U intenzivnim voćnjacima korisno je zatraviti tlo

Nepredvidive vremenske prilike, jake oluje, neravnomjerno raspodijeljene oborine, suša, a koje uzrokuju klimatske promjene, traže stalna promišljanja o tome kako zaštititi nasade.

U intenzivnim voćnjacima gdje je dovoljno oborina i gdje je raspored kiše povoljan ili je pak osigurano navodnjavanje, tlo se u međurednim prostorima zatravljuje djetelinsko-travnim smjesama. One se odabiru u odnosu na klimatske prilike i svojstva tla, navodi prof.dr.sc. Ivo Miljković u knjizi Opće voćarstvo.

U praksi se prema tome koriste različite smjese trava i mahunarki, kao što su djetelina, smiljkita ili svinđuša i dr., a koje služe za nakupljanje dušika, budući da se na njihovom korijenju razvijaju kvržice gdje žive bakterije koje vežu dušik i tako obogaćuju tlo ovim elementom vrlo potrebnim za rast i rodnost voćaka.

Pored toga, trave svojim gustim korijenjem razrastu u tlu, a površinski ga vrlo dobro prekriva te razvija prilično zelene mase. Kako savjetuje Miljković, u međurednom prostoru treba je učestalo kositi i to kada naraste od 10 do 15 ili 18 cm, te je ostaviti na tom mjestu da se razgradi. Zbog toga se taj način još naziva sustavom zelenog malča.

Red i uski pojas uz red, desno i lijevo od voćaka, obrađuje se ili nakon rahljenja tla tretira herbicidima da se spriječi razvoj korova.

Prednost ovakvog načina održavanja tla je u tome što se nakon kiše može bez teškoća ući strojevima za zaštitu protiv bolesti i štetnika. Osim toga, smanjeno je zbijanje tla kod učestalog gaženja traktorima i drugim strojevima prilikom tretiranja, berbe voća, gnojidbe i drugog.

Pri prekomjernom vlaženju tla za duljeg kišnog razdoblja suvišna vlaga neće se odraziti nepovoljno na korijenje voćaka jer trave troše mnogo vode (transpiriraju), pa se brzo uspostavi stanje povoljne vlažnosti.

Gnojidba se mora provoditi redovito, a pritom valja voditi računa o tome da i trava za svoj rast troši, ali i vraća hraniva. Pokošena i ostavljena postupno trune i razgrađuje se te oslobađa hraniva.

Miljković navodi kako je nekada postojao strah glede zatravljivanja tla u voćnjacima, budući da se smatralo da bi trave mogle prouzročiti jači utjecaj suše na voćke. Pojašnjava kako je poznato da one troše najviše vode u doba cvatnje i oplodnje, a najmanje u prvim fazama rasta. Stoga, ako se kose dok slabo rastu, tada to nije opasno.

Ističe da je istraživanjima ustanovljeno kako u tako održavanom tlu imamo više fiziološki aktivne vlage, nego u obrađivanom, budući da pokošena trava zatvara pukotine tla, smanjuje njegovo zagrijavanje i zbog veće higroskopičnosti veže vlagu, pa tako omogućava bolje gospodarenje tla vodom.

Međutim, treba znati da taj način održavanja plodnosti tla utječe na pliće prokorjenjivanje voćaka, pa ga ne treba primijeniti u prve dvije, tri godine, već onda kada korijenje dublje prodre u tlo.