: 'Krenuo sam iz nule...'

Foto: Mislav Klanac



Borilački sportovi u raznim varijacijama zauzimaju sve značajnije mjesto na sportskim kartama. Kada se sve zbroji i oduzme, gotovo svi borilački sportovi, a naročito oni koji su trenutačno najpopularniji imaju jednu poveznicu – hrvanje. O počecima ovog sporta pisalo se u drevnim civilizacijama, no renesansu prije Renesanse doživjelo je u Antičkoj Grčkoj, gdje je odmah stavljeno na popis sportova za tadašnje Olimpijske igre. I dok je hrvanje u svijetu prepoznato još prije 15-ak tisuća godina, u je Zadru prepoznato prije 15-ak. Tko zna bi li uopće bilo čega da se u Donatov grad nije doselio Vladimir Menčik, diplomirani kineziolog i hrvački fanatik, te osnovao Hrvački klub Zadar.


– Kao i sva djeca trenirao sam nogomet. Onda sam u petom razredu iz svoje Područne škole krenuo u »glavnu«, gdje je u školi među ostalima bilo ponuđeno hrvanje. Nakon toga sam se malo ozbiljnije prihvatio hrvanja, međutim odlučio sam se za studij. Tako je krenula i moja trenerska priča. Nakon fakulteta zadao sam sebi cilj osnovati klub u gradu u kojem hrvanja nema, bilo je nekoliko solucija, eto Zadar je ispao i zadovoljan sam – započeo je Menčik.


Početak iz nule


Spoj hrvanja i Zadra krenuo je 2009. godine kroz Univerzalnu sportsku školu, a onda je sredinom siječnja 2011. godine »svijetlo dana« ugledao Hrvački klub Zadar. Netom završena 2023. bila je jako dobra.




– Gotovo na svim prvenstvima Hrvatske na koje smo išli, vratili smo se kući s medaljom. Anabela Rados nam je išla na Europsko i Svjetsko prvenstvo, a Lovre Strika na Europsko. To su lijepi, vrijedni rezultati. Organizacijski gledano, također je bilo jako dobro. Imali smo već tradicionalni Međunarodni turnir i Međunarodni kamp – sumirao je Menčik.



Trebalo je vremena za »zakotrljati« priča o hrvanju u Zadru jer uspjeh ne dolazi preko noći, no sada se već radi o respektabilnoj brojci djece koja redovno treniraju.


– Imamo 70-ak djece u klubu. Krenuo sam iz »nule«, dugo godina sam radio sam i jedna osoba, kad je sama, ne može sama nešto posebno kvalitetno raditi. Na kraju dogodilo mi se najbolje moguće, moj učenik Josip Cindrić je završio fakultet te postao trener hrvanja i pridružio mi se u klubu. Imamo i Krešimira Zurića koji je pomoćni trener, također je na fakultetu, i nas trojica uspijevamo to održavati – istaknuo je Menčik te dodao prioritete.


– Djeca su najiskrenija uvijek i upravo u tome je užitak. U klubu nam rezultat nikada nije bio prioritet, on će doći sam po sebi, ako djeca prepoznaju da je to sport kojim se žele baviti i daju svoj angažman. Broj djece koja treniraju kod nas potvrđuje da su shvatili da se sve temelji na njima. U početku je bilo »škakljivo« kako ih privući u dvoranu.


U »moru« sportova koji se nude u Zadru, teško je bilo pronaći »ciljnu skupinu«.


– Imamo situaciju gdje roditelji puste djecu da treniraju što žele, ali imamo i situaciju da roditelji žele da im djeca postanu profesionalni sportaši i danas-sutra svi žive od toga. Teško ih mi u hrvanju možemo privući, jer im ne možemo obećati da će živjeti od njega. Tako da je teško bilo pristupiti školama i uopće širiti svijest od hrvanju u Zadru. Upravo zbog toga smo krenuli s organizacijom Međunarodnog turnira. Nakon toga smo krenuli s prezentacijama u školama, kao ogledni sat na tjelesnom i kroz dvije-tri godine stvorio se »šušur« oko hrvanja – objasnio je Menčik.


Arsenal oružja


Hrvanje traži iznimnu fizičku, ali i mentalno-taktičku snagu kod boraca. Takoreći, »arsenal oružja« treba biti raznolik.


– Snaga je bitna, ali nije presudna. Sve ovisi o kategoriji, negdje snaga prevladava, negdje koordinacija i tehnika. Hrvači jesu poznati da su fizički jači od ostalih sportaša i to se najbolje vidi kroz MMA. U pravilu, mnogo hrvača se uključi u MMA kako bi moglo zaraditi, jer u hrvanju novaca nema, bilo gdje u svijetu, ne samo kod nas. Kod nekih sportaša je penjanje na uže nezamislivo, u hrvanju ako se ne možete popeti po užetu s desetak kilograma utega na sebi, ispadnete smiješni. Osim ovakvih vježbi za izdržljivost, trenirate eksplozivnost i tako dalje…sve u svemu imate jako puno vježba i vježbica kako trenirati fizičku snagu – objasnio je Menčik te se osvrnuo na mentalnu pripremljenost.


– Po pitanju »glave« najbolje mogu odgovoriti na način da su se mnogi veliki filozofi, znanstvenici i državnici bavili hrvanjem. Upravo je nadmudrivanje protivnika ključ u hrvanju, kako snagu protivnika pretvoriti u svoj forte. Postoji izreka da hrvač mora imati razmišljanje šahista, brzinu sprintera, koordinaciju gimnastičara, snagu dizača utega, itd. Potrebno je minimalno sedam godina da se stvori kvalitetan hrvač ili hrvačica, tj. otprilike deset tisuća ponavljanja kako bi se tehnika automatizirala. Imate u grčko-rimskom načinu oko 300 tehnika, a u slobodnom oko 1000. Naravno, teško je moguće proći sve tehnike, a one se »populariziraju« pravilima – zaključio je Menčik.


Gubitak fokusa


Današnja djeca žive pred ekranima i to postaje gorući problem.


– Po meni je problem zadržavanje fokusa na onome što radimo, ali to nije problem samo djece, nego i starijih. Fokus je poremećen jer imamo puno toga na »pladnju«. Penju se djeca, voze bicikle, rade »munještine«, ja volim da djeca izvode takve gluposti koje su nekim normalnim društvenim granicama, no činjenica je da su izraketirani s velikom količinom sadržaja. Poanta je na kvalitetan način ponuditi djetetu svijet sporta, biti veći stručnjak od onoga na ekranu i tako pridobiti pažnju djeteta. Vi kao trener morate biti lumen, davati nove zadatke i izazove da djetetu ne bude dosadno, jer ako vama padne fokus gotovo je, dijete vas je prokužilo i ide dalje, gdje mu je zanimljivije.


 


Potrebna ulaganja


Posebna bi se knjiga mogla napisati o seniorskom hrvanju. Seniorske hrvače je prema Menčikovim riječima »teško napraviti, a još teže zadržati«.


– U njega se mora ulagati, dakle voditi na natjecanja u Hrvatskoj, inozemstvu, slati na dodatne pripreme, posvećivati dodatnu pažnju. U principu je to angažman koji zahtjeva značajna financijska sredstva, gdje roditelji moraju snositi najveći dio. Nakon toga ga, tek treba zadržati. Zadar je studentski grad, no ne studiraju svi u Zadru. Sreća je ako taj netko ode u Zagreb, gdje će nastaviti trenirati i hrvati za Zadar, međutim ako ode, npr. u Rijeku, gdje nema hrvačkog kluba, sve propada.