Srijeda, 29. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

22 C°

Predstavljanje knjige

Paška ovca zaslužna za razvitak otoka i njegovog gospodarstva, kao i za tradicijsku baštinu

Autor: Nikolina Lucić

22.06.2023. 19:04
Paška ovca zaslužna za razvitak otoka i njegovog gospodarstva, kao i za tradicijsku baštinu

Foto: Luka Jeličić



Boro Mioč, profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane pri Ministarstvu poljoprivrede i Ante Kasap, profesor Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, autori su drugog dopunjenog izdanja knjige »Paška ovca«, koja je predstavljena na nedavnoj 21. Izložbi paške ovce i paškog sira u Novalji. Paška je ovca od davnina simbol otpornosti i života na otoku Pagu, a nije zaslužna samo za razvitak otoka i njegovog gospodarstva, već i za njegovu dugogodišnju tradicijsku baštinu, koja je neodvojiva od paške ovce i njezinih proizvoda.


Otok se Pag danas ponosi trima zaštićenim proizvodima, solju, sirom i janjetinom, a ovca je zaslužna za veliki dio gastronomske i turističke prepoznatljivosti otoka. Paška ovca u zadnjih nekoliko godina postaje sve važnijom temom znanstvenih rasprava, ne samo iz veterinarske i poljoprivredne struke, već i zbog svog značaja u očuvanju kulturno – povijesnih i gastronomskih običaja otoka Paga. Iako su ovce na otoku Pagu uzgajali već Liburni, ta se stočarska grana značajnije razvija tek u 10. stoljeću. Postoje indicije kako je Venecija prodajom vune znatno pridonijela razvitku i širenju te prepoznatljivosti ovčarstva na otoku Pagu, jer su venecijanski trgovci bili poznati po trgovini paškom čipkom i vunenim tkaninama. Godina 1870. se najčešće uzima kao godina početka nastanka paške ovce.


Povijest i budućnost uzgoja paške ovce


Ovčarstvo na otoku Pagu ima stoljetnu tradiciju. S oko 36 tisuća grla paška je ovca najbrojnija i najvažnija populacija muznih ovaca u Hrvatskoj. Iako ovce na otoku Pagu obitavaju još od antičkog doba, njihova gospodarska važnost i cilj uzgoja su se mijenjali prilagođavajući se zahtjevima tržišta, pa je tako jedno vrijeme meso bilo primarni proizvod, zatim je to bila vuna, dok je u posljednjim desetljećima proizvodnja mlijeka temeljni razlog uzgoja paških ovaca. Na otoku Pagu godišnje se tako proizvede oko 220 tona zaštićenog paškog sira, a 60 tona proizvede se u malim obiteljskim pogonima. Dobar dio materijala i podataka iz ove knjige plod je istraživačkih radova troje autora na samom otoku Pagu, kao i razgovora i suradnje s lokalnim stočarima i mljekarima.




Zdravko Barać, jedan od autora knjige na predstavljanju je istaknuo kako je cilj ove knjige bio pružiti sveobuhvatan pogled na povijest, sadašnjost i budućnost uzgoja paške ovce.



– Naročito smo ponosni na naše dugogodišnje prisustvo na otoku, razgovore s uzgajivačima i sve rezultate i analize koje su rezultat tog mukotrpnog rada. Pokušali smo opisati povijest uzgoja, detaljno se posvetiti današnjim uvjetima uzgojima i kratko se posvetiti mogućnostima i savjetima za budućnost uzgoja paške ovce. Knjiga je koncipirana kroz 12 poglavlja. Poseban smo prostor posvetili opisu otoka Paga u eko – okolišnom smislu, njegovim vremenskim i agronomskim obilježjima, botanici i uvjetima uzgoja i preživljavanja ovce u takvim uvjetima, započeo je Barać, nastavivši kako se u knjizi bave i važnošću izvornih pasmina za hrvatsku kulturu i poljoprivredu.


– Autohtone pasmine nisu važne samo u proizvodnom smislu. One su ogledalo vremena ispred nas, ali i zalog opstanka povijesti, tradicije i običaja vezanih uz uzgoj određene pasmine. Jedan su segment bogate hrvatske kulturne baštine, dodao je Barać i kazao kako se u četvrtom i petom dijelu osvrću na povijesni i sadašnji način uzgoja paške ovce.


– Dajemo pregled svih segmenata bitnih za uzgoj i proizvodnju mlijeka. Posebno smo poglavlje posvetili provedbi uzgojno – selekcijskog rada u populaciji paške ovce, gdje primjećujemo kako je prvo izdanje knjige najavilo da će se povećavati obuhvat kontrole osobina životinje, mesa i sira. Kao dobar poznavatelj ovčarskih prilika na otoku, ‘97. godine, kada je tu ustrojena stočarsko – selekcijska služba, intenzivirane su aktivnosti u populaciji paške ovce, pojasnio je Barać, naglasivši kao su se tada počela umatičavati grla.


– Rezultati koji su se počeli pojavljivati kontrolama mliječnosti na neki su način počeli privlačiti i struku i znanost. Na temelju tih spoznaja i rezultata mogli smo pristupiti izradi dokumenata koji su doveli do zaštite paške janjetine i sira europskim oznakama izvornosti, naglasio je Barać, zaključivši kako su zbog toga jedno poglavlje posvetili i proizvodnji i kvaliteti mlijeka i paškog sira.


Značaj ovce za poljoprivredu i gospodarstvo


– Unutar jedne populacije imamo dva proizvoda zaštićena europskom oznakom izvornosti. 2017. paška je janjetina uvrštena na taj popis, a sir 2019. godine. Dotakli smo se i paške skute, jer vjerujemo kako ćemo u skoro vrijeme moći otvoreno razgovarati o tome da skuta bude treći zaštićeni proizvod paške ovce. Zahvala ide i prema uzgajivačima koji su godinama organizirani u udruge, naročito u Novalji, gdje smo i započeli priču s izložbom paške ovce, zaključio je Barać, kazavši kako su zbog toga jedno poglavlje posvetili i otočkim udrugama i proizvođačima sira.


Povijest autohtonih pasmina, pa tako i paške ovce koja je jedna od 28 priznatih hrvatskih izvornih pasmina i jedna od devet zaštićenih pasmina ovaca, važan je pokazatelj njihove kulturne vrijednosti i očuvanja. Budući da je uzgoj paške ovce gospodarski održiv, uz njezinu tradicijsku, kulturološku i širu društvenu važnost, to je naglašenija potreba njezinog statusa kao nacionalnog hrvatskog blaga.


Velimir Sučić, profesor Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uime recenzenata naglasio je kako ova znanstveno – stručna knjiga Hrvatsku svrstava u red zemalja koje puno pažnje posvećuju autohtonim pasminama.



– Autori ove monografije dokazani su znanstvenici u svojim poljima, veliki profesionalci i istraživači, zbog čega sam i prije čitanja knjige od nje imao velika očekivanja. Važno je istaknuti kako je prisutnost znanstvenika na terenu zalog bolje i kvalitetnije budućnosti uzgoja paške ovce i proizvodnje sira i janjetine, kazao je Sučić, dodavši kako je 2008. publicirano prvo izdanje »Paške ovce«.


– Zanimalo me stoga kako je ovo drugo izdanje nadopunjeno u odnosu na ono od prije 15 godina. Tada su obećali još se dublje posvetiti samoj životinji, okolišu u kojem živi i u kojem se uzgaja, kao i samim stočarima i mljekarima, koji oblikuju novo lice paške industrije. Paški sir i janjetina, bilo da se primjenjuju moderne metode uzgoja i proizvodnje, ili pak one tradicionalne, najvažniji su simboli otoka, čija se važnost proteže daleko od poljoprivredne i prehrambene industrije. Na praktičnoj razini stočarima i mljekarima, koji na dnevnoj razini moraju riješiti niz praktičnih problema, ova knjiga pruža izvrstan izvor konkretnih podataka koji su rezultat konkretnih mjerenja, pojasnio je profesor Sučić, naglasivši kako ova monografija daje sveobuhvatnu sliku o značaju paške ovce.


Ova će knjiga, koja je u procesu dobivanja statua sveučilišne monografije, biti izvrsno štivo kako za uzgajivače i mljekare, tako i za studente i sve one koji vole paške ovce te uživaju u paškom siru i janjetini.


Kult paške ovce


Paški je sir najpoznatiji i najcjenjenijih hrvatski sir koji pripada skupini punomasnih tvrdih ovčjih sireva. Odlikuje se ugodnim pikantnim okusom i zbijenom zatvorenom teksturom. Ugodan okus i miris sira potječu od mlijeka paške ovce koja pase oskudnu vegetaciju krških kamenjarskih pašnjaka koji obiluju različitim vrstama aromatičnog i ljekovitog bilja. Tradicijski način proizvodnje sira od sirovog ovčjeg mlijeka bez dodataka komercijalne mikrobne kulture zadržalo je 500–tinjak otočkih OPG-ova. Proizvodnja je sezonska i preklapa se s laktacijom paških ovaca koja najčešće počinje krajem prosinca ili početkom siječnja i traje do lipnja. U posljednjim se desetljećima broj autohtonih pasmina znatno smanjuje prvenstveno zbog zahtjeva u intenzivnom uzgoju stoke i ukupnog gospodarskog razvitka. Uz tradicijsku ulogu, opskrbu hranom i sigurnost, autohtone pasmine pridonose razvitku novih načina ruralnog života, kao što su briga o životinjama i agroturizam, vraćanje stare uzgojne tehnologije i prepoznatljivih prehrambenih i neprehrambenih proizvoda.


Gradonačelnik Novalje Ivan Dabo kazao je kako je kult ovce davno prepoznat daleko izvan otoka Paga, gdje je ovca krojila životne navike i običaje.


– Već smo prije 15 godina prepoznali važnost kulta paške ovce i poželjeli sve njezine važne značajke i proizvodne potencijale objediniti u knjizi, koja je sada doživjela svoje drugo izdanje. Ovca nije važna samo u poljoprivredi, već i u gospodarstvu, gastronomiji i turizmu, poručio je Dabo.


Rijetko gdje se u Europi i u svijetu može uspješno poslovati s relativno malim brojem grla i malom ukupnom količinom proizvoda, kao na otoku Pagu. Budući da se proizvodnja odvija u zahtjevnim, nerijetko ekstremnim uvjetima, to treba biti prepoznato i dodatno vrednovano. Poučeni iskustvima kako pretjerano ulaganje u samo jedno od »četiri nosiva ovčarska stupa« – reprodukciju, hranidbu, zaštitu zdravlja i selekciju, nije dobra varijanta, autori zaključuju kako se ulaganja trebaju ravnomjerno rasporediti kako bi zauzvrat ostvarili optimalni rezultat. Poručuju također kako bi paški ovčari sljedećim stavkama trebali pridavati više pozornosti. To su smještaj ovaca; mužnja; proizvodnja sira; zaštita zdravlja ovaca i reprodukcija.


Što se tiče predstavljanja proizvoda i njihove prodaje na tržištu, preporučuju registraciju proizvodnje sira prema Pravilniku o veterinarsko – zdravstvenim uvjetima, kao i organizirano prikupljanje i prodaju vune uz poznavanje pravilnih postupaka njezinog sortiranja i skladištenja. Uzgojni program paške ovce ne bi trebao biti mrtvo slovo na papiru, poručuju, već je potrebno sve do sada prikupljene podatke, kao i one koji će se u budućnosti tek prikupiti, staviti u funkciju trajnog unaprjeđenja osobina mliječnosti. Nekontrolirana invazija somine u posljednjih je nekoliko desetljeća jedan od gorućih problema na otoku Pagu, a dobar dio odgovora na taj problem leži u činjenici da se nekim pašnjacima ovce dugo nisu šetale. Stoga čim prije treba pronaći model dugoročnog upravljanja pašnjacima, kako bi se velike i nepristupačne površine ponovno koristile u poljoprivredne svrhe.